Sibirski kirurg, u vrijeme godišnjeg odmora, besplatno operira djecu diljem svijeta

Pavel Kuzmičov
Mihail Kolibelkin već petnaest godina uzima godišnji odmor i odlazi na put kako bi malim pacijentima uklanjao deformacije na licu.

Trogodišnja Sonja rodila se s rascjepom usne i nepca. Međutim, tko to ne zna, gotovo je nemoguće da će to primijetiti. Djevojčica izgleda i govori kao svako drugo normalno dijete. Njezini roditelju su donedavno mislili da nema pomoći. U Rusiji se, otklanjanje ove anomalije kirurškim putem, preporučuje tek od pete godine života, međutim, u Novosibirsku postoji kirurg izvodi operacije i bebama od pet mjeseci.

„Radi se o tome, da se već s pet mjeseci kod dojenčadi formira govor, stoga rascjep do tada već treba ukloniti, kako bi se kod djeteta izbjeglo ponovno učenje“ – kaže maksiofacijalni kirurg, Mihail Kolibelkin, iz dječje bolnice za hitnu medicinu. Ovaj liječnik već više od trideset godina pomaže djeci poput Sonje, s raznim deformacijama na licu, a najčešće s urođenim rascjepom usne i nepca, tzv. „zečja usna“. Godišnje, sedamdeset do osamdeset slučajeva.

Ovaj iskusni kirurg, nastavlja raditi i za vrijeme svog godišnjeg odmora. U društvu liječnika iz međunarodne humanitarne organizacije „Operacija osmijeh“, putuje po Rusiji i inozemstvu kako bi besplatno operirao djecu i tinejdžere.

„U liječnika se gleda kao u Boga“

„Operacija osmijeh“, čiji je cilj pružiti pomoć djeci s deformacijama različitog stupnja, osnovana je 1982. godine u SAD-u, a u Rusiji je počela s radom 1995. godine.

„U Novosibirsk su dolazili kirurzi iz Amerike, kako bi provjerili koliko su liječnici kvalificirani. Prvo su pratili moje intervencije na složenim slučajevima, a onda su me pozvali u svoj tim“ – kaže doktor Kolibelkin, koji je od tada pomogao tisućama djece u Rusiji i inozemstvu. Operirao je u Keniji, Indiji, Maroku, Kini i Jordanu.

Ruska djeca ionako ne plaćaju kirurške intervencije, ali nemaju sve regije stručnjaka koji može izvesti takve operacije na licu, kaže Kolibelkin, koji je prošle godine odmor proveo na Altaju, primajući djecu iz cijele republike. U dobrotvornu akciju su bili uključeni i liječnici iz Minska i Irkutska.

„U inozemstvu, takve operacije ne plaća država. Mi odlazimo u zemlje u kojima bi roditelji potrošili na tisuće dolara za takav zahvat“ – kaže ruski liječnik.

Ovakve dobrotvorne akcije često su jedina mogućnost da se dijete operira, onda kada roditelji nisu u mogućnosti platiti takav zahvat. „U Huanghou smo, recimo, radili u klinici za tradicionalnu kinesku medicinu. Bolnica je bila velika poput naših regionalnih, ali se sastojala od samo dva odjela u kojima se izvode kirurške intervencije, a pacijenata je bilo iznimno puno, negdje oko 360. Za pet dana operirali smo 240 ljudi, na devet operacijskih stolova, od kojih je bilo opremljeno samo četiri ili pet. Ja sam operirao djecu na običnom, ravnom stolu, sjedeći na stolcu s kotačima, samo su mi dodatno spustili svjetiljku. Svaka operacija traje od sat vremena do sat i pol, a mi smo svakog dana provodili od deset do dvanaest sati u operacionoj sali. Ovisno o tome koliko su složene, u Kini takve operacije stoje od tisuću do tri tisuće dolara“.

„Ovakvih kao ja ima na tisuće“

Mihail kaže kako se sudjelovanjem u ovakvim projektima može posjetiti i vidjeti neka zemlja ne samo s one turističke strane, već se mogu upoznati različiti ljudi, njihova svakodnevica i problemi. Na pitanje nije li se umorio od tolikih operacija u kontinuitetu, Kolibelkin odlučno odgovara: „Više se umorim kad ništa ne radim. U vrijeme operacije, na neki način, ulaziš u potpuno drugu dimenziju, ne poimaš ni vrijeme ni prostor. Ovaj posao je moja sudbina i moj život“.

U Novosibirsk, na konzultacije s liječnikom, dolaze djeca iz svih regija Rusije, ali on sebe ne smatra izuzetnim, ističući kako u bolnici radni puno dobrih liječnika. Ipak, 2018. godine proglašen je liječnikom godine u svojoj regiji.

„Kako mogu samog sebe doživljavati kao najboljeg? Znate li koliko ima ovakvih kao ja? Na tisuće“ – kaže Kolibelkin. „Koliko je samo liječnika, koji izvode tako komplicirane operacije, kao što je recimo presađivanje organa? Svakako, izuzetno mi je drago priznanje od strane mojih kolega. To je kruna mog rada u mojoj tridesetogodišnjoj karijeri“.

Liječnikov sin, Konstantin, također je dječji kirurg. „On je moja desna ruka. Znam da u mom odsustvu posao neće stati, dobio sam dostojnu zamjenu“. Konstantin je i sam iskusni liječnik, priznat i u inozemstvu. Baš poput oca, pridružio se „Operaciji osmijeh“, putuje po svijetu i besplatno operira, već je dva puta boravio na Filipinima i u Indiji.   

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće