Merjačenje – čudna bolest stanovnika ruskog Sjevera koja nikada nije objašnjena

"Svijest postaje nejasna, pojavljuju se zastrašujuće halucinacije. Bolesnica vidi vraga, strašnog čovjeka ili nešto slično, počinje vikati, pjevati, ritmično udarati glavom u zid ili klatiti njome s jedne strane na drugu i čupati kosu".

Tako je početkom 20. stoljeća sovjetski liječnik, Sergej Mickevič opisao tipični napad neispitane i vrlo čudne bolesti od koje je oboljela žena u Jakutiji. Bolest je dobila naziv "merjačenje" od jakutskog glagola "mirjačiti", tj. biti opsednut, u stanju sumanutosti. Prvi slučajevi su zabilježeni krajem 19. stoljeća, i to samo u područjima sjevernog Sibira, dok ni u centralnim ni u južnim djelovima Rusije nije bilo "zaraženih". A na jjeveru su ljudi padali u bezumni trans na prvi pogled bez ikakvog razloga. Ponekad pojedinačno, a ponekad su napad dobijale čitave grupe ljudi.

Simptomi

Svi oboljeli su imali slične simptome: čovjek iznenada izgubi kontakt s vanjskim svijetom i padne u trans. Napad je praćen grčevima i spazmima. Etnograf, Vaclav Seroševski je promatrao jake fizičke i duševne patnje takvih osoba. On piše: "Bolesnik zavija, viče, zapomaže, priča besmislice, nešto ga lomi, baca iz jednog kuta u drugi i tako sve dok od iscrpljenosti ne zaspi".

Tokom napada bolesnik impulzivno ponavlja riječi i postupke osoba oko sebe i lako ispunjava naredbe koje mu daju, čak i ako su to neke besmislene ili opasne radnje. "Ako netko pred bolesnikom poskoči ili se udari, isto će napraviti i bolesnik. On može baciti na pod lomljiv predmet koji sam jako cijeni, ili čak dijete, ako ga drži u ruci, samo ako netko u njegovom okruženju baci bilo što na pod", isticali su istraživači ovog fenomena. S druge strane, ako neko pokuša ograničiti postupke opsjednutog, on obično podivlja i ispoljava snagu koja mu inače nije svojstvena. Postoje mnoga svedočanstva da takvog čovjeka, čak i dječaka, nije moglo obuzdati nekoliko odraslih ljudi.

Napadi kod pojedinaca bi se mogli objasniti privremenim mentalnim poremećajem, psihičkim rastrojstvom ili šalom, ali kada 70 ljudi istovremeno dobije takav napad, onda to izaziva ozbiljnu zabrinutost. Upravo takav slučaj se dogodio 1870. godine u odredu kozaka Nižnjekolimske jedinice za vrijeme strojeve obuke. Satnija je iznenada počela ponavljati zapovjednikove naredbe kao da mu se rugaju. Zapovjednik se strašno razljutio i počeo im prijetiti, a onda se zapanjio kada je čuo da vojnici ponavljaju i te njegove prijetnje. Svi su istovremeno pobacali puške na zemlju.

Ekspedicija u strogoj tajnosti

Laplandska ekspedicija A. V. Barčenko (1922). S lijeva na desno: Laponac vodič, A. V. Barčenko,

Javno vlasništvo

Tek 1922. godine je odlučeno da se merjačenje ozbiljno ispita. Tada se već bilo nakupilo dosta svjedočanstava ovog sjevernog ludila. Za pojavu se zainteresirao akademik, psihijatar Vladimir Behterjev, kada je dobio priopćenje od liječnika Grigorjeva (ime nije poznato), bivšeg robijaša s područja Lovozera na Kolskom poluotoku. Prateći spontanu pojavu bolesti među mještanima, Grigorjev je primijetio da se napadi javljaju u isto vrijeme i u susjednim naseljima, pa je to doveo u vezu s pojavom polarne svjetlosti (zbog toga se ova bolest zvala i "zov polarne zvijezde"). Merjačenje je posljedica nekakvog vanjskog utjecaja prirode, tvrdio je Grigorjev.

Vladimir Behterjev

Javno vlasništvo

Behterjev je bio osnivač i rukovoditelj Instituta za ljudski mozak, gdje se osim proučavanja fiziologije i psihičke aktivnosti bavio i traženjem znanstvenog obrazloženja za telepatiju, telekinetiku i hipnozu. On je poslao na Kolski poluotok ekspediciju na čelu s Aleksandrom Barčenkom, poznatim istraživačem ezoterikom. Pravi cilj te ekspedicije i nije bila polarna psihoza, nego traganje za ostacima mitske hiperborejske civilizacije (ona je tražena i u nacističkoj Njemačkoj kao postojbina Arijevaca). Međutim, za psihozu su se zainteresirali sovjetski čekisti. Ekspediciju je podržao osobno predsjednik Sveruske izvanredne komisije, Feliks Dzeržinski. Zbog toga je Barčenko po dolasku na poluotok dvije godine detaljno prikupljao podatke o bolesti, da bi na kraju i sam postao njena žrtva.

A. V. Barčenko (gore lijevo) sa sudionicima ekspedicije na jezero Lovozero na ulazu u laponski podzemni prolaz, 1922.

Javno vlasništvo

Na području Lovozera se pokušavao dogovoriti s lokalnim šamanima za dozvolu da ekspedicija posjeti sveti otok Rogovoj. Nije dobio njihovo odobrenje, ali je grupa ipak otišla na navedeni otok. Usput, blizu jezera Sejdozero, počeli su nailaziti na istesane pravokutne granitne stijene nalik na piramide, a također na popločane dijelove puta (oni su mislili da su to ostaci drevne ceste), da bi na kraju naišli na neobičan tijesan prolaz, koji vodi pod zemlju. Grupa nije uspjela sići u taj prolaz jer ih je, prema njihovim vlastitim svjedočenjima, istovremeno obuzeo bezrazložni panični strah, uslijed čega nisu bili u stanju kontrolirati se.

