Kako žive ruski Nijemci u stepama Sibira?

Lijevo: znak na cesti u Altaju; desno: muzej u Azovu

Lijevo: znak na cesti u Altaju; desno: muzej u Azovu

Marina Tarasova, Aleksandar Oščepkov/ngs.ru
Potomci njemačkih doseljenika u altajskim i omskim stepama do danas čuvaju kulturu i običaje svojih predaka.

Među etničkim Nijemcima u Rusiji žive potomci menonita koji su u Rusiju stigli još u 18. stoljeću na poziv Katarine II., zatim doseljenici u okviru "Stolipinove reforme" početkom 20. stoljeća, u kojoj se dijelila zemlja na besplatno korištenje, kao i "novodoseljenici", potomci ruskih i sovjetskih Nijemaca iz drugih regija bivših saveznih republika. U sovjetsko doba bilo je i nasilnih preseljenja, kada su etničke Nijemce u teretnim vagonima prebacivali u Sibir, brišući sjećanje na njemačka naselja na Krimu i Kavkazu.

Danas se u Rusiji oko 400 tisuća ljudi izjašnjava kao pripadnici njemačkog etnosa, a većina njih živi u Sibiru i na Uralu (na Altaju i u Omskoj oblasti po 50 tisuća, u Tjumenjskoj, Čeljabinskoj i Kemerovskoj oblasti i Krasnojarskom kraju po 20 tisuća, kao i po nekoliko tisuća ljudi u gradovima na Volgi).

U tim krajevima oni govore na različitim dijalektima njemačkog i ruskog jezika, slave praznike i po njemačkim i po ruskim običajima i prave vrlo ukusne kobasice.

Prijateljstvo među narodima i običajima

Marina u muzeju u Azovu

Marina Tarasova (djevojački Nuss) doselila se u Omsku oblast iz Kazahstana 1991. godine nakon raspada SSSR-a. Najprije je živjela u njemačkom selu Novoskatovka (140 km od Omska), a zatim se preselila bliže Omsku. Ona je ravnateljica zavičajnog muzeja rajona i proučava kulturu Nijemaca u ovom kraju, prikupljajući stare predmete i fotografije.

Azovo

Njezino selo Azovo je najveće "njemačko" selo u Sibiru, a možda i u Rusiji, s 9 tisuća stanovnika. Osnovano je 1909. godine za doseljenike iz Malorusije, kojima je podijeljena besplatna zemlja.

Azovo

U Azovskom rajonu, osnovanom 1992. godine, ukupno živi 25 tisuća ljudi različitih nacionalnosti: Rusa, Ukrajinaca, Estonaca, Kazaha, Mordvina, Uzbeka, ali većina stanovnika ipak ima njemačko porijeklo. "Kada je rajon osnovan, bilo je mnogo ruskih Nijemaca koji su se željeli doseliti", kaže Marina. "Tada je intenzivnu pomoć pružala Njemačka, između ostalog, postavivši stambene kontejnere za privremeni boravak. Danas obitelji grade svoje kuće i to često u njemačkom stilu."

Ovdašnji stanovnici uče njemački jezik od vrtića, premda nastavnika nema dovoljno, kaže Marina. Odrasli jezik uče u njemačkim kulturnim centrima, kojih je u rajonu čak 18, gotovo u svakom selu.

Praznici se u Azovu slave i po ruskim i po njemačkim običajima. Za mnoge obitelji Božić pada 25. prosinca, ali se obilježava i 7. siječnja. Uskrs se slavi po zapadnom kalendaru, ali obojena jaja i uskršnja pogača ostaju i do pravoslavnog. Osim toga, u nekim obiteljima čuvaju običaj da u kući na zidovima drže ručno izvezene izreke iz Biblije.

Selo za problematične tinejdžere

Ova sela imaju svoje pivovare, pekarnice i mesne kombinate. Marina već nekoliko godina organizira gastronomske ture po njemačkom rajonu. "Dolaze nam ljudi ne samo iz Njemačke, nego i iz Kine, Kanade, Belgije, Izraela", kaže ona.

Crkva u Apolonovki, Omska oblast

Postoje i različiti oblici kulturne razmjene s Njemačkom, ali i program preodgajanja problematičnih tinejdžera. Za mnoge od njih to je jedini način da izbjegnu zatvor, pa pristaju otići u Sibir, gdje ih očekuje godinu dana života bez uobičajenih udobnosti kao što su centralno grijanje i topla kupaonica. Kako pišu mediji, do 80% tinejdžera nakon ovog programa napušta antisocijalno ponašanje.

"Polugrad" u stepama

Njemački nacionalni rajon na Altaju pored Omske oblasti osnovan je 1927. godine, ukinut 1938., a ponovo formiran 1991. U 16 sela tu danas živi nešto više od 16 tisuća ljudi. Najbliži grad Slavgorod nalazi se na 30 km, dok je prijestolnica regije Barnaul udaljena 430 km.

Njemačka sela Altaja imaju široke asfaltirane ulice, niske ograde, solidne kuće od cigle na išpartanim parcelama. "Sve kuće su istog tipa, imaju dva ulaza i uredna dvorišta", kaže Vladimir Mihajlovski iz Griškovke, koji se ovamo doselio prije nekoliko godina iz Kazahstana.

"Svaki događaj u našem selu ima neke elemente njemačke kulture: pjesme, ples", kaže on. "Imamo i muzaj ruskih Nijemaca i godišnji ljetni festival Sommerfest s degustacijom nacionalnih jela." Većina ljudi se bavi poljoprivredom.

Centar rajona je selo Galjbštadt (njem. Halbstadt), što u prijevodu s njemačkog znači "polugrad", osnovano 1908. godine (sa 1700 stanovnika). Oko trećine stanovnika su Nijemci.

Glavno piduzeće u selu je zajednička tvornice "Brjukke" (Most), osnovana 1995. godine uz njemačku pomoć. Tu se proizvode kobasice i hrenovke po njemačkoj tehnologiji, a od prirodnih lokalnih proizvoda. Direktor tvornice Peter Boos je ponosan na to što u njegovom poduzeću, koje zapošljava preko 250 radnika, vladaju "njemački red i ruska energija".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće