Ovi Rusi znaju kako preživjeti čak i zombi apokalipsu

Getty Images, Osobna arhiva
Oni godinama nabavljaju i skladište lijekove i oružje, imaju svoja vlastita skloništa i znaju raspaliti vatru od čega god požele, čak i od prezervativa. Njima nikakva epidemija ne može nauditi.

Andrej Jermosov, 47 godina, bravar-monter na brodogradilištu, Severodvinsk (987 km od Moskve)

Još kao dječak sam se zanimao za sve što ima veze s vojskom. Zanimali su me izviđači, snajperisti, diverzanti... Kao usputna disciplina mi je postala zanimljiva i tema preživljavanja.

Andrej Jermosov

Prije 20 godina sam počeo trenirati borbu prsa o prsa. I to se u biti tretiralo kao ekstremna situacija u kojoj treba preživjeti. Zbog toga je tehnika i usmjerena na brzo onesposobljavanje protivnika, a ne na međusobno "džapanje". Usporedo s tim sam počeo skupljati predmete za svakodnevnu uporabu koji će biti krajnje neophodni kad nastupi apokalipsa.

Sada u rezervi imam 1000 kutijica šibica, 100 svijeća, isto toliko zavoja, 10 džepnih noževa i lampi. U svom arsenalu imam i petrolejku i plinsku bocu s plamenikom, naoštrenu vojničku lopatu, a iza kućišta računala prašinu skuplja čelična sjekirica. Uvijek uz sebe imam i nekoliko kompleta šivaćih igala, za svaki slučaj.

Kad su se pojavile vijesti o koronavirusu, postupno sam počeo dopunjavati rezerve žitarica i filtera za vodu, i postupno kupujem gorivo za petrolejke.

U tekućoj situaciji važi pravilo za rad s izvorima radijacije - treba biti što dalje od izvora zaraze, tj. sjediti kod kuće.

Ponekad izlazim van, ali pored obične maske imam i masku za oči, jer virus može ući kroz sluznicu oka. Preko odjeće ponekad nosim ogrtač od celofana kao zaštitu od kiše, i uvijek kad se vratim kući ga operem u kadi.

Danas se zaista treba treba pobrinuti o svom zdravlju, jer još nismo stigli do maksimuma širenja koronavirusa. I kod nas uskoro mogu pojaviti kamioni s leševima. Ali čini mi se da je naša zemlja bolje od svih ostalih pripremljena za preživljavanje. Imamo vlastitu naftu i plin, vlastite namirnice, i na kraju krajeva, vlastite tenkove kojima možemo braniti sve te rezerve.

Andrej, 33 godine, monter uličnih reklama, Krasnodar (1195 km od Moskve)

Sve je ovo počelo prije 10 godina. Ne mogu točno reći što me je konkretno potaknulo da uđem u tu supkulturu usamljenika. Sve je nekako išlo u tom pravcu. Uvijek sam htio biti pravi muškarac koji je spreman na sve, neovisno o situaciji.

Andrej iz Krasnodara

Kad mi je bilo 20 godina, postavio sam sebi zadatak da idem u pješačke pohode kad god se pruži prilika. Čovjek se tako čeliči i stječe korisne navike. U pohodima stalno provjeravam novu opremu, navikavam se na nošenje velikog tereta, sam postavljam šator, raspaljujem vatru i tražim vodu i hranu.

I kad nije nikakva kriza ja uvijek ponesem džepni nož, višenamjenski alat i lampu kad krenem van. Kad uđem u bilo koju zgradu, najprije tražim gdje je istaknut plan evakuacije, trudim se zapamtiti ga, gledam gdje se nalazi najbliži aparat za gašenje požara, ukoliko zatreba.

Prvo što sam uradio kad sam saznao za "neradni mjesec" [riječ je o režimu samoizolacije koji je u Rusiji uveden od 23. ožujka - op. ur.], brzo sam skupio stvari i otišao u svoju kućicu izvan grada. Tamo imam podrum i u njemu konzerve i konzervirano povrće, a u blizini je rječica u kojoj lovim ribu. Savjetujem svima koji imaju kuću na selu da se opskrbe namirnicama i odu tamo, jer se ne zna koliko će ovo potrajati.