Kada se vratio, Barčenko je na zatvorenom sastanku podnio izveštaj o merjačenju, ali nije izveden zaključak o uzroku psihoze. Na izvještaj je stavljen pečat državne tajne. Suvremeni istraživači su se raspitivali za taj izvještaj u Federalnoj službi sigurnosti. Rečeno im je da je sva dokumentacija uništena 1941. godine kada su Nijemci bili na prilazima Moskvi. Sam Barčenko je optužen za špijunažu u korist Engleske i za stvaranje masonske kontrarevolucionarne organizacije i strijeljan je istoga dana, 25. travnja 1938. godine. Drugi sudionici grupe su također represirani krajem 1930-ih.

Povećana sugestivnost stanovnika sjevera

Stanovnici sjevera smatraju da je merjačenje početak takozvane šamanske bolesti, jer masovna opsjednutost za vrijeme magijskih rituala u velikoj mjeri podsjeća na ljude u stanju merjačenja. Obje pojave se objašnjavaju time da se u čovjeka uselio duh, ali dok šaman poziva duha po vlastitoj volji i može mu zapovijedati, kod merjačenja se duh, navodno, mimo čovjekove volje useljava u njega.

Šaman, snimljeno 1900-ih.

V. Soldatov/Savez fotografskih umjetnika Rusije

I psihijatri vide vezu sa šamanizmom, ali povezuju bolest i s općim predispozicijama osjetljivosti lokalnog stanovništva na psihičke epidemije. "Prisustvo velikog broja osoba s povećanom sugestivnošću u tradicionalnim zajednicama Sjevera i Sibira stvaralo je naročitu psihološku klimu koja doprinosi podizanju socijalnog značaja šamanizma. Nije slučajno šamanova smrt često izazivala naglo širenje psihogenih oboljenja. <...> Epidemije su prestajale kada bi jedan od oboljelih postao šaman. Tako se uspostavljalo ustrojstvo svijeta koje je bilo narušeno šamanovom smrću", ističu znanstvenici.

Oni ukazuju na sličnost s drugim ispoljavanjima histerije kod takozvanih primitivnih naroda: lata (kod Malajaca), džamping (kod sjevernoameričkih Indijanaca) i imbuko (kod Ajna). Osim toga, povlače paralele i s "klikušestvom", tj. vrstom histerije u kojoj se osim već spomenutih simptoma (glasna vika, podražavanje, halucinacije) dodaje i religiozni kontekst, jer klikuše ne podnose prisustvo kršćanskih atributa i molitava.

Pretjerano surovi uvjeti

Laplandska ekspedicija A. V. Barčenko (1922). S desna nalijevo: Laponac vodič, A. V. Barčenko, N. Barčenko, L. N. Šišelova-Markova, J. V. Strutinska.

Javno vlasništvo

Specifična psihološka klima se nije pojavila tek tako, smatraju znanstvenici. Prva ekspedicija je otišla proučavati merjačenje na Lovozero, a ono se nalazi u samom centru Kolskog poluotoka. Svuda uokolo je tundra, močvarna tajga i samo ponegdje gola uzvišenja. Većinom godine je ovdje zima. Polarna noć traje mjesec dana i sunce se tada uopće ne pojavljuje. Polarni dan traje 52 dana i tada sunce uopće ne zalazi. Sve to vrši pritisak na živčani sustav i utječe na zdravlje. O tome je pisao psihijatar i etnograf Pavel Jakobi, navodeći da se psihička epidemija "razvija samo u živčano iscrpljenom stanovništvu, oslabljenom fizički, moralno i mentalno".

U logoru Laponaca, gravura.

Legion Media

Etnograf Vasilij Anučij podsjeća na očigledan primjer s političkim izgnanstvom u Turuhanski kraj (područje u istočnom Sibiru, danas teritorij Krasnojarskog kraja) koje je dosta prakticirano poslije prve ruske revolucije 1905. godine. Izgnanici su se žalili na nesanicu, migrenu, aritmiju, bolove u želucu, halucinacije vida i sluha, i na razdražljivost. Od 112 ljudi, koliko je tada protjerano u Turuhanski kraj, već nakon godinu dana šestero je završilo u Tomskoj psihijatrijskoj bolnici", napisao je Anučij, ističući da je carska vlast na kraju ukinula izgnanstvo u Turuhanski kraj, procijenivši da je ono "pretjerano surovo" (u sovjetsko vrijeme je obnovljena praksa protjerivanja u ovo područje).

Polarna svjetlost (Aurora Borealis), 1900.

Bettmann/Getty Images

Pojave psihoze za vrijeme polarne svjetlosti također se mogu dovesti u vezu s osobinom organizma da reagira na promjene magnetosfere (najjača polarna svjetlost se pojavljuje za vrijeme geomagnetnih bura). Nije slučajnost što sjeverni šamani namještaju svoje rituale i misterije upravo u to doba. Prema tome, merjačenje je po svemu sudeći posljedica nekoliko čimbenika: klimatskih, socijalnih i geografskih. Nisu oboljevali samo mještani, nego i došljaci, ljudi koji su duže vrijeme boravili na sjeveru.