Prije dvadesetak godina udaljeno selo Barhatovo u Kemerovskoj oblasti (južni Sibir) počelo je brzo nestajati. U selu nije bilo posla ni zabave, a čak su i telefonske veze bile slabe. Sve je to prouzrokovalo da mladi masovno napuštaju selo i sele su u veće gradove. Negdje u to vrijeme neki stanovnici sela odlučili su u svoje obitelji primiti djecu iz sirotišta. S vremenom je udomiteljstvo postalo popularno. A onda se prilikom popisa stanovništva na jesen 2021. godine ispostavilo da u Barhatovu živi 126 udomljene djece. Dok je ukupna populacija sela samo 247 stanovnika!
2001. godine moja kći i ja čule smo za regionalnu kampanju "Pronađi me, mama!" na televiziji, rekla je Tatjana Fadjušina za lokalne novine. "Kći mi je predložila: 'Mama, a da uzmemo jedno dijete?' Te večeri sam mužu kada se vratio s posla rekla: 'Da uzmemo jedno?'"
U to doba Tatjana je već bila odgojila troje vlastite djece koja su već odrasla. Vidjela je katastrofalnu demografsku situaciju u selu, koje gotovo da nije imalo djece i brzo se smanjivalo.
Prvo dijete u obitelji bila je 11-mjesečna Saša. Zatim je došao Andrej, kojem su bile dvije godine. Kada je Tatjana posjetila sirotište treći put da primi još jedno dijete, njezina susjeda Lidija Bondareva odlučila je krenuti s njom. Kasnije su se priključili i drugi susjedi. Na kraju je Lidija kući dovela četvero djece iz sirotišta, a Nina Krasnova 20-ero. Za to vrijeme Tatjana je od života u sirotištu sačuvala nevjerojatnih 20-ero djece i pružila im dom!
Kako bi smjestili svu ovu djecu, stanovnici Barhatova preuredili su i dozidali svoje kuće i praktički obnovili čitavo selo.
"Udomljena djeca pomogla su nam da održimo obitelj", rekla je Jelena Starodumnova za ruski Prvi kanal 2008. godine.
"Nije bilo posla, nismo se imali gdje odseliti, morali smo odgajati naše dvoje djece. A sada radimo kao udomitelji."
U njezinoj obitelji bilo je 21 udomljeno dijete. Kemerovska oblast roditeljima plaća 3000-4000 rubalja mjesečno (oko 50 dolara) za svako dijete. Za Barhatovo je to veliki novac. Jelena i njen muž uspjeli su renovirati kuću i napraviti dovoljno veliku kuhinju za cijelu obitelj, kao i kupiti djeci računala.
Sva djeca pomažu odraslima u poslovima po kući i u vrtu (tu nema prodavaonice, pa obitelji same uzgajaju voće i povrće). A regionalno je sirotište u međuvremenu zatvoreno, jer su sva djeca smještena u obitelji.
Neki od prvih udomitelja već su umrli, ali njihova pojedina djeca kao odrasli nastavljaju tradiciju i takođe se bave udomiteljstvom.
Tatjanin sin Sergej sada ima 32 godine. On i njegova žena odgajaju svoju biološku kćer i još devetero djece iz sirotišta. Sergej kaže da ih sva djeca zovu mama i tata, premda ih nitko ne tjera da to čine. Smatra da je najvažnije pronaći poseban pristup svakom individualnom djetetu i onda u obitelji vlada mir.
"Sada je jasno da je selo i dalje živo", kaže Sergej. "Gdje ima djece, ima života."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
