U hladno jutro jednog petka odlazim u "Kitek", poznati boksački klub na sjeveroistoku Moskve. Ovo popularno mjesto ima 240 000 pratitelja na Instagramu i očekujem da će izgledati vrlo sređeno i moderno. Međutim, put me vodi kroz sivu industrijsku zonu s hangarima i skladištima. Provjeravam GPS aplikaciju na telefonu, misleći da sam nešto pogriješio. Ali nije to u pitanju, put do popularnog kluba zaista prolazi kroz distribucijski centar za povrće s ogromnim kamionima koji neprekidno dolaze i odlaze.
Pažljivo izbjegavajući radnike skladišta s njihovim kolicima i gajbicama, stižem do prizemne zgrade nalik na hangar na čijim vratima stoji natpis: Borilački klub "Kitek".
Kako prekoračim prag, zapahne me snažan miris muškog znoja, prljavih čarapa i starih tenisica. Jedan po jedan kroz vrata prolaze žestoki momci, većinom sjevernokavkaskog porijekla.
Ne mogu se oteti dojmu da ova dvorana nalikuje na onu u kojoj je trenirao junak Sylvestera Stallonea u filmu "Rocky". U tom filmu nepoznati američki boksač talijanskog porijekla iz radničke obitelji svakog vikenda ima meč kako bi zaradio za život, a onda odjednom dobiva priliku iz korijena promijeniti život i boriti se protiv svjetskog prvaka.
Atmosfera u dvorani za trening je takva da se čovjek lako može osjetiti kao junak tog filma i izgleda da momci koji se ovdje bore zaista osjećaju nešto slično. Ovo mjesto ima sve ono što im je potrebno da postanu pravi prvaci: od vreća za boks svih vrsta do natjecateljskog duha, koji jednako osjećaju i početnici i profesionalci. I ono što je možda najvažnije: tu je stroga trenerica koja ne bira riječi i koja vam govori što točno trebate učiniti.
Ovo je trenerica koji u klub privlači gomile mladića. Ona je upadljiva plavuša s tetovažom buldoga na zglobu desne šake. Indijanci bi možda rekli da je ta životinja njezin totem. Svetlana Andrejeva uspijeva povezati muški pragmatizam i ženski pristup. Na obrvama i usnama ima trajnu šminku, kosa koja viri ispod njezine "momačke" kape ima izvučene pramenove, a na ušima joj vise naušnice s plavim kamenom.
Svetlana nas dočekuje u maloj sobi od četiri metra kvadratna. Naokolo se nalazi ambalaža brze hrane: pizze, osetinske pite i hankali. Kaže da nema ni vremena ni želje kuhati kod kuće.
Zidovi "ureda" najpoznatije trenerice boksa u Rusiji (ona na Instagramu ima oko 110 000 pratitelja) okićeni su medaljama i posterima iz borbi najpoznatijih suvremenih boksača: Lomačenko, Pacquiao, Cotto, Canelo i drugi.
Svetlana je okružena svojim učenicima. To je nekoliko boksača strogog izgleda koji također treniraju djecu u klubu. Ona je toliko popularna trenerica da je sala prepuna i potrebno joj je nekoliko asistenata kako bi mogla svakog pratiti. Dok se igra s čačkalicom, radoznalo nas promatra. Svetlanin put je počeo 90-ih godina, kada su stanovnici Sovjetskog Saveza prvi put čuli za Bruce Leeja, Jean-Claudea Van Dammea i Jackieja Chana.
Svetlana se kao djevojčica priključila svijetu borilačkih vještina. I to je učinila potpuno sama. Sve je počelo s taekwondoom i udarcima nogama. Kasnije je svom repertoaru morala pridodati i "ručni rad" kako bi ušla u profesionalni boks i počela zarađivati za život.
"Tada, kao ni danas, u boksu praktički nije bilo djevojaka. Morala sam trenirati i boriti se u ringu s momcima. Do 2000. godine sam se već preselila u Moskvu i nisam više mogla živjeti na račun roditelja. Morala sam srediti svoje financije, a budući da u to vrijeme nisu postojale ni plaće ni stipendije za profesionalne sportaše u Rusiji, počela sam se boriti u revijalnim mečevima za novac", prisjeća se Svetlana.
S 20 godina je imala prve plaćene borbe u klubu "Tropikana" u Ulici Arbat u samom centru Moskve.
"Plaćali su jako dobro. Dobivala sam 200 dolara po borbi. U to vrijeme ste u Moskvi mogli iznajmiti stan za 100 dolara mjesečno. Tako da sam borbe imala vikendom dva-tri puta mjesečno i tako zarađivala za život", objašnjava Svetlana.
Bio je to sparing u slobodnom kumite stilu (nekoliko godina kasnije, zahvaljujući UFC-u, ove borbe su se razvile u mješovite borilačke vještine ili MMA).
"Morala sam se tući na ulici i to nisu lijepe priče. Zbog jedne takve tuče zamalo da nisam završila u zatvoru. Otkrila sam da se muškarci ne ponašaju uvijek kao muškarci. Kada ih djevojka prebije, neki odlaze i žale se policiji", kaže Svetlana.
Ovakve situacije, nastavlja ona, bile su potpuno uobičajene, svatko ih je mogao doživjeti u nekom trenutku.
"Jednom, za vrijeme svibanjskih praznika, otišli smo u prirodu praviti roštilj, a neki pijani lokalni momci su nas počeli uznemiravati. Počeli su gnjaviti moju sestru, tražili da popije s njima i tome slično. Ona je odbila, ali oni to nisu htjeli prihvatiti. Onda sam se ja umiješala. Jedan od njih me je gurnuo i počeo me vrijeđati. Upozorila sam ga da to ne radi, nakon čega je ponovno zamahnuo na mene, a ja sam ga udarila u lice", priča Svetlana.
On i njegovi prijatelji su morali otići u bolnicu, gdje su mu namještali vilicu, poslije čega je otišao u policiju i prijavio da mu je nanesena teška tjelesna ozljeda.
"Tu situaciju nisam shvatila ozbiljno. Muškarac prijavio djevojku policiji? Kaže da mu je slomila vilicu? U Rusiji? Izgledalo je nevjerojatno sve do trenutka kada mi je u vlaku na putu za jedno natjecanje prišao policajac i rekao da se nalazim na listi traženih osoba", nastavlja ona.
Od tog je trenutka Svetlana živjela u stalnom strahu sve dok slučaj nije zastario. "Imala sam sreće što sam u to vrijeme mnogo putovala s jednog na drugi kraj zemlje na različita natjecanja. Inače bih završila u zatvoru zato što sam prebila pijanca", kaže ona.
Svetlana već više godina trenira momke u svom boksačkom klubu. Kaže da mladići dolaze i bez ikakvih prigovora slušaju ženu, jer imaju s čim usporediti ove treninge.
"U početku je bilo izvjesnog nepovjerenja i različitih 'nesporazuma', ali kada netko dođe ovamo poslije drugih klubova i nakon što je vježbao s raznim pseudotrenerima, shvaća da je to upravo ono što je tražio. Na sreću, postoji Instagram, gdje mogu prikazati svoje trenerske vještine i profesionalno uzvratiti generalima i stručnjacima u foteljama. Ljudi to vide i dolaze trenirati kod mene", kaže Svetlana.
Dodaje da joj nije bila potrebna nikakva posebna promocija za dva profila koji danas imaju 240 tisuća i 110 000 pratitelja: "Ako je sadržaj zanimljiv, ljudi ga prate i dolaze u klub".
Danas je njezina dvorana za treninge prebukirana. Toliko da izgleda da bi vas netko slučajno mogao nokautirati u prolazu.
Ali, zar budućim prvacima nisu potrebni upravo jaka konkurencija i intenzivan svakodnevni trening?
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
