Kako je talijanski maratonac u Jakutiji pretrčao 40 kilometara na polarnoj temperaturi

Usamljeni sportaš trči kroz zamrznuti sibirski krajolik. Pozorno ga promatra njegova ekipa u kamionu koji se polako kreće iza njega, a on je usredotočen samo na jedno - istrčavanje 39 kilometara dugačke staze od Tomtora do Ojmjakona, poznatog i kao "Pol hladnoće", gdje temperature znaju pasti i ispod -60 °C. Londonski se maraton u usporedbi s ovim pothvatom čini kao mačji kašalj.

20. siječnja, nakon tri sata, 54 minute i 10 sekundi, na temperaturi od -52 °C, trkač napokon stiže do svog odredišta. Njegove trepavice su smrznute i može osjetiti kako led prodire kroz šest slojeva odjeće. Njegovo ime je Paolo Venturini. On je 50-godišnji policajac i maratonac iz talijanskog grada Padove.

Matteo Menapace

Iz jedne krajnosti u drugu

Za Paola putovanje u Jakutiju nije bilo brzopleta odluka. Počeo je trčati u dobi od sedam godina i nikad nije bježao od teških izazova. Nakon što je većinu svoje karijere proveo organizirajući složene policijske operacije spašavanja, Paolo zna što je potrebno da se zadatak izvrši, čak i ako to znači trčanje kroz sibirsku divljinu usred najdublje zime.

2017. godine je otrčao maraton u iranskoj pustinji Lut, zatim još jedan kroz visoravan Gandom Beryan, najtoplije mjesto na svijetu. Na temperaturi od 67 °C Paolo je prešao 75 kilometara u manje od 12 sati, pri čemu je izgubio gotovo 5 kg.

Nakon što je svoje tijelo na takvoj ekstremnoj vrućini gurnuo do krajnjih granica, ne čudi da se Paolo za svoj sljedeći izazov odlučio zaputiti negdje gdje je hladno. Nakon čitanja o "Polu hladnoće", proveo je 18 mjeseci pripremajući se za svoj sljedeći projekt - sam je dizajnirao posebnu opremu i sastavio ekipu za potporu i snimanje njegovog projekta "Monster Frozen", koji ima podršku i ruske i talijanske vlade.

"Vlasti Jakutije su odigrale ključnu ulogu u realizaciji cijelog projekta i osiguravanju uspjeha", rekao je Paolo. “Sav tehnički materijal sam proučavao godinu i pol, a ljude koji žive na takvim temperaturama sam pitao za 'trikove' kako bih se zaštitio od hladnoće." Talijan je prije maratona dva puta posjetio Jakutiju kako bi bio siguran da je u potpunosti spreman.

Matteo Menapace

Kako održati toplinu na najhladnijem mjestu na Zemlji

Paolo upozorava neiskusne i nepripremljene trkače da se ne upuštaju u ovakav podvig, no pokazao je da je uz odlučnost, podršku ekipe i pravu opremu sve moguće.

"Vjetar hladi tijelo tako da je od vitalne važnosti nositi odjeću koja blokira vjetar. Najbolji materijal je merino vuna, koja grije čak i kada je mokra. Prilikom trčanja sam nosio tri sloja odjeće od merino vune", objašnjava.

Matteo Menapace

Što se tiče obuće, nosio je cipele sa šiljcima za led i izoliranim oblogama, nekoliko pari vunenih čarapa i posebne dokoljenke koje su grijale baterije. “One su dobre za bavljenje sportom zimi, no također je moguće preko čarapa staviti jednostavne plastične vrećice… Najvažnije je da je đon dovoljno debeo kako bi blokirao hladnoću koja dolazi odozdo. Sama cipela treba biti visoka kako hladnoća ne bi mogla ući odozgo", dodaje Paolo.

Važno je održavati glavu, ruke i noge toplima. Izbjegavajte konzumiranje alkohola dok prkosite niskim temperaturama - umjesto toga odaberite nešto poput čaja. "Ne bi trebao biti vruć, nego malo topliji od vaše tjelesne temperature, kako biste se zagrijali iznutra", kaže on, dodajući da je najbolje jesti hranu bogatu proteinima i masnoćama.

Od Padove do Jakutska

Matteo Menapace

Iako je Guinessova knjiga rekorda odbila Paolov maraton (zbog poteškoća u praćenju u tako ekstremnim uvjetima), sportaš je sretan što je njegov izazov odobrila vlada Jakutije. "Zamolili su me da im dam talijansku zastavu koju sam držao u ruci kad sam završio utrku, kako bi zauvijek bila izložena u Nacionalnom muzeju povijesti Jakutije, uz moj autogram, udaljenost, vrijeme i temperaturu, kao i kapu talijanske policije”, rekao je.

Matteo Menapace

Paolo je također gradonačelniku Jakutska predao pismo gradonačelnika Padove, u cilju uspostavljanja odnosa između gradova. "To je znak da sport može promicati prijateljstvo među narodima, čak i kada političari u tome ne uspijevaju. Među najljepšim stvarima u Jakutiji su njezini stanovnici i njihova kultura. Upoznavanje s njima obogaćuje svakoga. Nadam se da će dokumentarac koji će biti završen u travnju ili svibnju ove godine doprinijeti promoviranju turizma u ovom dijelu zemlje, jer on to zaslužuje”, kaže on.