Viktor Barljin, 37 godina, maser, Samara (853 km od Moskve)

Viktor Barljin

U mom djetinjstvu nije bilo mobitela. Da bih se nekako razonodio, stalno sam zalazio u nekakve jaruge blizu kuće mojih roditelja u Samarskoj oblasti (1000 km od Moskve). Uvijek sam se vraćao izguljen i izgreban. U srednjoškolskom uzrastu sam pronašao nekakav vodič za preživljavanje, pa sam prema instrukcijama napravio nepromočive šibice i konop od plastične boce. Nakon toga sam se zainteresirao za noževe, najprije za prikupljanje osobne kolekcije, a zatim i za oštrenje.

Viktor Barljin

Negdje s 18 godina sam počeo praviti svoj "urgentni" ruksak za slučaj katastrofe. U njemu su nož, rezervno rublje, topla majica, rezerve hrane i vode, šibice, kopije dokumenata, novac, standardna mini-ljekarna, svjetiljka i pribor za higijenu. Bez tog ruksaka sam se počeo osjećati kao bez odjeće i već godinama ga vučem sa sobom svaki put kad izađem iz stana.

Studirao sam metalurgiju na našem lokalnom sveučilištu, ali često sam izostajao s nastave. Umjesto toga sam učio kako raspaliti vatru pomoću kresiva, vate, prezervativa, leda, plastične boce i drugih predmeta. Tijekom studija sam završio i tečaj za spasioca i ronioca.

Viktor Barljin

Žena je i prije svadbe imala razumijevanja za moje interese, ali su se njezini roditelji našli u čudu kada sam im prilikom upoznavanja poklonio dvije gas-maske i predložio da zajedno održimo trening preživljavanja. Sjećam se da su bili zapanjeni. Ljubazno su odbili moj prijedlog.

Ali zato žena i ja s djecom već četiri godine nekoliko puta godišnje vršimo "vježbovnu evakuaciju". Ja ih budim ujutro, svi zajedno ubacimo u ruksake ono najpotrebnije (rezervno rublje, toplu odjeću, dokumente i novac), sjednemo u automobil i vozimo se do šume. Tamo je rijeka i pored nje unaprijed pripremljen gumeni čamac. Njime se prebacimo na drugu obalu i odatle pješke do naše kuće, gdje imamo sve što je neophodno - hranu, lijekove i rezerve oružja. Ti treninzi su rijetki i zato ih djeca doživljavaju kao nekakvu avanturu.

Viktor Barljin

Sada smo još uvijek u gradu, ali ukoliko izbije "bunt zbog gladi", odmah ćemo se evakuirati u kuću izvan grada, što dalje od svih ljudi.

Pored toga, prije osam godina sam otvorio malu internet-trgovinu, u kojoj prodajem sve što je potrebno za preživljavanje. Nisam imao mnogo klijenata, ali čim su se pojavile vijesti o koronavirusu, odmah sam rasprodao sve gas-maske i noževe.

Možda će ti noževi ljudima uskoro zatrebati. Ljudi su većinom radili "na crno" [u Rusiji je 2019. godine bilo 13 milijuna neregistriranih zaposlenih, tj. 18% ukupne radne snage u zemlji, prema podacima koje iznosi RIA Novosti - op. ur.], tako da su sada mnogi ostali i bez dotacija za nezaposlene i bez plaće. Ako se uskoro ništa ne promijenim narod će početi pljačkati supermarkete.

Zatim će se ljudi podijeliti na velike i male skupine i zajednice koje će se međusobno sukobljavati. Pojavit će se ološ koji osjeća da se bliži anarhija, razne skupine će zauzeti teritorije s resursima i nastat će pokolj gori od svake zombi apokalipse.

U državu se ne treba mnogo uzdati, ni u slučaju s koronavirusom, niti u bilo kojoj drugoj situaciji. U vrijeme SSSR-a smo imali nastavu iz Osnova sigurnosti življenja. Đacima se mjerio opseg glave i računala veličina zaštitnih i gas-maski. Pored toga, pravili su se bunkeri i punili rezervama namirnica. A danas? Zapitajte se znate li u kakvom je stanju sklonište u školi koju pohađa vaše dijete? Ne znate? Eto vidite.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće