Još deset nepisanih pravila prema kojima žive Moskovljani

Ilja Pitaljev/Sputnik
Želite usporediti život u Moskvi sa životom u vašem gradu? Evo još nekoliko detalja tipičnih za rusku prijestolnicu.

Moskovljani ne vole "došljake"

Putnici na peronu Bjeloruskog kolodvora u Moskvi

Doduše, samo gunđaju sebi u bradu, bez glasnih zajedljivih komentara, karakterističnih za "snobizam metropole". Taj snobizam i nije svojstven starim Moskovljanima, nego samo onima koji su relativno nedavno pustili korijenje u glavnom gradu Rusije. Kada pravi Moskovljanin čuje da netko priča o "nekulturnim provincijalcima koji su preplavili voljeni grad", on samo šutke podigne obrvu (čak i ako se slaže s tim).

Vole hamburgere više nego pizzu

Posjetitelji glazbeno-gastronomskog festivala

Ako se usporede pizzerije i restorani brze hrane u Moskvi, odmah se vidi što Moskovljani više vole. Daleko je veći broj kioska i restorana brze hrane gdje se nudi sve od burgera do kotleta od prošarane govedine. Možda se samo sushi i maki role prodaju na više mjesta (Moskovljani ih prave čak i od ruske salate).

Uzimaju kredite kako bi kupili auto ili iPhone

Rusija, Moskva. Ispred trgovine re:Store na Tvjerskoj ulici 28. rujna 2018. godine kada je Apple počeo s prodajom novih modela iPhone XS, iPhone XS Max i iPhone XR u Rusiji.

Svatko zna da su ljudi u njegovom okruženju do grla u kreditima zbog auta i posljednjeg modela iPhonea. To više nije nikakva tajna. Prema tome, ako Moskovljanin ima jedno i/ili drugo, to još nije pokazatelj njegovog društvenog statusa.

Ujutro izbjegavaju ljubičastu liniju metroa, ali zato vole zelenkastu

Putnici na postaji Vihino, na Tagansko-Krasnopresnjenskoj liniji Moskovskog metroa

Ljubičasta linija moskovskog metroa je najopterećenija. Ljudima koji žive negdje pri kraju te linije svako jutro liči na scene iz filma "300". Tu su laktovi sasvim legitimno pomagalo za ulazak u vagon.

Ali zato je zelenkasta (Ljubljinsko-dmitrovska) linija vrlo tiha. Pravo je zadovoljstvo voziti se njome.

Nisu oduševljeni Sankt-Peterburgom

Sankt-Peterburg. Ljudi se kriju od kiše.

Žitelji Moskve se ponekad upuste u priču o tome kako bi bilo lijepo preseliti se u "Piter", u tu "kulturnu prijestolnicu Rusije", itd, itd. Ali to rade samo oni Moskovljani koji u Peterburgu nikada nisu bili duže od tjedan dana zimi i to trijezni u nekoj stambenoj četvrti. Svi ostali smatraju da je "Piter" posljednje mjesto na planetu gdje bi se htjeli preseliti.

Vječito se jadaju na Facebooku

Čak i krajnje beznačajan događaj u životu stanovnika glavnog grada Rusije može biti pretočen u divovski tekst na Facebooku. I uvijek se odmah pojavi još desetak istih takvih likova koji su spremni da se upuste u oštru raspravu, bilo da je riječ o hladnoći ili o pretjerano vrućim radijatorima, o lošim nogostupima ili ljudskoj bezobzirnosti... Ratovanje na Facebooku nikada ne prestaje. Ponekad čak i mediji priređuju priloge na osnovu tih rasprava.

Ako imaju vezu, završavaju svaki posao

Kad treba pronaći posao, iznajmiti stan ili upisati dijete u dobru školu, samo treba imati neku vezu. To je neprocjenjivi resurs u Moskvi. Sve se, naravno, može postići i bez ičije intervencije, ali daleko teže.

Ne fotografiraju se ispred Kremlja. Nikada nisu bili u mauzoleju.

Turisti poziraju ispred Spaske kule i Hrama Vasilija Blaženog u pozadini. Moskva, Rusija.

Moskovljani se time ne bave. Ako vidite da neko žurno korača preko Crvenog trga s "pokeraškim licem", znajte da je to Moskovljanin. On je jednostavno skratio put, zato ide Crvenim trgom. Da nije tako, ne biste ga mogli lako vidjeti (osim ako mu dođu u goste rođaci iz "unutrašnjosti"), a tek da ode u mauzolej i gleda mrtvaca?! To bi već bilo krajnje čudno i čak sumnjivo!

Smatraju da je Moskva prijestolnica svjetskog cinizma

Ponekad se Moskovljani upravo tako osjećaju, mada se taj status često pripisuje i New Yorku i Parizu (vjerojatno žitelji svakog glavnog grada u svijetu ponekad imaju takav osjećaj). Pa ipak, svi odavno znaju da "Moskva suzama ne vjeruje". Nemojte očekivati od Moskovljana sažaljenje ako vam krene naopako. Nema svrhe ni da se opravdavate (bolje je da to uopće ne radite). Vaši problemi nikoga u Moskvi ne zanimaju. "Rame za plakanje" nije uobičajena pojava u ovom gradu, niti se vrijedi pozivati na okolnosti. U protivnom odgovor može biti kratak i ciničan: "Što se to mene tiče? Ja i sam imam problema preko glave". I stvarno je tako.

Zastoj u prometu je za njih sasvim normalna pojava

Sadov kružni put (

Vjerojatno u Moskvi postoje i drugi razlozi za svakodnevno paralizaranje prometa, ali mi smo sigurni da je ovaj razlog najvažniji: mnogi Moskovljani će se radije voziti svojim automobilom, čak i ako ta vožnja traje neusporedivo duže od vožnje metroom. Oni znaju da će autom stići za dva sata, a metroom za 20 minuta i da im je stanica metroa pred nosom, ali ipak biraju dva sata u svom predivnom autu, sa svojom predivnom radiopostajom, u društvu svog predivnog sebe.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće