"Ovo nije zombi apokalipsa": Što o koronavirusu kažu Rusi u Kini

Darija Kuznjecova

Darija Kuznjecova

darkainst
Razgovarali smo s Rusima koji žive u Wuhanu, epicentru epidemije koronavirusa, ali i drugim krajevima Kine, i pitali ih kako žive i kako se osjećaju.

U Kini je broj ljudi koji imaju virusnu infekciju uzrokovanu novim koronavirusom, poznatim i pod nazivom "2019-nCoV", već premašio 20 tisuća. Najveći broj slučajeva evidentiran je u Wuhanu, gradu s 11 milijuna stanovnika, u kineskoj provinciji Hubei. Grad se smatra epicentrom izbijanja virusa. Prvi su zaraženi tamo evidentirani početkom prosinca, a kineske su vlasti 22. siječnja zatvorile Wuhan za ulazak i izlazak. U gradu je ostalo tristo Rusa, a većina njih nije htjela da ih evakuiraju.

"Još nismo vidjeli nikakvu vojsku" - Darija Kuznjecova, Wuhan

Živim i studiram u Wuhanu. Ovdje sam se doselila prije 18 mjeseci. Kada su počela pristizati prva izvješća, bila sam u susjednom gradu na dodiplomskom usavršavanju i morala sam se vratiti 23. siječnja. Kad sam se vratila u Wuhan, grad je zatvoren i više nije bilo mogućnosti za odlazak.

U ranim danima karantene stvari su bile napete, no sada je bolje. U Wuhan su poslani svi mogući resursi - najbolji doktori i specijalisti, donacije, a tu su i dvije potpuno nove bolnice - i ljudi su se smirili. Izlazimo iz kuće - kako bismo otišli u trgovinu i slično. Stavljamo maske i, ako je moguće, zaštitne naočale. Kada se vratimo kući, sve brišemo otopinom alkohola ili dezinfekcijskim sredstvom, prema službenim savjetima. Javni prijevoz ne radi, no postoje privatni automobili. Taksiji voze samo u hitnim situacijama. Ako trebate taksi, morate se obratiti nadležnoj upravnoj službi koja će vam osigurati vozilo.

Darija Kuznjecova

U svakoj četvrti u Wuhanu postoji kontrolna točka - to je uvijek bio slučaj, čak i prije izbijanja virusa. To je obična sigurnosna kontrolna točka. Sve su četvrti u kineskim gradovima organizirane na taj način radi osiguravanja sigurnosti. Kada sada izlazimo iz stambenog kompleksa, naši zaštitari provjeravaju nosimo li svi maske. Na ulicama su službeni automobili i policija, no vojnike još nismo vidjeli. Grad je, naravno, poprilično pust, no bilo bi pogrešno uspoređivati ga sa zombi apokalipsom. Nitko ne poriče da je situacija teška. Wuhan je inače prilično živahan i užurban grad, no ljudi u potpunosti razumiju situaciju i trude se ostati kod kuće. Vjerujem da su jedine sto posto pouzdane informacije one službene, objavljene u kineskim medijima.

30. siječnja 2020. u Wuhanu.

Što se tiče evakuacije, o tome svatko odlučuje sam. Ja sam u bolnici bila dvaput. Prvi sam put posjetila liječnike koje poznajem, a drugi sam put u bolnicu donijela dodatne zaštitne maske. Mnoge ih bolnice u Wuhanu trebaju, a ja pokušavam pomoći. Bolnice su pretrpane.

"Ako mi ponestane novca, obratit ću se svom kineskom šefu" - Valentin Ovčinnikov, Wenzhou (847 km od epicentra)

U Wuhan sam se preselio prošlog rujna radi posla. Neki ljudi koje poznajem žive u Wenzhouu i planirao sam ih posjetiti na nekoliko dana. Planirao sam otputovati 2. siječnja. Već sam imao kartu kada mi je jedan poznanik u Wuhanu rekao da je grad, po svemu sudeći, pogođen virusom, da već ima smrtnih slučajeva i da je bolje otići. Bilo je to 31. prosinca. Ukrcao sam se na vlak i napustio grad bez ikakvih problema.

Valentin Ovčinnikov

Broj slučajeva se broji po provincijama. Provincija u kojoj ja trenutno boravim na drugom je mjestu nakon Hubeija. Ovdje je zaraženo 829 osoba. U Wenzhouu živi gotovo 8 milijuna ljudi, no sada na ulicama nema gotovo nikoga, unatoč tome što nema ograničenja kretanja. Kafići i barovi su zatvoreni, a pri ulasku u supermarket vam mjere temperaturu. Jedan sam dan imao temperaturu 37,7 te sam se prilično uplašio. Kada su je mjerili drugi put, bila je normalna, pa su me pustili. Ako imate visoku temperaturu, tražit će od vas da odete u najbližu bolnicu. Ako se opirete, prisilit će vas da to učinite.

U trgovinama ima svega. Jedino što nedostaje su zaštitne maske. Bez maske ne možete izaći, u protivnom ćete dobiti kaznu. Ja nemam masku s odgovarajućom razinom zaštite, s filterom. Imam samo jednu napravljenu od tkanine koja ne štiti dobro od infekcije. Ako je potrebno, oko nosa i usta omotam šal ili džemper.

Ulica u Pekingu u ovom trenutku.

Sada svi čekaju vrhunac epidemije, kada će postati jasno tko je zaražen, a tko ne (inkubacija koronavirusa traje 14 dana; trenutno ne pokazuju svi zaraženi simptome). Kinezi su smireni, panike nema. Nekoliko Rusa koje poznajem je napustilo Wuhan prije objave karantene ili su evakuirani ruskim vojnim zrakoplovima, no mnogi su odlučili ostati.

Odlaze uglavnom oni kojima je ponestalo novca. Ljudi su se u Wuhanu našli u nezgodnom položaju jer, s obzirom na to da nitko ne radi, ne primaju plaću. Ja za sada koristim novac koji imam. Ako mi ponestane novca, obratit ću se svom šefu. Moj mi je kineski šef rekao: 'Zasad samo pričekajmo.' Dosad nije billo evakuacije Rusa iz Wenzhoua, no ja sam svoje podatke proslijedio veleposlanstvu. Nisam siguran želim li biti evakuiran - sve voze u Moskvu, gdje morate ostati u karanteni 14 dana, no ja živim na drugom kraju Rusije. Udaljenost od Moskve do Vladivostoka iznosi 9000 kilometara i kući bih morao otići u vlastitoj organizaciji i o vlastitom trošku.

"Puno dezinformacija" - Olesja, Shenzhen (1000 km južno od Wuhana, 30 km od Hong Konga)

Do 20. siječnja ovdje uopće nismo čuli za koronavirus. Situacija je postala ozbiljna 21. siječnja, kada su nas vlasti obavijestile SMS porukom. Glavni savjeti su bili da nosimo maske za lice i temeljito peremo ruke.

Prvih nekoliko dana kineske Nove godine bilo je problema s povrćem, no to nije imalo veze s panikom, nego s činjenicom da tijekom praznika nitko ne radi i da se povrće jednostavno nije isporučivalo u trgovine.

U kineskim ljekarnama nema redova - to se više odnosi na Hong Kong. U Hong Kongu redovi nastaju prije no što se ljekarne otvore. Trenutno je svuda teško kupiti masku za lice, jer je cjelokupna zaliha maski pokupovana prije kineske Nove godine, nakon što su svi dobili prve SMS poruke o virusu. Zatim je za vrijeme praznika proizvodnja potpuno stala. Čitala sam da su neke tvornice tijekom praznika ostale otvorene, zaposlenima je ponuđena dodatna zarada, a dodatne su maske zaista napravljene, no navodno su sve poslane u epicentar virusa, jer ih tamo nedostaje u katastrofalnoj mjeri.

U Kini ima puno ruskih govornika koji ne znaju mandarinski, pa među njima kruži velika količina nepouzdanih informacija. I unatoč činjenici da ih nitko ne provjerava, takve se informacije itekako šire. Evo jedan smiješan primjer: negdje je napisano da je evidentirano 20 milijuna slučajeva bolesti.

Radnik u zaštitnom odijelu poslužuje kupce u ljekarni nakon epidemije novog koronavirusa u Wuhanu.

Bojim li se? Možda malo. Živim na jugu Kine - prilično daleko od epicentra. No s obzirom na to da veliki dio stanovnika Shenzhena čine pridošlice, i mi smo u opasnoj zoni. Puno se ljudi nakon praznika vraća iz drugih pokrajina i ne znamo tko je zaražen, a tko ne. No ne vidim potrebu za evakuacijom. Bolje je ostati kod kuće nego bauljati po zračnim lukama i željezničkim kolodvorima.

"Cijene karata su sulude!" - Jevgenij COj, Peking (1150 km od Wuhana))

Cijelu sam svoju obitelj -  suprugu i malo dijete - doveo u Peking, gdje radim u sektoru marketinga i veleprodaje. Za virus smo saznali na internetu zajedno s ostatkom svijeta. U početku cijelu stvar nismo shvaćali ozbiljno. Zatim smo se počeli brinuti. No situacija je sada, po mom mišljenju, stabilna, panike nema. Svi mirno čekaju da se virus povuče. Škole, vrtići i fakulteti su zatvoreni. Ni mi ne idemo na posao. Trenutno je sve zatvoreno, a novogodišnji praznici su produženi.

Jevgenij Coj

Moram reći da se Kinezi općenito vrlo dobro nose s ovom situacijom. Zaslužili su pohvalu. Ruski govornici u Pekingu nisu u panici, ali se boje. Oni koji su bili u panici odavno su napustili zemlju. Što reći? Naravno da nikome nije svejedno kada vidi što se govori u medijima.

Peking, ponedjeljak, 3. veljače 2020.

S izlaskom iz zemlje nema problema - samo kupite kartu i ukrcate se na avion. Doduše, karte su ludo skupe. Ne čitamo puno što se piše u medijima, no mislim da bi službena izvješća (o broju zaraženih i broju smrtnih slučajeva) mogla biti istinita, s obzirom na to da brojke nisu niske. Zasad ne razmišljamo o odlasku. Da nam je suđeno da se razbolimo i umremo, isto bi nam se dogodilo i kod kuće. Što se tiče onih Rusa koji kažu da "ostanemo u toj svojoj Kini i ne širimo zarazu" - ne želim nikoga osuđivati, no mislim da su svi koji to pišu pomalo sebični. Zamislite kako bi vama bilo u ovoj situaciji.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće