Oslovljavaju li Rusi zaista jedni druge s "tovariš"?

"Druže (товарищ, tovarišč), vjeruj: ona će ustati, zvijezda zadivljujuće sreće." U ovim stihovima iz pjesme "Čadajevu" Aleksandra Puškina vjerojatno je prvi put riječ "tovariš" (koja je zapravo ruska riječ za "drug") upotrijebljena u ruskoj poeziji i to sa značenjem "drug". U međuvremenu, početkom 19. stoljeća, kada su ovi stihovi napisani, riječ "tovariš" imala je drugačije značenje.

Od 1802. godine u Rusiji, "tovariš" je bio naziv za vladinu poziciju, što je u osnovi značilo "zamjenik": "ministrov tovariš" značio je "zamjenik ministra". U ruskom jeziku prije 19. stoljeća, "tovariš" se također koristio za definiranje partnera u poslu koji prodaje istu robu kao i vi, jer je "tovariš" izvedeno od riječi "tovar", odnosno roba.

U svom "prijateljskom" smislu te riječi, "tovariš" (kao "prijatelj", a ne "poslovni suradnik") postao je adaptacija riječi "comrade", koja se široko koristila u revolucionarnim krugovima u Francuskoj od 1790-ih. Do kraja 19. stoljeća, "tovariš" na ruskom postao je osnovni oblik obraćanja socijalista – detaljnije ćemo ga razmotriti u posebnom članku.

"Revolucionarnost" riječi "tovariš" na ruskom unosi i činjenica da ju je Puškin upotrijebio u svojoj pjesmi. Znamo da je Puškin suosjećao s dekabristima, ljudima koji su se pobunili protiv vladavine Romanovih. Štoviše, Petar Čadajev, kojem je pjesma upućena, također je bio strastveni kritičar vladajućeg režima. Dakle, pojam "tovariš" je bio blisko povezan s duhom revolucije.

U sovjetsko vrijeme "tovariš" (zajedno s "гражданин", "graždanin" – "građanin") postao je uobičajen oblik uljudnog obraćanja nepoznatoj osobi među građanima SSSR-a. Nakon raspada SSSR-a ovaj oblik obraćanja dovodi se u vezu sa sovjetskim vremenima i izlazi iz aktivne upotrebe, posebno među mlađim generacijama.

Igor Zarembo/Sputnik

Danas se riječ "tovariš" koristi prilično ironično. Ali, još uvijek se službeno koristi u ruskim oružanim snagama, gdje je obavezna vrsta službenog obraćanja. Nadređeni i stariji koji se obraćaju podređenima i mlađima po pitanju službe, nazivaju ih vojnim činom i prezimenom ("potporučnik Smirnov") – ili samo vojnim činom i onda se "tovariš" koristi ispred vojnog čina: "druže potporučniče". Podređeni i mlađi, koji se službeno obraćaju nadređenima i starijima, nazivaju ih vojnim činom, dodajući riječ "tovariš" ispred vojnog čina (mlađi ne smiju nadređene nazivati prezimenom). Dakle, sve u svemu, dosta Rusa koji služe vojsku i dalje službeno koristi "tovariš" na dnevnom nivou.