Mačaka nikad dosta: Instagramom ovog Rusa vladaju divovske mačke

Odnoboko

Tko još ne voli mačke? Pa, Rusi ih definitivno obožavaju. Jedan je ruski umjetnik svojim krznenim prijateljima posvetio i svoj Instagram (@odnoboko). Ali to nije sve... Mačke koje se pojavljuju u njegovim objavama veće su od života!

Osoba iza ovog neobičnog profila je Andrej Šerbak, kreativni direktor moskovske agencije za oglašavanje Mediapronet. Andrej, prepoznatljiv po naočalama i bradi, pozira na svim svojim fotografijama, obično u urbanom okruženju ili pred seoskim krajolicima. Ništa od toga ne zvuči pretjerano spektakularno, dok u cijelu priču ne ubrojite nadrealne divovske mačke...

Mačke Andreja slijede svugdje: one se igraju, tuku, opuštaju, vježbaju, plešu, a može ih se zateći i u intimnim situacijama!

Andrej je, kako sam otkriva, bio introvertirano dijete, a stvari se od tada nisu puno promijenile. "S drugim ljudima nastojim komunicirati dva do tri sata tjedno. A slike s mačkama su (za mene) određeni način komunikacije, točka povezivanja između mog i vašeg svijeta", piše u jednoj od svojih objava na Instagramu.

Svaka od njegovih objava otkriva nešto o njegovom životu. Primjerice, ispod fotografije njega i divovske mačke pred samostanom, Andrej kaže da je starovjerac i otkriva dio povijesti ovog vjerskog pokreta.

Andrej također dijeli i jednu emotivnu priču iz svog djetinjstva. Kada je imao devet godina, proveo je ljeto kod svoje bake, koja je imala kozlića. Andreja su zamolili da brine o životinji, a on se za dva mjeseca za nju jako vezao.

"Tragedija se dogodila krajem ljeta. Čopor pasa je došao iza garaže i rastrgao ga pred mojim očima... Uspio sam preživjeti, jer sam skočio na nekakve betonske blokove s kojih sam krvožedne pse gađao kamenjem i vrištao. Sjećam se da sam ga na malim kolicima, na kojima sam obično vozio vreće s travom, odvezao kući. Sjećam se kako je teško disao, krvi je bilo posvuda. Beskonačni pokušaji da na liniji dobijemo veterinara. Tjeskoba, suze. Zaključak veterinara. Gledao sam kako su ga objesili za noge i prerezali mu grlo. Uvečer smo jeli šašlike. U dobi od devet godina sam pojeo svog prijatelja", napisao je.

U drugoj se objavi prisjeća situacije u kojoj se gotovo utopio. "Kao dijete sam se volio kupati na madracu na napuhavanje. S jedne je strane bio veseo i šaren, ali sklizak, a s druge je bio siv i hrapav. Uvijek sam ga običavao okrenuti šarenom stranom prema dolje, jer sam se bojao da ću se poskliznuti i pasti u duboku vodu, a nisam znao plivati. Jednom sam prilikom ipak skliznuo u vodu i počeo se utapati. Zadnje što sam vidio bile su šarene boje, iskrivljene pod vodom, zbog čega su izgledale još veselije. Spasio me djed." To ga je iskustvo naučilo da živi punim plućima.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće