Ruski veleposlanik u Hrvatskoj o planovima za 2019. godinu

"Ruski plin je atraktivniji"

Postigli smo rast robnog prometa - uzimajući u obzir isporuku plina 2018. godine, robni promet između zemalja je povećan za 36% te je iznosio 1,5 milijardi dolara (2 milijarde dolara - uzimajući u obzir opskrbu plinom, koja se ne ubraja u službenu statistiku). Tu je dugoročni ugovor između hrvatske plinske tvrtke PPD (Prvo plinarsko društvo) i našeg "Gazprom eksporta" za isporuku 1 milijarde kubičnih metara plina godišnje, a sada smo dogovorili da u Hrvatsku isporučujemo 2 milijarde kubičnih metara plina godišnje, unatoč želji zemlje, kao članice EU, da diversificira opskrbu energijom i intenzivira izgradnju terminala za ukapljeni plin na otoku Krku, koji planira otvoriti 2021. godine. Mi polazimo od činjenice da je naš plin atraktivniji po cijeni, no bit će mjesta za natjecanje, što bi s vremenom moglo dovesti do smanjenja isporuka ruskog plina u Hrvatsku.

Trgovinska i ekonomska suradnja između naših zemalja uspješno se razvija, 2 milijarde dolara nisu granica, potencijal je mnogo veći. Prije svega, sa stajališta isporuke hrvatske robe u Rusiju, jer u ovom trenutku hrvatski izvoz iznosi 200 milijuna dolara, a bilo je godina kada je dostizao 400 milijuna. Trenutno više od 90 posto robnog prometa dolazi od naših isporuka prirodnih resursa u Hrvatsku. Naš glavni cilj je pokušati povećati naš robni promet na 3 milijarde dolara.

Rusi vole "all inclusive"

Što se tiče turizma, on se razvija uspješno - prošle je godine Hrvatsku posjetilo oko 140 tisuća ruskih turista, a prema nekim ih je procjenama bilo više od 150 tisuća. Mislim da ćemo ove godine moći ostati na istoj razini, iako Rusija trenutno nije među prvih deset zemalja po broju turista, kao što je to bilo prije ulaska Hrvatske u EU i uvođenja viznog režima, kada je broj turista dostizao 200 tisuća.

Općenito smo zadovoljni razinom turističkog prometa i očekujemo da će se on povećavati. Radimo s hrvatskim tvrtkama kako bi ruskim turistima omogućili preferencijalni režim cijena u mjesecima koji nisu "vrući" i pokušavamo uvjeriti turističke agencije da uvedu "all inclusive" sustav za ruske turiste, što bi dovelo do povećanja turističkog prometa. Hrvatska među ruskim turistima ima svoju tradicionalnu publiku i Hrvati su pritom vrlo zadovoljni postojećom razinom, s obzirom na to da, prema njihovim podacima, ruski turisti troše mnogo više novca nego predstavnici drugih zemalja.

Tjedan peterburškog kazališta u Zagrebu i festival ruskog filma u Zagrebu

Ove će godine glavni događaj biti održavanje dana Moskve u Zagrebu prvi put nakon mnogo godina. Previđen je veliki kulturni, izložbeni i sportski program. U rujnu planiramo u Zagrebu održati tjedan peterburškog kazališta. Tom će prilikom u Zagreb doći baletne zvijezde te će biti održano nekoliko kazališnih predstava. Prošle je godine u Peterburg otputovala hrvatska baletna skupina, a ona će sljedeće godine ponovno posjetiti Rusiju.

Suradnja Zagreba sa Sankt-Peterburgom i Moskvom daje najpozitivnije rezultate. Hrvatska javnost i gradonačelnik Zagreba su nam tijekom protekle dvije godine pomogli ovdje podići tri spomenika - Puškinu, Jesenjinu i Gagarinu. U Moskvi je pitanje podizanja spomenika Jurju Križaniću riješeno u cijelosti pozitivno.

Prije nekoliko smo dana održali prvi u deset godina filmski festival ruskog filma u Zagrebu. Festival je bio jako uspješan, na otvaranju je prikazan film "Sobribor", a publika je ruske filmove prihvatila s oduševljenjem, dvorane su bile pune. Takve festivale ćemo održavati svake dvije godine kako bismo hrvatske gledatelje upoznali s novitetima naše kinematografije.

Povratak Rerihovih slika iz Hrvatske u Rusiju

Za nas posebnu vrijednost i značaj imaju radovi Nikolaja Konstantinoviča Reriha, koji su se ovdje pojavili 1933. godine, kada se ovdje planirala izložba ovog umjetnika. Rerih je u Jugoslaviju poslao ukupno 24 platna, od kojih je 14 završilo u Beogradu, a 10 u Zagrebu. Trenutno se svih ovih deset slika nalazi u Modernoj galeriji u Zagrebu u prilično dobrom stanju, sami su ih restaurirali. Posljednji put su izložene 2010. godine, a trenutno se nalaze u spremištu. Mi smo, naravno, zainteresirani za povratak ovih deset slika u Rusiju. Puno toga ovisi prvenstveno o našem Ministarstvu kulture. Razgovarali smo kako s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske, tako i s predstavnicima muzeja, i oni su u osnovi spremni konstruktivno raspraviti o ovom pitanju, ali ih zanima postoje li neki pravni dokumenti koji bi potvrdili rusko vlasništvo nad tih deset slika. Nažalost, veleposlanstvo takve pravne dokumente nema. Međutim, kako nam se čini, u beogradskim arhivima postoji intenzivna korespondencija između Reriha, njegovih suradnika i Jugoslavenske akademije znanosti iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Zato bih ja predložio da se ta prepiska prouči.

Možda ćemo uspjeti riješiti pitanje povratka slika Nikolaja Reriha u Rusiju u okviru budućeg posjeta našeg predsjednika. No ne ovisi sve o nama, bit će tu potreban i naporan rad odgovarajućih stručnjaka. Slike sada nisu izložene. Mislim da bi one bile mnogo traženije u Rusiji, pa ćemo i dalje nastojati osigurati da se na koncu vrate u našu zemlju.

Tu su i slike Ivana Ajvazovskog. Stvar je u tome da su te i druge slike privatno prodavali naši iseljenici prvog vala. Nakon revolucije je ovdje bilo mnogo naših iseljenika, uključujući bogate ljude koji su sa sobom donosili slike. Prema našim podacima, jedan od privatnih trgovaca ovdje u Zagrebu ima jedno Maljevičevo platno.

Obnova ruske pravoslavne crkve u Crikvenici

Želio bih se dotaknuti i jednog za veleposlanstvo vrlo važnog pitanja - pitanja u Hrvatskoj jedine ruske pravoslavne crkve Nikolaja Čudotvorca, koja je izgrađena u Crikvenici 1924. godine novcem udovice ruskog izaslanika u Beogradu Nikolaja Gartviga. Crkva je do sredine pedesetih godina 20. stoljeća pripadala Ruskoj pravoslavnoj crkvi, a 1954. je pripala Srpskoj pravoslavnoj crkvi. S crkvenim je radom prestala 70-ih godina.

Crkva je vrlo lijepa, nalazi se na obali, a tijekom ljetnih praznika u nju dolaze mnogi ruski turisti, no ona ne radi. Naša dijaspora tamo je mala, oko 300 do 400 ljudi, iako je ukupan broj naših sunarodnjaka u Hrvatskoj blizu 2000 ljudi. Zainteresirani smo za očuvanje ovog spomenika. Srpska pravoslavna crkva nema mogućnosti obnoviti ovu crkvu, zgrada je u zapuštenom stanju, freske i mnoge ikone su oštećene, krov prokišnjava, kupola samo što se ne sruši. Želimo prikupiti potrebna sredstva za popravak i obnovu ove crkve. Srpska pravoslavna crkva se ne protivi tome da se tamo povremeno održavaju bogoslužja uz sudjelovanje ruske dijaspore, pozivajući svećenike iz Beograda, Slovenije ili Italije. Htjeli bismo se obratiti raznim ruskim zakladama koje su uključene u obnovu crkava i našim mecenatima kako bi nam pomogli u obnovi ove crkve. Čak i mali popravak će zahtijevati najmanje 100 tisuća eura, a potpuni - još više sredstava. Ako u bliskoj budućnosti ne počnemo s obnavljanjem ove crkve, mislim da nam to naši potomci neće oprostiti.

Očuvanje ruskih grobnica u Hrvatskoj

Naš glavni zadatak je obavljanje potrebnih radova na očuvanju vojnih grobnica i spomenika. Imamo deset takvih spomen-mjesta, od kojih je sedam obnovljeno, iako još uvijek predstoji mnogo posla kako bi ih se održalo u dobrom stanju. Za održavanje spomenika svake godine dobivamo sredstva iz Moskve, a tu su i diplomati i naši sunarodnjaci koji također prikupljaju sredstva. 

Treba pohvaliti i hrvatske vlasti koje nas ne ometaju u obnavljanju spomenika, iako od njih ne dobivamo financijsku pomoć. Ova pitanja rješavamo na terenu s lokalnom upravom. Krenuli smo ovako: osim obnove spomenika, bavimo se i unapređenjem određenog područja ili grada. To ne radimo na račun Moskve, nego pomoću sredstava koje prikupljamo sami, hrvatskih sponzora, suradnika veleposlanstva i sunarodnjaka. Uređujemo prostor oko mjesta na kojima se nalaze grobnice, uređujemo parkove i trgove. Naravno, voljeli bismo i da nam velike ruske tvrtke pomognu u održavanju spomenika, to je naša sveta dužnost i zajednički cilj.

Prema nekim procjenama, ovdje je 1945. godine, kada je 3. Ukrajinski front prešao Dunav i Savu i oslobađao Jugoslaviju, umrlo više od 10 000 sovjetskih vojnika i časnika. U raznim grobnicama smo pronašli ostatke oko 4 tisuće ljudi. Najveći spomenik je onaj u Batini - to je monumentalni obelisk visok 27 metara, na čijem se vrhu nalazi 8-metarska brončana skulptura "Pobjeda", koju smo uspjeli značajno obnoviti. Ukupno smo prošle godine za Batinu prikupili oko 50 000 dolara, no to su samo vanjski radovi, dok se ove godine želimo pozabaviti unutarnjim potpornim konstrukcijama. Ukupno je za obnovu spomenika potrebno još 100 tisuća eura, što je vrlo težak zadatak.

Obnovljen je i spomenik u Belom Manastiru, prošle je godine iznova izgrađen spomenik u Iloku, a ove godine ćemo otkriti spomenik u Gunji. Ove su godine zahvaljujući trudu naših sunarodnjaka i diplomata pronađene tri grobnice boraca na sjeveru Hrvatske (u Međimurju), a u jednoj od njih su, prema nepotvrđenim izvješćima, pokopani ostaci 200 ljudi. Niti za jednu od njih se ranije nije znalo. Trenutno se trudimo ustanoviti imena poginulih i pritom aktivno surađujemo s lokalnim vlastima, sunarodnjacima i antifašistima. Diplomati veleposlanstva su se susreli i razgovarali s očevicima tih događaja, ljudima koji su bili izravno uključeni u pokapanje tijela. Izvršit će se ekshumacija, a naš zadatak je okupiti te grobnice na jednom mjestu, prikupiti sredstva i tamo podići spomenik.

Početkom svibnja ćemo obići svih deset grobnica, a središnji događaji će se održati u Batini uz sudjelovanje predstavnika Ministarstva obrane, javnih organizacija i veleposlanstava Kazahstana, Azerbajdžana i Srbije. Nažalost, naši ukrajinski partneri ne sudjeluju u našim događanjima.

Početkom svibnja će se uz potporu antifašističkih organizacija u Zagrebu i nekoliko drugih gradova održati akcija "Besmrtna pukovnija". Broj ljudi koji sudjeluju u ovoj akciji raste iz godine u godinu.

Cijeli intervju na ruskom jeziku možete pročitati ovdje.