MIŠLJENJE: Rusija više ne izvozi emigrante, nego novu kohortu globalnih Rusa

Emigranti su godinama bili glavni izvor najraširenijih antisovjetskih, a potom i antiruskih mitova. Iseljavanje iz Sovjetskog Saveza je bilo jednosmjerno. Na izlasku su vam oduzeli sovjetsko državljanstvo te ste gubili svaki smisleni kontakt s obitelji i prijateljima koje ste ostavili iza sebe. Kakva god bila vaša prava sjećanja na to mjesto, bila su podložna stalnom prilagođavanju - bilo recitiranjem činjenica u vlastitoj molbi za azil, bilo apsorpcijom stereotipa koji su već postojali tamo gdje ste stigli.

S time je puno veze imala činjenica da su većina tadašnjih emigranata bili izbjeglice. Misli i želje onih koji su željeli emigrirati dobro su se uklapali u geopolitičke ciljeve Zapadnog bloka tijekom Hladnog rata: bili su spremni svima stalno govoriti koliko je strašan Sovjetski Savez. Za mnoge je ta uključenost u antisovjetsku propagandu u nekom obliku postala jedina smislena profesija i trajna razonoda na Zapadu.

Vjetar promjene

Devedesete su u sociologiji ruske migracije bile konfuzno vrijeme. Građani nove zemlje, koji više nisu bili izbjeglice, počeli su putovati - i vraćati se. Da bi ostali na Zapadu, sada su se morali nositi s razrađenim i složenim pravilima o profesionalnoj i obiteljskoj imigraciji. Oni koji su emigrirali iz Rusije u 90-ima, što im je omogućilo ublažavanje ograničenja putovanja - ili ih je odbio postsovjetski kaos kod kuće - uglavnom su bili profesionalci ili oni koji su već imali članove obitelji u inozemstvu.

Nitko im nije oduzeo putovnice, prijavu boravišta - "propisku" - ili imovinska prava stečena tijekom privatizacije. Njihovi su bankovni računi i dalje funkcionirali i u nekim su se slučajevima na njima nastavile gomilati socijalne isplate koje su kapale. Internet je značio ostajanje u kontaktu s obitelji i prijateljima koji su im mogli reći kako stvari zapravo stoje. Iza sebe su ostavili mjesto na koje su se lako mogli vratiti.

Ti su čimbenici narednih godina promijenili lice imigracije. Mnogi su od nas, koji smo Rusiju napustili 1990-ih, još uvijek promišljali o našim razlozima za odlazak, no ti razlozi više nisu imali veze s mržnjom prema mjestu iz kojeg smo došli. Više su veze imali s osjećajem da smo sada u "stvarnom" svijetu. Pogled na vaše dijete koje se igra na šarenom igralištu ili dobiva igračke iz trgovine Toys R US, obilje izbora u lokalnom supermarketu, kablovska televizija, zakup novog "stranog" automobila ili odlazak u Starbucks - sve nam je to davalo osjećaj da živimo u svijetu u kojem vrijedi živjeti, jer Rusija još uvijek nije imala takve stvari.

Novi svijet

U Putinovo su vrijeme supermarketi, šarena igrališta, Starbucks i kablovska televizija ubrzo postali još prisutniji u Moskvi nego na Zapadu. Vrlo ste brzo mogli gledati CNN, naručiti cappuccino, kupiti namirnice u 3 ujutro, uplatiti gotovinu na bankomatu, voziti Volvo ili kupiti novi televizor na kredit. Potrošačka emigracija je postala besmislena. Prilikom posjeta kući emigranti su počeli otkrivati da je u Rusiji veća vjerojatnost da će kupiti Volvo ili steći socijalni status koji je potreban da bi si ga mogli priuštiti. Njihovo znanje jezika, zapadnjačko obrazovanje ili iskustvo poboljšali su im izglede za karijeru u Rusiji. Neki su pronašli nišu na ovom ili onom tržištu, dok su drugi otkrili da se mogu obogatiti od obiteljskog posla, i tako dalje.

Iz istih razloga mnogi mlađi Rusi, koji su sada imali priliku mnogo putovati, često nisu žurili stati na svoje noge. Danas Rusija ima ogroman broj ljudi koji su u posljednjih 20 godina posjetili na desetke različitih zemalja. Mnogi su od njih, crpeći novac od poslova sa sjedištem u Rusiji ili iz obiteljskih tvrtki, živjeli i kupovali imovinu u inozemstvu - ne samo u zapadnim zemljama, nego i na mjestima poput Goe ili Crne Gore. Rusi su postali globalna nacija - upijali su znanje i shvaćanje ne samo Istoka i Zapada, nego i kulture, ekonomije, geografije i životnih trikova cijelog svijeta.

Uz takvo znanje i shvaćanje, svaka vrsta migracije postaje beskorisna etiketa. Vrsta "življenja" koju Rusi prakticiraju na Zapadu često je peripatetična - ograničena na studij ili ugovor o radu, nakon kojeg lako može uslijediti neki poslovni pothvat kod kuće ili na drugom mjestu. Mnogi su poslušno slijedili pravila imigracijskog programa koja su dovela do naturalizacije u zapadnoj zemlji, samo da bi u džep spremili novu putovnicu i nastavili s putovanjem. Danas postoje Rusi koji imaju državljanstva tri ili četiri različite zemlje i posjeduju domove u najmanje toliko zemalja - i to ne nužno istih.

Rusi danas

Rusi su danas puno globalnija nacija nego prije dvadeset godina. To se, naravno, ne odnosi na sve Ruse - ali se odnosi na one koji bi u suprotnom bili emigranti. Ako mogućnost putovanja i života u inozemstvu duguju prihodima i resursima svojih obitelji ili karijera u Rusiji, to nije mjesto koje će htjeti trajno ostaviti iza sebe.

To također nije mjesto koje su spremni vrijeđati i omalovažavati. Iako su mnogi "globalni" Rusi na ovaj ili onaj način kritični prema vladi ili običajima zemlje, sve je manja vjerojatnost da će te inhibicije dijeliti s bilo kime na Zapadu. Iste su godine Putinove vlade koje su omogućile njihovo postojanje kao globalnih građana repolarizirale svijet u kojem se sada nalaze. No novi se val rusofobije više ne hrani osjećajima Rusa imigranata, nego na njih cilja kao na predstavnike svoje zemlje podrijetla, često zanemarujući činjenicu da su oni i građani Zapada.

Tijekom posljednjih je godina ovaj proces doveo do ponovnog porasta ruskog patriotizma među Rusima u inozemstvu i do jačanja globalnih ruskih dijaspora u njihovom pravu da budu i ostanu Rusi. Zapadna propaganda je obrisala prašinu sa svog starog arsenala Hladnog rata u nadi da će jednako dobro djelovati protiv moderne Rusije kao i protiv Sovjetskog Saveza - no uskoro će joj ponestati ideja te će joj se to obiti o glavu. Za razliku od izbjeglica i "otkaznika" prošlosti, globalni joj Rusi neće pomoći u tome.