Pub Harat's: kako funkcionira ruski biznis u Hrvatskoj

Dmitrii Vasenin u Zagrebu

Privatna arhiva
Dmitri Vasenin se rodio u Irkutsku, u blizini Bajkalskog jezera. Tamo je svoju karijeru započeo u jednom od najpopularnijih pubova, Harat'su. Dok je još bio na sveučilištu, počeo je raditi kao konobar, zatim kao barmen, a na koncu kao menadžer cijele mreže pubova. Vlasnik mreže mu je ponudio da se preseli u Hrvatsku i pokrene projekt Harat's u Zagrebu. Pub ruskih vlasnika u Zagrebu će uskoro obilježiti 3 godine postojanja.

Susreli smo se s Dmitrijem i otkrili u čemu je razlika između poslovanja u Rusiji i Hrvatskoj i je li Hrvatska ispunila njegova očekivanja.

Jesi li se nakon šefovog prijedloga odmah odlučio preseliti u Hrvatsku?

Da, odmah, jer je u Irkutsku mladima prilično dosadno, a i Irkutsk je jako daleko od Europe. Da biste stigli u Europu, prvo morate 6 sati letjeti do Moskve. Naravno, Irkutsk se sada jako razvija, sve češće se može vidjeti ogroman broj turista koji žele vidjeti Bajkalsko jezero dok još izgleda ovako. Vlada je čak počela zabranjivati postavljanje šatora. 

Kako si zamišljao život u Hrvatskoj kad si prvi put doputovao ovdje?

O Hrvatskoj nisam znao ništa, no zamišljao sam Europu. Što se tiče očekivanja, ona nisu bila u potpunosti ispunjena, i to zbog zagrebačkih pročelja i nerazvijene infrastrukture. Bilo je tu jako puno kafića, no nisu se ni po čemu isticali. Sada se sve dramatično mijenja i to me veseli.

Koji su bili glavni problemi prilikom otvaranja novog biznisa?

U Zagrebu se dugo vremena ljudima nisu nudili nikakvi novi formati, pa je bilo jako teško privući ljude i probati nešto novo. Istina je - Hrvati ne mijenjaju svoje navike. Ima ljudi koji svake godine prolaze kraj našeg puba, no niti jednom nisu u njega ušli. 

Također je jako teško uvoditi nove stvari. Primjerice, u svijetu pubovi funkcioniraju po principu samoposluživanja. Mi smo taj sustav uveli u Zagrebu i bio je to potpuni neuspjeh - ljudi su sjedili 15 minuta i čekali da ih netko posluži, unatoč činjenici da svugdje oko njih piše "Samoposluživanje", a onda bi samo ustali, otišli i pisali loše recenzije o nama. I tako smo naposljetku morali zaposliti konobare. Ovo je vjerojatno prvi pub s konobarima na svijetu.

Kako se nosiš s pozicijom voditelja puba, s obzirom na nepoznavanje jezika i hrvatski mentalitet?

Srećom, ovdje svi govore engleski, no bilo je problema s mentalitetom. U Rusiji sam se često družio sa zaposlenicima - često smo nakon smjene sjedali za stol, pili i razgovarali o osobnim problemima. Bio sam njihov prijatelj i oni su to cijenili, bolje su radili. U Hrvatskoj takva shema nije prošla, zaposlenici su to shvatili kao slabost s moje strane i počeli iskorištavati prijateljstvo u svakoj prilici. Morao sam u potpunosti promijeniti taktiku i zaposliti nove ljude. U Hrvatskoj je hijerarhija vrlo važna.

U Rusiji ljudi znaju raditi više od onoga što piše u ugovoru, jer se boje da će ostati bez posla. U Hrvatskoj ljudi zaista cijene svoje slobodno vrijeme - gotovo je nemoguće zamoliti nekoga da dođe izvan radnog vremena.

Koji su najčešći stereotipi o Rusima među Hrvatima?

Prvo i osnovno, da su svi Rusi jako bogati i da su mafijaši. Kad smo počeli s radovima na pubu, svi su nam dvostruko skuplje naplaćivali svoje usluge, a mi to nismo imali s čime usporediti. Sada smo, prilikom radova na novom pubu, shvatili koliko su nas preveslali.

Unatoč svim stereotipima, Hrvati imaju jako pozitivan stav prema Rusima, ovdje su ljudi otvoreni i opušteni, i zato sam svojim životom u Hrvatskoj zadovoljan.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće