Putin objavio članak o Drugom svjetskom ratu

Prošlo je 75 godina od završetka Drugog svjetskog rata. Za te godine odrastalo je nekoliko generacija. Promijenila se politička karta planete. Nema Sovjetskog Saveza, koji je izvojevao grandioznu, rušilačku pobjedu nad nacizmom, spasio čitav svijet. Pa i sami događaji tog rata, čak i za njegove sudionike, predstavljaju daleku prošlost. Ali zašto se u Rusiji 9. svibanj slavi kao najvažniji praznik, a 22. lipnja život praktično zamire i stoji knedla u grlu?

Obično se kaže da je rat ostavio dubok trag u povijesti svake obitelji. Iza ovih riječi stoji sudbina milijuna ljudi, njihova patnja i bol od gubitka. Ponos, istina i sjećanje.

Za moje roditelje, rat su užasne muke opkoljenog Lenjingrada gdje je umro moj dvogodišnji brat Vitja, gdje je moja majka čudom preživjela. Otac, iako oslobođen vojske, dobrovoljno se javio da brani rodni grad – učinio je isto kao i milijuni sovjetskih građana. Borio se na mjestu „Nevski pjatačok“ i bio teško ranjen. I što više prolaze godine, veća je potreba da se porazgovara sa roditeljima i više sazna o ratnom periodu njihovog života. Ali već je nemoguće pitati, zato u svom srcu čuvam razgovore sa ocem i majkom o ovoj temi, njihove škrte emocije.

Global Look Press

Za mene i moje vršnjake važno je da naša djeca, unuci, praunuci shvaćaju kroz kakve su iskušenja i muke prolazili njihovi preci. Kako, zašto su uspeli da prežive i pobjede? Odakle potiče njihova istinska gvozdena snaga volje koja je čudila i oduševljavala čitav svijet? Da, oni su branili svoj dom, djecu, porodicu. Ali sve ih je objedinjavala ljubav prema domovini. Ovaj duboki, lični osjećaj u potpunosti se ogleda u samoj suštini našeg naroda i postao je jedan od najvažnijih u svojoj herojskoj, žrtvenoj borbi protiv nacista.

Ljudi se često pitaju: kako će se ponašati sadašnja generacija, šta će raditi u kritičnoj situaciji? Pred mojim očima su mladi ljekari, medicinske sestre, ponekad i jučerašnji studenti, koji danas odlaze u „crvenu zonu“ da bi spašavali ljude. Naši vojnici, u borbi protiv međunarodnog terorizma na Sjevernom Kavkazu, u Siriji, koji se borili do samog kraja, sasvim su mladi ljudi! Mnogi borci legendarne, besmrtnog šestog desantnog puka imali su 19–20 godina. Ali svi su pokazali da su dostojni podviga vojnika naše domovine, koji su je branili u Drugom svjetskom ratu.

Stoga sam siguran da je u prirodi naroda Rusije da izvršavaju svoju dužnost, da se ne štede ukoliko okolnosti to nalažu. Samopožrtvovanje, patriotizam, ljubav prema svom domu, svojoj obitelji, Domovini – ove vrijednosti su i danas fundamentalne, ključne u ruskom društvu. Na njima, u velikoj mjeri, počiva suverenitet naše zemlje.

Sada su se kod našeg naroda pojavile nova tradicija, kao što je Besmrtni puk. Ovo je marš naših zahvalnih uspomena, krvne, žive veze među generacijama. Milijuni ljudi odlaze u šetnje sa fotografijama svojih rođaka koji su branili Domovinu i pobijedili nacizam. To znači da njihov život, iskušenja i žrtve, pobjeda koju su nam dali, nikada neće biti zaboravljeni.

Naša odgovornost pred prošlošću i budućnošću je da učinimo sve što je moguće kako bismo spriječili ponavljanje strašnih tragedija. Zbog toga sam smatrao svojom obavezom da napišem članak o Drugom svjetskom ratu. O ovoj ideji sam više puta razgovarao sa svjetskim liderima, naišao na njihovo razumijevanje. Krajem prošle godine, na samitu lidera zemalja ZND, svi smo bili ujedinjeni: važno je prenijeti potomcima sjećanje na to da je pobjedu nad nacizmom, prije svega, odnio sovjetski narod, da su u ovoj herojskoj borbi – na frontu i u pozadini, rame uz rame – stajali predstavnici svih republika Sovjetskog Saveza. Tada sam sa kolegama razgovarao i o teškom predratnom periodu.

Ovaj razgovor izazvao je veliki odjek u Europi i svijetu. Dakle, okretanje lekcijama prošlosti zaista je neophodno i aktualno. U isto vrijeme bilo je i mnogo emocija, loše prikrivenih kompleksa i bučnih optužbi. Brojni političari iz navike su požurili da izjavljuju da Rusija pokušava da revidira povijest. Međutim, pri tome nisu mogli da demantiraju nijednu činjenicu, nijedan navedeni argument. Naravno, teško je i nemoguće raspravljati sa originalnim dokumentima koji se, usput, čuvaju ne samo u ruskim nego i u stranim arhivima.

Stoga je potrebno nastaviti analizu razloga koji su doveli do svjetskog rata, osvrnuti se o njegovim složenim događajima, tragedijama i pobjedama, o njegovim poukama – za našu zemlju i čitav svijet. I ovdje je, ponavljam, bitno osloniti se samo na arhivsku građu, svjedočenja suvremenika, isključiti sve ideološke i politizirane spekulacije.

Još jednom ću podsjetiti na očiglednu stvar: osnovni uzroci Drugog svjetskog rata umnogome potiču od odluka donijetih poslije Prvog svjetskog rata. Versajski sporazum postao je za Njemačku simbol duboke nepravde. Praktično se radilo o pljački zemlje koja je bila dužna da plati velike odštete zapadnim saveznicima, koje su osiromašile njezinu ekonomiju. Vrhovni komandant savezničkih snaga, francuski maršal Ferdinand Foch proročki je opisao Versailles: „Ovo nije mir, ovo je primirje na dvadeset godina“.

Upravo nacionalno poniženje stvorilo je plodnu zemlju za radikalna i revanšistička osjećanja u Njemačkoj. Nacisti su se vješto poigrali tim osjećanjima, izgradili svoju propagandu, obećavši da će spasiti Njemačku od „versajskog nasljeđa“, obnoviti njenu nekadašnju moć, a, zapravo, gurali njemački narod u novi rat. Paradoksalno je da su tome direktno ili indirektno doprinijele zapadne države, prije svega, Velika Britanija i SAD. Njihovi financijski i industrijski krugovi veoma su aktivno ulagali u njemačke fabrike i pogone za proizvodnju vojnih proizvoda. A među aristokracijom i političkim establišmentom bilo je mnogo pristalica radikalnih, krajnje desnih, nacionalističkih pokreta, koji su počeli da jačaju u Njemačkoj i Europi.

Versajski „svjetski poredak“ stvorio je brojne skrivene proturječnosti i otvorene sukobe. U njihovoj osnovi su granice novih europskih država koje su proizvoljno nacrtali pobjednici u Prvom svjetskom ratu. Praktično odmah po njihovom pojavljivanju na mapi počeli su teritorijalni sporovi i međusobna potraživanja, koja su se pretvorila u tempirane bombe...

Naš stav je i danas nepromjenljiv: nema opravdanja za zločine nacističkih pomoćnika i oni ne mogu zastarjeti. Stoga je zbunjujuće kada se u pojedinim zemljama oni koji su okaljani suradnjom s nacistima odjednom izjednačavaju s braniteljima Drugog svjetskog rata. Smatram kako je nedopustivo da se izjednačavaju osloboditelji i okupatori. A glorificiranje nacističkih pomoćnika mogu smatrati samo kao izdaju sjećanja na naše očeve i djedove. Izdaju se oni ideali, koji su ujedinili narode u borbi protiv nacizma. Tada je pred vođama SSSR-a, SAD-a i Velike Britanije stajao, bez preuveličavanja, povijesni zadatak.Staljin, Roosevelt i Churchill su predstavljali zemlje s različitim ideologijama, državnim težnjama, interesima, kulturama, ali su pokazali ogromnu političku volju, uzdigli su se iznad proturječnosti i sklonosti, i stavili su u prvi plan istinske interese svijeta.

Na kraju su uspjeli postići dogovor i doći do rješenja, koje je bilo od koristi za cijelo čovječanstvo.Pobjedničke zemlje su nam ostavile sustav, koji je postao osnova onoga čemu smo u političkom i intelektualnom smislu težili nekoliko stoljeća. Niz konferencija – Teheranska, Krimska, Potsdamska, konferencija u San Franciscu – postavile su temelje svijeta koji 75 godina živi bez globalnog rata, usprkos najoštrijim neslaganjima.Povijesni revizionizam, čije manifestacije danas promatramo na Zapadu, a prije svega kada je riječ o Drugom svjetskom ratu i njegovom ishodu, opasan je, jer cinično iskrivljuje razumijevanje principa mirnog razvoja, koji su utemeljeni 1945. na Krimskoj i na konferenciji u San Franciscu. Glavno povijesno postignuće Krimske konferencije i drugih odluka tog vremena bio je dogovor o stvaranju mehanizma koji bi omogućio vodećim silama ostati u diplomatskim okvirima prilikom riješavanja neslaganja koje buknu između njih.

Dvadeseto stoljeće je donijelo totalne i sveobuhvatne globalne sukobe, a 1945. godine na scenu je stupilo i nuklearno oružje, koje je u stanju uništiti Zemlju. Drugim riječima, riješavanje sukoba silom je postalo krajnje opasno. I pobjednici u Drugom svjetskom ratu su to znali, shvatili su i razumijeli vlastitu odgovornost prema čovječanstvu.Godine 1945. uzeli su u obzir i nesretno iskustvo Lige naroda. Struktura Vijeća sigurnosti UN m-a bila je zamišljena tako da garancije mira budu maksimalno konkretne i učinkovite. Tako je nastala ustanova stalnih članica Vijeća sigurnosti i pravo veta kao njihova privilegija i odgovornost.Što je pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a? Otvoreno govoreći, to je jedina razumna alternativa direktnom sukobu najvećih zemalja.

To je obavijest jedne od pet zemalja da je neko rješenje za nju neprihvatljivo, da proturječi njezinim interesima i idejama o ispravnom pristupu. I ostale zemlje, čak i ako se ne slažu s tim, prihvaćaju takav stav, odustajući od pokušaja realizirati svoje jednostrane težnje. Odnosno, na ovaj ili onaj način treba tražiti kompromise.Nova globalna konfrontacija počela je skoro odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata i ponekad je bila jako žestoka. A to što Hladni rat nije prerastao u treći svjetski rat uvjerljivo potvrđuje učinkovitost sporazuma, koje je sklopila Velika trojka. Pravila ponašanja, dogovorena tijekom formiranja UN-a, omogućila su da se u budući rizici svedu na minimum i da se konfrontacija drži pod kontrolom.

Naravno, vidimo kako sustav Ujedinjenih naroda sada radi otežano i ne toliko učinkovito kao što bi mogao. Ali UN kao i prije izvršava svoju osnovnu ulogu. Principi rada Vijeća sigurnosti UN-a su jedinstven mehanizam za sprječavanje velikog rata ili globalnog sukoba.Apeli koji se prilično često mogu čuti zadnjih godina, a koji se odnose na to da se ukine pravo veta i da se stalnim članicama Vijeća sigurnosti uskrate posebne mogućnosti – u stvari su neodgovorni, jer ukoliko se to dogodi, UN će se u suštini pretvoriti u tu istu Ligu naroda – sastanak za prazne razgovore, lišene bilo kakvih utjecaja na svjetske procese. Dobro je poznato kako se sve završilo. Baš zbog toga su pobjedničke zemlje sa velikom ozbiljnošću pristupile formiranju novog sustava svjetskog poretka, kako se ne bi ponovile greške prethodnika.

Stvaranje suvremenog sustava međunarodnih odnosa je jedan od najvažnijih rezultata Drugog svjetskog rata. Čak i najnepomirljivije proturječnosti – geopolitičke, ideološke, gospodarske – ne umiješaju pronalaženje forme mirnog suživota i interakcije, ako za to postoji želja i volja. Danas svijet prolazi kroz prilično turbulentan period. Sve se mijenja – od globalne ravnoteže moći i utjecaja, do socijalnih, gospodarskih i tehnoloških temelja života društava, država, čitavih kontinenata. U prošlosti toliko velike promjene nikada nisu prolazile bez velikih vojnih sukoba, bez borbe za prevlast u nastojanju izgraditi novu globalnu hijerarhiju. Zahvaljujući mudrosti i dalekovidnosti političara saveznih država formiran je sustav koji sprječava ekstremne manifestacije objektivne konkurencije, koja je povijesno inherentna globalnom razvoju.

Naš dug, odnosno svih onih koji preuzimaju na sebe političku odgovornost, prije svega predstavnici država-pobjednica u Drugom svjetskom ratu – garantirati da se taj sustav očuva i poboljša. Danas, kao i 1945., važno je pokazati političku volju i zajedno razgovarati o budućnosti. Naše kolege – gospoda Xi Jinping, Macron, Trump, Johnson – podržali su rusku inicijativu da se održi sastanak lidera pet nuklearnih država, stalnih članica Vijeća sigurnosti. Zahvalni smo im na tome i očekujemo da će se takav sastanak “oči u oči” održati prvom prilikom.Kakav je dnevni red predstojećeg summita? Prije svega, po našem mišljenju, bilo bi korisno razgovarati o koracima za razvoj kolektivnih principa u svjetskim pitanjima, otvoreno porazgovarati o očuvanju mira, jačanju globalne i regionalne sigurnosti, kontroli strateškog naoružanja, zajedničkim naporima u borbi protiv terorizma, ekstremizma, i drugim trenutnim izazovima i prijetnjama.

Zasebna tema sastanka je situacija u globalnom gospodarstvu, prije svega prevladavanje ekonomske krize, izazvane pandemijom korona virusa. Naše zemlje poduzimaju neviđene mjere s ciljem zaštite zdravlja i života ljudi, pružanja podrške građanima koji su se našli u teškim životnim situacijama. Ali koliko će biti teške posljedice pandemije, kojom će se brzinom globalno gospodarstvo izvući iz recesije, ovisi o našim sposobnostima raditi zajedno i usklađeno, kao pravi partneri. Tim prije je nedopustivo da se gospodarstvo pretvara u instrument pritiska i konfrontacije. Među popularnim temama su zaštita životne sredine i borba protiv klimatskih promjena, kao i osiguravanje globalnog informacijskog prostora.Dnevni red predstojećeg summita „petorke“, koji predlaže Rusija, je isključivo važan i aktualan kako za naše zemlje, tako i za čitav svijet. Za sva pitanja imamo konkretne ideje i inicijative.

Nema sumnje kako će summit Rusije, Kine, Francuske, SAD i Velike Britanije imati važnu ulogu u pronalaženju zajedničkih odgovora na suvremene izazove i prijetnje te će pokazati zajedničku posvećenost duhu savezništva, visokim humanističkim idealima i vrijednostima, za koje su se rame uz rame borili očevi i djedovi.Oslanjajući se na zajedničku povijest, mi možemo i moramo vjerovati jedni drugima. To će poslužiti kao čvrsti temelj za uspješne pregovore i usklađene akcije u cilju jačanja stabilnosti i sigurnosti na planetu, radi prosperiteta i dobrobiti svih zemalja. Bez preuveličavanja, to je naša zajednička dužnost i odgovornost pred čitavom svijetom, pred sadašnjim i budućim generacijama.