Nakon trijumfa njenih učenica, u umjetničkom klizanju ništa više nije isto: Tko je Eteri Tutberidze?
"Tog sam jutra sišla dolje umiti se i pogledala na sat. Sjećam se da je bilo devet sati i četiri minute. Strašan zaglušujući zvuk. Neljudski krici. Ne znam kako sam se našla vani. Sama Očigledno sam se dugo izvlačila, zidovi su bili srušeni. Sve su ljude evakuirali. Vikali su da postoji druga bomba. Ljudi su bježali, a ja sam samo stajala. Izgledala sam izgubljeno, u papučama, s ručnikom i četkicom za zube. Pritrčao mi je neki vatrogasac, uhvatio me za ruku i povukao sa sobom. Pola dana, kao u deliriju, lutala sam s njim dok je on pregledavao razrušene prostorije. Sve Ruse iz naše baletne trupe Amerikanci su razmjestili po obiteljima. Mene i mog partnera Kolju Aptera primio je taj vatrogasac. Kao osobama pogođenim terorističkim napadom isplatili su nam po 1200 dolara. Kupili smo slupani automobil, vatrogasac je pomogao da ga osposobimo i otišli smo u Cincinnati..."
U vrijeme terorističkog napada u Oklahoma Cityju 1955. godine Eteri Tutberidze bila je nepoznata dvadesetogodišnja ruska balerina, bez titula i pobjeda. Ona je bila prisiljena završiti sportsku karijeru poslije povrede kralježnice i pada Sovjetskog Saveza. Te je godine otišla u Ameriku s ruskim baletom na ledu.
Četiri godine provela je na gostovanjima, prije nego što se skrasila u San Antoniju gdje je stekla prvo trenersko iskustvo. Njezini učenici nisu bili samo sportaši, nego i jednostavno dokoni ljubitelji i stariji ljudi kojima je dosadno. Tada još uvijek nije bila svjesna da joj je namijenjena uloga glavne revolucionarke u svom poslu.
Američki san u Putinovoj Rusiji
"Kada sam imala četiri godine, u posjet su nam došli rođaci iz Gruzije. Netko je pitao tatu koliko ima djece, a on je odgovorio: jednog sina. Potapšala sam ga po ramenu i rekla: 'Tata, ima nas petero'. A on mi je rekao da se sklonim. Kasnije sam ga pitala zašto je to rekao, a on mi je odgovorio da će jedino 'sin nositi prezime Tutberidze' i da će on 'nastaviti lozu'. A mi smo djevojke. To se ne računa. Zato sam uvijek željela dokazati da se ipak računa!"
I dokazivala je. Sama je išla na treninge od ranog djetinjstva, sama donijela odluku da ode u Ameriku i tamo se materijalno osigurala. Ali miran i sretan život bio je za nju suviše banalan pa je odlučila vratiti se u Rusiju i sve početi ispočetka.
U Rusiji, gdje se mnogo toga završava neslužbenim kontaktima, budući da je tijekom odsustva pogubila te veze, nije uspijevala naći odgovarajući posao. Eteri je morala trenirati grupe na rehabilitaciji na otvorenim klizalištima. Gotovo se deset godina buduća slavna trenerica prilagođavala novoj Rusiji.
Ona je otišla iz SSSR-a kada je ova zemlja nestajala, a vratila se u surovu realnost nove države u vrijeme njezinog formiranja. Poslije dugih zlopaćenja 2008. godine došla je na moskovsko klizalište poznato kao Kristalno, ime za koje danas zna čitav svijet umjetničkog klizanja. Iduća sezona protekla je u znaku prvih ozbiljnih uspjeha njezine učenice Poline Šelepenj u kategoriji juniora. Uslijedila je serija velikih uspjeha Julije Lipnicke ovjenačane olimpijskim zlatom u ekipnom natjecanju u Sočiju 2014. Juliju su strani navijači upamtili kao "djevojku u crvenom kaputu" . Nastupila je uz glazbu iz filma "Schindlerova lista" i pobrala komplimente od samog Stevena Spielberga.
"Ova je pohvala za nas isto što i zlatna medalja na Igrama", izjavila je tada Tutberidze novinarima. Poslije pobjede u ekipnom plasmanu Julija je postala najpopularnija osoba na Olimpijadi te se našla i na naslovnoj stranici Timea, a Eteri osobno prvi je put ozbiljno zainteresirala medije.
Odmah posle Lipnicke pojavila je ustreptala Jevgenija Medvedeva koja tijekom dvije sezone nije imala nijedan neuspješan nastup, ali ipak 2018. godine u Pjongčangu nije osvojila zlato koje je pripalo njezinoj koleginici iz grupe, također učenici Tutberidze, Alini Zagitovoj. Iduće godine Zagitova je postala svjetska prvakinja, postavši najnagrađivanija klizačica među suvremenicama. Juniorska natjecanja uzdrmana su silovitim nastupima nove generacije Eterinih prvakinja, Aleksandre Trusove, Ane Ščerbakove i Aljone Kostorne, suočivši svijet s činjenicom da ako želiš pobjeđivati, moraš postavljati sve teže zadatke.
Četverostruki skokovi i trostruki aksel, nekada privilegija odabranih, postali su sušta potreba. Takvi višestruki skokovi dobili su u razgovornom jeziku prefiks "ultra".
Što znači pobjeđivati po Tutberidze
Kako je samohrana majka bez novca i veza u deset godina stala rame uz rame s legendama sovjetske trenerske škole? Eterina je tajna poticanje konkurencije među učenicama uz osiguravanje jednakih mogućnosti za svakog i pakleni rad. U biti je filozofija Tutberidze sušta suprotnost suvremenim idealima inkluzivnosti i praktički suvorovska znanost o pobjedi.
Nema individualnih planova. Izreka ruskog generala Suvorova - "Što teže na obuci, to lakše u borbi" - najbolje ilustrira pravila "Kristalnog": Budi za dvije glave viši od protivnika i suci ti neće moći nepravedno oduzeti titulu. Djevojke izvode svoje programe svaki dan, ponekad i nekoliko puta. Rade čak i ako su umorne. Rade u svim segmentima, na ledu, koreografiju, istezanje, u dvorani. Prvakinje nemaju nikakve posebne privilegije. Tutberidze im govori: "Dragi moji, onako kako ste išli ka medalji, samo tako možete dalje... Kad siđeš s podija nitko si. Dok ne dokažeš suprotno sljedeći put. To što imaš ranije osvojene medalje neće ti ni na koji način pomoći u budućnosti." Sportski vijek djevojaka Tutberidze nije dug, ali je učinkovit. Mnoge od njih prije punoljetnosti uspijevaju osigurati ne samo medalje i titule prvaka, nego i sponzorske ugovore.
U posljednje vrijeme Eteri priprema buduće prvakinje u trojkama, prema broju stepenica na pobjedničkom podiju. Oponenti joj zamjeraju serijsku proizvodnju sportašica. Međutim, Tutberidze pravi više nego unikatne komade, da se tako izrazimo. Djevojke na kraju krajeva kližu u istoj grupi i neke je zajedničke karakteristike nemoguće izbeći, recimo, u pogledu kostima i određenih detalja koreografije. Međutim, svaka je djevojka na svoj način posebna. Teško je ne primijetiti razlike između Medvedeve i Trusove, odnosno dva tipa, aristokratskog i atletskog. Ili između inteligentne Ščerbakove i čarobne buntovnice Kostorne.
Osim toga, bar polovica kultnih programa njezinih učenica ima Eterin osobni pečat. Program "Čujem, ne čujem" Jevgenije Medvedeve priča je o kćeri Tutberidze Dijani koja je izgubila sluh zbog komplikacija nastalih tijekom uzimanja antibiotika. Drugi pobjednički program Medvedeve "11. rujna" reminiscencija je onog što je Eteri doživjela u Oklahomi. "In memoriam" Valijeve, kao i "O Doux Printemps D’autrefois" Ščerbakove upečatljivo govore o gubitku bliske osobe. Eteri je doživela tragičan gubitak majke u studenom 2018. godine. Bolest se ispoljila u svom intenzitetu upravo kada je Eteri odvela svoje štićenike u Pjongčang.
Kada će Napoleon umjetničkog klizanja biti pobijeđen?
Mnogi navijači ne vole Tutberidze. Ona izgleda ambiciozno i arogantno, nije pretjerano uljudna s medijima, zajedljivo odgovara na kritike, ljubomorno i preosjetljivo doživljava prelazak svojih sportaša kod drugih trenera. O njezinim pomodnim kaputima Louis Vuitton pričaju svi. Njezina ambicija nezaustavljivo napreduje. Pored treniranja muškaraca i žena u pojedinačnoj konkurenciji u umjetničkom klizanju, počela je raditi i u kategoriji parova.
Kolege treneri vrlo su hladni prema njezinom uspjehu. Uostalom, pobjedničke podije reedovno zauzimaju njezine učenice, a odsustvo rezultata odražava se na financiranje i reputaciju sportskih škola.
Predstojeće podizanje starosne granice za sudjelovanje na seniorskim natjecanjima neki vide kao izlaz iz situacije, međutim u praksi neće promijeniti odnos snaga. Trusova i Ščerbakova pokazale su da su četverostruki skokovi nakon puberteta mogući. Svojeglava Kostorna obnovila je trostruki aksel s 18 godina. Medvedeva, koja se vratila od Briana Orsera, namejrava raditi na četverostrukim salhovima, a samo ju je povreda spriječila da se vrati vrhunskom sportu.
Osim toga, u utrku su se uključili svi vrhunski ruski treneri i pojedini inozemni. Njima je odavno postalo jasno da je jedini način borbe protiv monopola Tutberidze upravo borba njezinim oružjem. Dakle, na posljednjem prvenstvu Rusije od 18 sudionica njih 10 vladalo je višestrukim skokovima.
I čak ako Eteri sutra iz nekog razloga nestane, progres se ne može zaustaviti. Revolucija je počela, a svijet umjetničkog klizanja nikada više neće biti isti.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu