U ruskoj republici Jakutiji žive konji otporni na "minus beskonačno" (FOTOGRAFIJE)

Upoznajte jakutske konje, masivne i zdepaste, s neposlušnom grivom. Oni se ne boje ni najžešće hladnoće.

Jakutski konj, Ojmjakon, veljača 2020.

Maarten Takens

Znanstvenici smatraju da ova vrsta konja postoji tisućama godina, ali je službeno priznata tek krajem 1980-ih. Smatra se da su to potomci drevnih primitivnih konja koji su došli ovamo iz Azije i promijenili izgled, prilagodivši se surovijim klimatskim uvjetima.

Krdo jakutski konja (mladunci)

Maksim Unarov (CC BY-SA 3.0)

Danas u Jakutiji postoje tri podvrste: sjeverni izvorni konj (takozvani Verhojanski konj, po jednom od najhladnijih mjesta na planetu), južni konj, koji je nešto manji, i južni krupni tip, dobiven križanjem s drugim vrstama.

Ilja Varlamov (CC BY-SA 4.0)

Jakutski konj je u prosjeku visok samo 140-145 cm, ali je težak oko pola tone.

Jakutsk, republika Jakutija, Rusija. Ruski atletičari Roman Trubecki, Karina Gljebova (u prvom planu) i Iljas Nurgalijev (u sredini u drugom planu) na ceremoniji paljenja baklje na prvim zimskim Međunarodnim sportskim igrama "Djeca Azije" u parku prirode "Lenski stupovi".

Andrej Golovanov/TASS

Uglavnom su smeđi i sivi, dok su druge nijanse daleko rjeđe. Po prirodi su druželjubivi, mirni i znatiželjni. Dobro trče po neravnom terenu.

Ilja Varlamov (CC BY-SA 4.0)

Klima u Jakutiji je oštra kontinentalna. Tijekom ljeta se temperatura penje do +35 stupnjeva, a zimi se spušta do -50 stupnjeva Celzija. Na sjeveru ove regije, u Verhojansku i Ojmjakonu, zabilježene su temperature oko -70 stupnjeva Celzija. Ali jakutski konji to ne doživljavaju kao problem. Imaju gustu poddlaku i mogu boraviti na otvorenom čak i po najljućoj hladnoći. U hladnije doba godine dobivaju novi "sloj" zaštite u vidu inja i ne smrzavaju se. Čak i ždrijebe može prenoćiti pod otvorenim nebom. Vrlo brzo prave naslage potkožnog sala.

Jakutski konji

Legion Media

Jakutski konji se uzgajaju na gospodarstvima za uzgoj konja, ali su potpuno samostalni. Na primjer, sami nalaze hranu u snijegu dubokom jedan metar i iskopavaju je kopitima.

Jakutski konj

Legion Media

Na sjeveru je teško zamisliti život bez ovih konja. Daleko od gradova, gdje nema cesta, oni mještanima služe kao glavno prijevozno sredstvo. Tamo gdje se čak i džip lako zaglavi u snijegu, jahač s uživanjem prođe na ovom konju.

Jakutski konj

Legion Media

Jakutskim uzgajivačima sobova ovi konji služe za jahanje. I pored velike mase, oni brzo trče čak i po dubokom snijegu i bespuću. Koriste se i za vuču. Jakutski konj za 24 sata može prijeći sto kilometara i prevući 300 kg tereta. Običaj je da uoči dugačkog puta kroz tundru konj cijeli dan ne jede da bi malo izgubio na težini i brže trčao.

SSSR, Jakutija, 1. listopada 1988.. Uzgajivač sjevernih jelena brigadir Mihail Petrovič Lebedev. Njegovi preci su se iz generacije u generaciju bavili uzgajanjem sjevernih jelena.

Anatolij Kuzjarin/TASS

Jakutski konji su dugovječni. Mogu raditi po 25-27 godina, dok ostale vrste u prosjeku rade dvadesetak godina.

Jakutski konj

Legion Media

Mještani od konjskog mlijeka prave nacionalni fermentirani napitak "kumis".

Lovac Andrej Aleksejev s jakutskim konjem. Jakutija.

Valerij Šustov/Sputnik

Smatra se da je ova vrsta autohtona i da može živjeti samo u sjevernim krajevima. Toplija ili južna klima im nikako ne odgovara. Ovakav konj se može sresti samo u Jakutiji i na Dalekom istoku.

Jakutski konj

Legion Media