Nekoliko mjeseci prije nego što Vladimir Putin napusti svoju rezidenciju kako bi se negdje pojavio u javnosti, njegov tim osiguranja već stupa u akciju. Prvo analiziraju sve moguće prijetnje: kriminalne aktivnosti, socijalne nemire, percepciju u javnosti, pa čak i mogućnost prirodnih katastrofa kao što su potresi ili poplave u regiji tokom potencijalnog posjeta.
Oko mjesec dana prije predsjednikovog posjeta, članovi tima stižu na lokaciju kako bi svoj raspored aktivnosti uskladili s lokalnim vlastima i provjerili smještaj za predsjednika. Sve do posljednje kvake na vratima mora funkcionirati, kako tokom predsjednikovog boravka nikakvo tehničko osoblje ni majstori ne bi morali ulaziti u njegove prostorije.
IT stručnjaci i tehničko osoblje osiguranja instaliraju ometače koji blokiraju radio signale na predsjednikovoj lokaciji. Oprema predsjednikovog nadzornog tima prati sve pametne telefone i druge uređaje u blizini predsjednikove lokacije kako bi uočila bilo kakvu sumnjivu aktivnost. Oni od vas koji su zabrinuti zbog pitanja privatnosti, trebaju znaju da prema ruskim zakonima predsjedničko osiguranje ima pravo instalirati i koristiti prisluškivače na hardverima i sofverima bilo koje vrste, izvršiti pretres sumnjive osobe, pristupiti bilo kojoj zgradi i organizaciji i zaplijeni bilo koje vozilo ako je to potrebno za predsjednikovu sigurnost. Međutim, zapljena civilnih vozila je dozvoljena samo "u ekstremnim situacijama" i nije zabilježen nijedan takav slučaj. Tek poslije svih ovih priprema predsjednik dolazi na lokaciju i osiguranje prelazi u neposrednu aktivnost.
Specijalna služba odgovorna za sigurnost ruskog predsjednika naziva se Federalna služba osiguranja. Podaci o njenom osoblju i financijama su djelomično državna tajna, ali poluslužbeni izvori kažu da ukupno broji preko 50 000 zaposlenih. Zašto tako puno?
Osim predsjednika države Federalna služba osiguranja zapravo osigurava još mnoge osobe:
Drugim državnim službenicima osobno osiguranje FSO može pružiti na osnovu predsjednikovog specijalnog naloga.
U sastavu Federalne službe osiguranja posebna jedinica je zadužena za osobnu sigurnost predsjednika. Ova pozicija ipak ne zahtijeva pravo ratno iskustvo. "Malo je vjerojatno da će član predsjedničkog osiguranja morati organizirati zasjede na planinskim putevima ili skakati padobranom", kaže bivši član predsjedničkog osiguranja. "Borbeno iskustvo je korisno, ali često nije primjenjivo u našem radu. Za vrijeme rata napadate. A tjelohranitelj treba samo braniti osobu od nekoga nevidljivog."
Zbog toga bivši policijski operativci nisu pogodni za ovaj posao. Oni su obučeni da uhvate prijestupnika, dok je za predsjednikove tjelohranitelje najvažnija sigurnost čelnika države, a ne to da uhvate napadača. Tjelohranitelj mora posjedovati "operativnu psihologiju", što znači da treba biti u stanju predvidjeti i sprječiti prijetnju i to učiniti tako da drugi ne primijete, što je također vrlo važno. Još jedan zahtjev za ovu poziciju je da kandidati moraju biti mlađi od 35 godina, visoki između 175 i 190 centimetara i teški između 75 i 90 kilograma.
Predsjednikov osobni tjelohranitelj mora također poznavati strane jezike i biti upućen u politiku, kako bi znao tko prilazi predsjedniku i kako ove ljude treba tretirati. Na ovoj snimci osiguranje traži od Conora McGregora da skloni ruku s Putinovog ramena.
Predsjednikovi tjelohranitelji moraju biti vrlo izdržljivi. Oni su trenirani da podnose hladnoću u tankim kaputima (dok bi debele jakne sputavale njihove pokrete) i da se ne znoje kad je vrućina. Prema nekim izvještajima, oni koriste lijekove koji utječu na psihičke procese. Uzgred, tjelohraniteljima je dozvoljeno pušenje. Ono im pomaže da brže savladaju stres, ali naravno ne mogu pušiti tokom rada ili treninga. Posao tjelohranitelja predsjednika države je vrlo iscrpljujuć i zato oni odlaze u mirovinu poslije 35. godine.
Za vrijeme "akcije" (dok se predsjednik nalazi u javnosti) osiguranje je organizirano u četiri prstena. Predsjedniku najbliži prsten čine njegovi osobni tjelohranitelji, dečki prijetećeg izgleda u odijelima, sa zatamnjenim naočalama, s "bubicom" u uvjetu i torbom. Oni s razlogom izgledaju opasno. Potencijalnim napadačima to treba pokazati da je državnik dobro zaštićen.
Još jedan detalj koji pada u oči kod tjelohranitelja su njegove ruke. One su uvijek ispred tijela, s tim što je lijeva ruka često djelomično podignuta. To je obavezno, jer tjelohranitelj uvijek mora biti u pripravnosti. Zato što je glavni zadatak "prvog prstena" da u slučaju opasnosti zaštite predsjednika svojim tijelima. Pogledajte kako to rade na ovoj snimci iz Hanovera iz 2013. godine za vrijeme napada grupe aktivistkinja Femen:
Torbe koje ponekad nose zapravo su zaštitni štitovi koji se mogu koristiti da zaštite predsjednika od metaka. tjelohranitelji su naoružani pištoljem "Gjurza" kalibra 9 milimetara koji može ispaliti do 40 metaka u minuti, probijajući pancirne prsluke na udaljenosti od 50 metara. Međutim, ako dođe do pucnjave, znači da osiguranje nije obavilo svoj zadatak, jer svaki napad mora biti sprječen unaprijed. Još jedan komad opreme koji treba zaštititi tjelohranitelja su izuzetno čvrsti kišobrani od kevlara koje oni nose.
Međutim, nije "prvi prsten" zaštite najvažniji, nego drugi. Za razliku od prvog, ovi članovi osiguranja su neprimjetni u gomili, odjeveni u odijela i ponašaju se diskretno, tražeći potencijalne napadače. "Treći prsten" okružuje gomilu, sprječavajući sumnjive osobe da dođu u predsjednikovu blizinu. Zato je opasno trčati, vikati, činiti nagle pokrete u blizini predsjednika. Dovoljna je sekunda da vam se glava nađe na nišanu snajperske puške.
Ako se predsjednik pojavljuje u velikom javnom prostoru, često se instalira dodatna zaštitna oprema. Na ovoj snimci Vladimir Putin odaje počast pokojnom gradonačelniku Sankt-Peterburga, Anatoliju Sobčaku polažući cvijeće na njegov grob. Iza predsjednikovih leđa možete vidjeti panele od neprobojnog stakla koji su postavljeni specijalno za ovu priliku.
I konačno, teško naoružani dio jedinice putuje s predsjednikovom pratnjom u oklopnom vozilu (ekstremna vožnja je također potrebna vještina za veći dio predsjednikovog osiguranja). Ovi ljudi su specijalci naoružani automatskim puškama AK-47, snajperskim puškama "Dragunov", protutenkovskim ručnim bacačima granata i prijenosnim protuzračnim raketnim sustavima "Osa".
Međutim, glavni resurs predsjedničkog osiguranja u slučaju Vladimira Putina je sam predsjednik. S obzirom da ima iskustvo rada u sovjetskoj i ruskoj tajnoj službi, Putin je "državnik s kojim je uglavnom lako raditi", prema svjedočenju nekoliko bivših pripadnika predsjedničkog osiguranja. On je svjestan da njegovo osiguranje zna šta radi i uvijek posluša njihove sugestije.
Ovaj članak je baziran na nekoliko izvora, od službenih izvora do anonimnih intervjua s bivšim članovima predsjedničkog osiguranja.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
