Osobne priče: Kako se oboljeli od koronavirusa liječe u bolnicama u Rusiji?

Osobna arhiva
Menadžerica za suradnju sa stranim partnerima, producentica i amaterski nogometaš govore o tome kako su se zarazili koronavirusom, kako provode vrijeme u ruskim bolnicama i kako ih liječe.

Marija Dolgolenko, 46 godina, menadžerica za suradnju sa stranim partnerima

Vratila sam se sa skijanja iz Austrije 8. ožujka. Navečer mi je porasla temperatura do 37,6 i pozvala sam liječnika. Došao je, uzeo uzorak sline i sve to ponovio sutradan. Trećeg dana su mi javili da im se ne sviđaju rezultati analize i da će po mene doći kola hitne pomoći. Poveli su i mene i moje sinove (11 i 17 godina).

Radili su mi mnoge analize i davali antibiotike. Djeci tablete protiv virusa. O analizama nam ništa nisu govorili. Hranili su nas dobro, hranu stavljali u boks iz hodnika, a ja sam je uzimala iz sobe. Nemam nikakav kontakt s vanjskim svijetom. Liječnici ulaze kod mene u skafanderima, iz sobe ne izlazim.

Tek osmog dana sam saznala da su kod mene i djece otkrili koronavirus.

Ja i djeca smo u istoj bolnici, ali u različitim krilima. Oni ne osjećaju nikakve simptome virusa. Razgovaramo samo telefonom.

Najteže je nedjeljom. Tiše je nego obično. Odmah se pitaš što da radiš od doručka do ručka.

Počela sam vježbati. Prvo vježbe za disanje. Zasad ništa ne shvaćam, ali ponavljam sve što vidim na YouTubeu. Držim plank položaj. Neću reći koliko, ali se nadam da će mi biti bolje. Čitam knjige i gledam filmove. Konačno sam pogledala "Parazita".

Žao mi je liječnika i medicinskih sestara. U zaštitnim odijelima im nije lako, a maske dezinficiraju klorom zbog čega im oči stalno suze.

U bolnici sam već treći tjedan, moja djeca su praktički zdrava. Ali moramo imati još dvije negativne analize na koronavirus. Čekamo.

Vitalij Mironov, 33 godine, suradnik strane tvrtke

Supruga i ja smo doputovali 10. ožujka iz Barcelone. Na aerodromu nije bilo kontrole, temperaturu nam nisu mjerili. Došli smo kući.

Temperatura se 13. ožujka podigla na 38,3 plus hunjavica. Prijavio sam slučaj i po mene je došla hitna pomoć. Uzeli su uzorak sline za analize i otišli. Kroz dva dana su mi javili da sam se zarazio virusom i odveli me u bolnicu. Kod supruge nisu našli koronavirus i ona je ostala kod kuće u samoizolaciji. Od jučer može izlaziti.

Prvi tjedan me ničim nisu liječili. Ležao sam, jeo, gledao TV, pisao prijateljima. Od 22. ožujka mi daju ribavirin, koji se najčešće daje oboljelima od hepatitisa C. Ali 10 tableta umjesto dvije! Medicinska sestra se sama tome čudila. Pitala je dežurnog liječnika, ali on je potvrdio da nema greške.

Mi se ovdje u bolnici dopisujemo. Danas na chatu ima 90 pacijenata. Ljudi se žale da od tableta osjećaju bolove u leđima, umor i da su im oči suhe.

Liječnik mi je zatim rekao da mogu uzimati arbidol, jer je moje stanje bolje. Ali ne pijem ga, jer mislim da sam zdrav. Organizam je sam pobijedio virus.

24. ožujka su mi napravili još jedan test na virus i, ako bude negativan, 29. ću uraditi posljednji. Zatim idem kući.

Marija Muhina, 27 godina, producentica

Visoku temperaturu sam dobila još u Helsinkiju. Prethodno sam bila u Londonu i Berlinu. Pomislila sam da je to na nervnoj bazi. Na aerodrom Šeremetjevo sletjela sam 17. ožujka.

U samoizolaciji sam bila do 22. ožujka. Osjetila sam da sam prehlađena, ali ne više od toga. Po mene je došla hitna pomoć, jer je test na koronavirus (uzorke za analizu su mi uzeli na aerodromu) bio pozitivan.

Zatim mi se temperatura podigla do 38,4, kašljala sam jako, do nagona za povraćanje. Pola noći nisam mogla zaspati. Bojala sam se da ću početi iskašljavati krv, grlo mi se pretvorilo u komad mesa.

Zatim su počeli problemi sa stolicom, prestala sam jesti. Mama mi je donijela banane, mandarine i čokoladu. Kad sam bolesna uvijek tražim čokoladu.

23. ožujka mi je rečeno da imam upalu pluća. Navečer su me počeli liječiti antibioticima, azitromicinom. Medicinske sestre i liječnici su jako ljubazni. Danas već kašljem manje.

Temperatura se spustila na 37, ali osjećam veliku slabost, stalno mi se spava i jedva sjedim. Apetit sam izgubila.

Nemam snage gledati filmove, čitati. Na infuziji sam.

David Berov, amaterski nogometaš, prvi zaraženi koronavirusom u Moskvi

U bolnicu sam smješten 1. ožujka. Vratio sam se iz Italije. Koronavirus je potvrđen 5. ožujka.

Nije ga bilo u krvi, našli su ga u uzorcima sline. Nije bio izražen i dugo nisu bili sigurni da je to baš koronavirus. U mom slučaju su liječili kašalj, ostalo je bilo u redu. Pušten sam iz bolnice 7. ožujka.

U bolnici su se svi odlično ponašali prema meni. Mislim da je to bila obična prehlada i ništa više od toga. I dosad ne shvaćam od čega sam bolovao. Neki rezultati testova su bili negativni.

Možda je moj imunitet bio jači od infekcije. Ali treba biti oprezan. Tko zna s kakvim ćemo se virusima još sukobiti.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće