Povećanje prosječne godišnje temperature učinit će klimu u Sibiru do 2080. godine manje surovom i daleko pristupačnijom za život ljudi, konstatirali su ruski i američki klimatolozi u tekstu objavljenom u časopisu Environmental Research Letters.
U tom će slučaju, ukoliko efekt stakleničkih plinova ne bude zaustavljen, siječanjske temperature u Sibiru porasti za devet stupnjeva Celzijevih, srpanj će biti topliji za 5,7 stupnjeva, a razina padalina viša za 140 milimetara. Klima će postati blaža, a površina vječno smrznutog tla smanjit će se do 2080. godine za 25 posto, primijetila je Jelena Parfenova iz Instituta za šumarstvo Sibirskog odjeljenja Ruske akademije znanosti u Krasnojarsku.
Arktik zajedno s planinskim glečerima ostaje jedna od najosjetljivijih regija u pogledu globalnog zatopljenja. U posljednje vrijeme prosječne godišnje temperature u Zapolarju već su porasle za šest do sedam stupnjeva. Po mišljenju znanstvenika, u budućnosti će otapanje arktičkog leda znatno utjecati na cirkulaciju struja i dovesti do nepovratnih promjena klime na Zemlji u cjelini.
Kao ključni pokazatelji otopljavanja uzimaju se dvije pojave, pomicanje klimatskih pojaseva, i u skladu s tim, migracija predstavnika flore i faune, kao i promjene vezane za dolazak godišnjih doba, naveli su znanstvenici. Kako su istaknuli, nedavno se pokazalo da je na ruskom i kanadskom dijelu Arktika proljeće došlo dva-tri tjedna prije vremena, a tempo topljenja permafrosta i brzina povlačenja ledenjaka praktički su udvostručeni.
Po riječima Parfenove i njezinih kolega, ti procesi će se vrlo negativno odraziti na funkcioniranje već postojeće arktičke infrastrukture, a mogli bi i dovesti do ozbiljnih poremećaja u ekosustavima.
S druge strane, klimatske promjene, kako se u tekstu navodi, mogle bi prilično olakšati život ljudi, tako što će zime postati manje oštre, a zemljište plodnije i pristupačnije za obradu. Tako bi područja u Istočnom Sibiru, na Dalekom istoku, Aljasci i kanadskom Arktiku mogla biti daleko privlačnija za ljude, nego južni dijelovi, na kojima će se ustaliti vrelina i suše.
Zato su ruski i američki istraživači pokušali predvidjeti promjene života u azijskom dijelu Rusije. U tu svrhu primijenili su aktualne klimatske modele, kao i dva glavna scenarija razvoja događaja koje je razvio Panel Ujedinjenih naroda za klimatske promjene.
Znanstvenici su pored toga u pomoć pozvali socijalno-zemljopisne karte Sibira i Dalekog istoka koje su izradili sovjetski geografi i ekonomisti. Kako ističu, glavna odlika ovih terena je da na njima nema područja s "povoljnim" ili "najpovoljnijim" klimatskim uvjetima.
Međutim, oni će se pojaviti čak i ako emisija stakleničkih plinova bude maksimalno zaustavljena. Na taj način bi gustoća naseljenosti u azijskom dijelu Rusije mogla biti peterostruko povećana, kao i privlačnost tih područja, a površina rajona, apsolutno nepogodnih za život, smanjena na polovicu.
Ukoliko međunarodna zajednica ne bi uspjela zaustaviti povećanje emisije stakleničkih plinova, klima u Sibiru i na Dalekom istoku bit će još povoljnija. Prema znanstvenim predviđanjima, u tom bi slučaju pogodna za život bila trećina tog područja.
Azijski dio Rusije zasad ostaje jedno od najhladnijih mjesta na planetu Zemlji. U budućnosti, kada klima bude toplija, i zemljište će postati mnogo plodnije i pružiti mogućnost za život. Međutim, u ovom trenutku ni u Sibiru ni na Dalekom istoku nema potrebne infrastrukture koja bi utjecala na brži razvoj novih područja, zaključio je klimatolog.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
