Tko su Saami i kakve veze imaju s nestankom ruske Laponije?

Lav Fedosejev/TASS
Saami su narod sjeverne Europe koji se u najmanjem broju zadržao upravo u Rusiji. Kako bi opstali, odlučili su na suvremenom čovjeku prijemčiv način obnoviti rusku Laponiju kakva je bila stoljećima unatrag.

Preko puta škole i jedine velike prodavaonice prehrambenih proizvoda "Diksi" nalazi se betonska građevina s trokutastim krovom u obliku čuma. Ranije je u čumu bio restoran, a onda je zgradu kupila najveća banka u Rusiji Sberbank. Iznad željeznih vrata sada se nalazi pločica s radnim vremenom Saamskog nacionalnog centra. Unutra obično nema nikoga. Na zidovima su fotografije tundre (počinje se rasprostirati sto kilometara od centra), raspored sati za djecu, primjerci obrtničkih proizvoda poput rukavica od jelenje kože.

Saamski centar u selu Lovozero

To je naselje Lovozero na Kolskom poluotoku, mjesto koje se nalazi iza polarnice. Od Murmanska, velikog grada, udaljeno je 167 kilometara. No upravo je ovo naselje nasred tundre glavni grad ruske Laponije. Autohtonog naroda koji živi na ovim prostorima, Saama, ovdje ima najviše po četvornom metru, i sve što čine usmjereno je na sprječavanje njihovog nestanka. Oni među njima koji sebe i dalje nazivaju Saamima nekoliko desetljeća uvrijeđeno ponavljaju: Pretvoreni smo u dekorativnu naciju.

Međutim, u posljednje je vrijeme Lovozero postalo poznato, pa je naselje 2017. godine posjetilo deset tisuća turista.

U školi se nije dozvoljavalo da se govori na "saamskom"

Saami su autohtoni narod sjeverne Europe koji živi u Laponiji, zemlji čiji naziv potječe od starog imena Saama - "Lopari". Teritorij na kojem žive prostire se u četiri zemlje - Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Rusiji. Ima ih oko 80 tisuća. Najviše ih je u Norveškoj, a najmanje u Rusiji.

Prema popisu iz 2010. godine, u Rusiji živi svega 1771 Laponac. Njihovo brojno stanje gotovo da se nije mijenjalo od početka dvadesetog stoljeća. Naime, uvijek ih je bilo približno isto, i u Ruskom Carstvu, i Sovjetskom Savezu, i Ruskoj Federaciji. Ono što se radikalno mijenjalo je broj Laponaca koji znaju svoj jezik i tradiciju.

"U sovjetsko vrijeme u školama nije bilo dozvoljeno da se govori na saamskom, ali sam ga zato slušala kod kuće", sjeća se Valentina Sovkina iz sela Lovozero. "Danas znam jezik i molim sve rođake koji ga također znaju da sa mnom govore na saamskom. Moji sinovi znaju tek dvije-tri riječi."

Saamska škola u selu Lovozero. 1974 g.

Saamski jezik zapravo i ne postoji, ali postoje saamski dijalekti. U Rusiji postoje četiri saamska dijalekta.

Ostale su zabilježene riječi nedavno preminule Rime Kuruč, poznate filologinje i pedagoginje i jedne od autorica rusko-saamskog rječnika. "Kada sam 1975 godine stigla u Murmansk, znala sam da na Kolskom poluotoku žive Saami, ali nisam mogla ni zamisliti u kakvom se stanju u tom trenutku nalazila ova nacionalna kultura. Saamski jezik se prenosio usmenim putem, pisma nije bilo, u školama se nije predavao."

U to vrijeme se i okupila grupa entuzijasta koja je počela raditi na saamskom alfabetu, početnici i rječniku. Iako nije riječ o prvom pokušaju te vrste, o najuspješnijem svakako jest. Saamski (kildinski dijalekt) počeo se predavati u školama u Lovozeru. U Rusiji i pored toga ovim jezikom govore svega 353 osobe, a to su uglavnom ljudi od 70 ili 80 godina.

Nomadski narod iz prošlosti

Saami se po tradiciji bave uzgojem jelena i vode nomadski život lutajući sa stadom jelena. U tundri žive u kolibama pokrivenim jelenjim kožama, nalik na čum Nenaca. "Rodio sam se u Lovozeru, a poslije mjesec dana odnijeli su me u tundru. Na jelenima, tada nije bilo terenskih vozila. Mama je bila zaposlena na održavanju čuma i vođenju kućanstva", kaže uzgajivač jelena Gavril Kirilov.

Uzgajivači jelena školuju se u lokalnom koledžu, a nastava traje dvije godine i deset mjeseci. Posao nije dobro plaćen, u prosjeku 25 tisuća rubalja (oko 330 eura) mjesečno. Novac za predano jelenje meso čeka se dugo, kao i plaća. Život u tundri s djecom više nije dozvoljen, jer nema uvjeta. Djeca se privremeno šalju u internat.

U cilju rješavanja problema Saama, mještani su 2008. godine željeli osnovati saamski parlament, poput onih koji već postoje u Europi (ruski Saami nastoje biti u kontaktu s europskim sunarodnjacima).

"Proučili smo sve dokumente koje smo mogli i saznali na koji način su saamski parlamenti osnovani u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj. Zatim smo krenuli s pripremom kongresa, trebalo je okupiti delegate", kaže Valentina Sovkina. Ona je pokrenula inicijtivu da se u svakom saamskom selu okači saamska zastava. Međutim, niti jednu ideju, niti parlament, niti zastavu, regionalne vlasti nisu podržale, karakterizirajući ih kao separatizam. Lokalni Saami bili su ljuti. Sovkina je, brišući suze, konstatirala: "Pretvorili su nas u dekorativnu naciju koja samo pleše. Izgleda da je bolje šutjeti i rješavati svoje probleme u svom krugu", rekla je ona.

Murmanski Saami zaista su se sve donedavno spominjali ili o praznicima kada su njihovi plesni ansambli nastupali u tradicionalnim nošnjama, ili za vrijeme "saamskih igara" (lokalna spartakijada). Tada se organiziraju turniri u saamskom nogometu, koji igraju samo žene s loptama od jelenje kože i krzna. Ali 2010. godine sve se promijenilo.

Saamski biznis

Ako su Saami viđeni samo za zabavu, možda u toj činjenici i treba potražiti rješenje, pomislio je Ivan Golovin, rukovoditelj Saamske općine, kada je odlučio iznajmiti pedeset hektara zemlje za ispašu jelena i pozvao prijatelje iz Lovozera da dođu i žive po modelu svojih predaka. Mjestu, udaljenom trideset kilometara od Lovozera, dali su ime Sam Sijte, što u prijevodu znači "saamsko selo", i počeli živjeti od etnoturizma.

Uz tradiconalnu saamsku nošnju u kojoj turisti toliko vole fotografirati sada je pridodana i pomalo jeziva povijesna referenca - obući odijelo Saama isto je što i ukrasti tuđi identitet. "Pokrivač za glavu žena s našivenim biserima svojevrsna je osobna iskaznica na temelju koje se može saznati je li dotična udana, koliko ima djece, gdje živi, koliko je bogata njezina obitelj", kaže Vitalij Krut, žitelj Saamske općine. Upravo zbog takvih detalja ovdje su počeli dolaziti ljudi.

"Saamsko selo" posjetilo je preko 10,5 tisuća turista iz Kine, Tajlanda, Australije, Indije i Europe. U selu sve izgleda isto onako kao i stoljećima unatrag, postavljeni su pokretni nomadski šatori i hramovi s drvenim idolima (Saami poštuju duhove prirode). Međutim, u svrhu razonode tu je i mnogo toga novog, mini zoološki vrt s arktičkim životinjama, haskiji, terenska vozila, šetnje a jelenjom zapregom po tundri.

Saami se nadaju da će bar moderni i profitabilni etnoturizam, ako ne uzgajanje jelena, spriječiti ovaj narod da se rasipa po zemlji i tu se okupi. "Nadamo da će mladi ljudi doći i ostati živjeti ovdje. Željeli bismo realizirati projekt prema kojem, kada se Saam oženi svojom sunarodnjakinjom i dobije djecu, dobije i stan", kaže Golovin.

Istina, zasad se niti jedan mali Saam nije rodio u etno selu. Ali je zato tu izgrađen hotel.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće