Američki znanstvenici sa Sveučilišta u Washingtonu došli su do zaključka da rane proljetne kiše utječu na pojačanje erozije permafrosta koji se nalazi, između ostalog, i u Sibiru. Kako ističu, tako dolazi do aktivnijeg oslobađanja metana, plina s učinkom staklenika, koji pojačava globalno zagrijavanje, prenosi portal Phys.org.
Američki stručnjaci pažljivo su proučili proces otapanja permafrosta u smrznutim močvarama u kriolitozoni, udaljenim negdje 32 kilometra od grada Fairbanksa na Aljasci, u razdoblju od 2014. do 2016. godine. Oni su pratili oslobađanje metana u močvarama i oko njih, kao i tempo rasta šaša i promjenu temperature zemljišta na šesnaest dubina.
2016. godine je zabilježeno povećanje temperature tla na rubu zone permafrosta. Ukupna emisija metana povećana je za trideset posto u odnosu na prethodne godine. Pritom je registrirano više padalina nego 2014. godine. Na kraju se pokazalo da su 2016. godine proljetne kiše počele padati ranije, a u rano je proljeće zrak topliji od zemlje, zbog čega palavine povećavaju temperaturu tla. Tako dolazi do bržeg zasićenja tla vlagom, a višak koji otječe u zamrznute močvare povećava njihovu temperaturu.
Pritom toplo močvarno zemljište izaziva bržu izmjenu tvari kod mikroba koji zbog nedostatka kisika počinju vršiti oksidaciju organskih tvari, emitirajući metan. Također se zbog zagrijavanja tla oko močvara povećava količina šaša koji također olakšava emisiju metana.
Pored povećane opasnosti od globalnog zagrijavanja, pojačano otapanje zemljišta može izazvati rušenje zgrada i infrastrukture koja je na njemu sagrađena, upozorili su američki istraživači.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu