Kad čovjek košta 300 eura: Tko i na koji način dospijeva u ropstvo u Rusiji
Iz automobila u policijskom konvoju ona je iskočila munjevito i vješto. Plastične papuče koje su joj spale s nogu ostale su na ulici, kraj vrata. Otrčala je bosa koliko je noge nose kroz mračna dvorišta. I njezina je "prijateljica" iz policijskog vozila pobjegla na sličan način, tako što je iskoristila povoljan trenutak i nestala u mraku.
Bella gleda svu tu uskomešanost iz automobila, kroz vjetrobransko staklo. I ona je izvedena iz istog stana s djevojkama koje su pobjegle. Samo što je za razliku od njih ona poslušno sjedila u automobilu, jer je upravo ona sve i prijavila.
Prokletstvo vudu magije
Jugozapadna Moskva, rajon Teplij stan, 18 kilometara od Kremlja. Tipska gradnja. Potpuno identične višekatnice i pusta dvorišta. Ako ne znaš ruski i ne znaš pročitati nazive ulica, nikada nećeš shvatiti gdje se nalaziš. Desno, trgovina bez naziva, non-stop otvorena, i ograde. Lijevo - isto to, trgovina bez naziva, non-stop otvorena, i opet ograde.
Ovdje su stanovale Bella i Joy, još jedna djevojka iz bordela u susjednoj ulici. One su razmjenjivale poruke i ponekad se preklapale na "radnom mjestu" na cesti.
Belli je ponuđen posao u Rusiji dok je još bila u Nigeriji. Doduše, nije rečeno o kakvom se točno poslu radi, ali joj je čvrsto obećano da će sve biti u redu. Izvadili su joj navijačku osobnu iskaznicu (FAN ID) i odveli je u Rusiji tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu kada vize nisu bile potrebne. Govori se da je na taj način prebačena gomila djevojaka. Na moskovskom aerodromu Bellu je dočekala žena koja će biti njezina svodnica i koja joj je uzela putovnicu. Odvezli su je u stan u rajonu Teplij stan, gdje su se već nalazile tri djevojke iz Nigerije. Ispostavili su joj i račun za "otkup" od 55 tisuća dolara koje prostitucijom treba zaraditi. Zaprijetili su joj i velikim problemima koje će imati ukoliko pokuša kontaktirati policiju.
Joy ima nešto drugačiju priču. Ona je u Nigeriji nazočila seansama vudu magije, a na jednoj od njih su je prokleli. Da bi skinula magiju, morala je platiti, pa je zato prihvatila ponudu da do novca brzo dođe u Rusiji. "Donijeli smo kokoš i goluba i zaklali ih, a njihovu krv ulili u čašu i pomiješali s alkoholom. Ja sam to popila, a Baba Lau je rekao da će na mene biti bačeno prokletstvo ako ne platim", ispričala je Joy.
Nastavak priče, međutim, istovjetan je kao kod svih drugih djevojaka. Doveli su je u Moskvu, ispostavili račun za "otkup", svaki dan odvozili na "radno mjesto" na cesti, a ako se nešto nepredviđeno dogodi, obećali da će uništiti putovnicu. Svodnica joj je govorila: "Po dolasku u Rusiju i ja sam se bojala. Ali kada sam odlazila na posao, bila sam odvažna." Poslije toga joj je ispričala za slučaj kada je klijent htio izbaciti djevojku kroz prozor, a ona je od straha sama iskočila. Dala joj je i savjet: "Drži se dalje od prozora. Dat će Bog da brzo otplatiš svoj dug."
Joy i Bella su se krajem ljeta povezale s volonterima iz Alternative, ruske organizacije koje se bavi oslobađanjem ljudi iz ropstva, i zamolile da izbave i ostale djevojke. Jo je prva oslobođena, a Bella tjedan dana kasnije.
Kako se kupuju ljudi
Prema procjenama neprofitne organizacije koja se bori protiv ropstva "WalkFree", broj ljudi koji su u Rusiji dospjeli u ropstvo iznosi nešto više od jednog milijuna. U cijelom je svijetu takvih ljudi 45,8 milijuna. U indeksu globalnog ropstva ove organizacije (GlobalSlaveryIndex) Rusija se nalazi na 64. mjestu, što znači da na svakih tisuću stanovnika dolazi 5,5 robova. Rusija ne vodi svoju statistiku tim povodom.
"Nama je smiješno i nevjerojatno da netko može povjerovati u zlo naneseno vudu magijom. Neke svodnice su zastrašivale djevojke tvrdnjama da su njihovi muževi Putinovi prijatelji. One su u to vjerovale. One su neobrazovane i ne shvaćaju da ako ostaneš bez putovnice možeš tražiti drugu, da je vudu magija glupost", kaže Oleg Meljnikov, rukovoditelj Alternative.
Oleg Meljnikov
Osobna arhivaSjedimo u nargila baru u centru Moskve, u zabavnom klasteru "Crvenog listopada". U blizini je ured Alternative, suvremeno opremljen prostor u potkrovlju, takozvani loft. Ovdje bi lako mogla biti sjedala i nekih dizajnerskih i reklamnih agencija. Na zidu se nalazi tabla na kojoj piše "Sudan je naš", a to znači da s Južnim Sudanom postoji sporazum o spašavanju ljudi u suradnji s lokalnom policijom. Alternativa se u ovom trenutku aktivno širi po svijetu.
Po Olegovim riječima, seksualna eksploatacija, kao i u priči s Nigerijcima, samo je dio suvremene robovske "industrije". Radno ropstvo još je rasprostranjenije, a organizirano je po uhodanoj shemi.
Ljudi iz provincije u potrazi za poslom dolaze u velike gradove. Pritom nemaju novca čak ni za hotel. Nekoliko dana provode na željezničkoj stanici, gledaju oglase. Zatim im prilaze regruteri i nude posao "na jugu". Nikakva posebna umijeća nisu potrebna, a dobro se plaća.
Čovjek pristaje. Nude mu da zaliju čašicom sklopljeni posao. A u alkohol stavljaju klozapin i klonidin i tako on prespava naredna dva dana. Kada se probudi, shvati da se nalazi u Dagestanu, u tvornici, bez putovnice i telefona. On želi otići, ali mu tada kažu: "Ti si kupljen. Ili plati za slobodu, ili radi."
Muškarci na Trgu tri željezničke postaje u Moskvi
Kommersant"Čovjek pomišlja da će provesti tamo mjesec dana i da će ga pustiti. Međutim, nakon mjesec dana kažu mu da je nestala vreća cementa ili ovan, da je dužan za hranu i slično. Kada ljudi pokušaju bježati, najčešće ih uhvate, prebiju, i ponovno šalju na posao", kaže Oleg.
On navodi cijene. Rob za rad prodaje se za oko 25 tisuća rubalja (325 eura), a djevojka koja pruža seksualne usluge, između 150 i 200 tisuća rubalja (2000-2600 eura). Invalid u kolicima ili starija žena koštaju 50 tisuća (650 eura), a mala djeca potrebna za prošnju oko 150 tisuća (2000 eura).
"Poučan slučaj. Starija žena izgubila je vid u mladosti. Živjela je sama u Lugansku. Prije šest godina kod nje su došli ljudi koji su joj rekli da u Rusiji postoji način da se povrati vid", kaže Oleg. "Doveli su je u Moskvu, zašili joj oči i smjestili kod Kurske željezničke stanice gdje je skupljala milostinju. I kako su joj se oči sve više zagnojavle, tako su joj davali veću svotu novca."
Težina problema
Noć poslije upada u nigerijski bordel u policijskoj se postaji našlo troje ljudi. Bella, jedna od one dvije djevojke koje su pokušale pobjeći (drugu su uhvatili) i makro, krupan Nigerijac u crvenim hlačama i svjetložutoj kariranoj majici. Susjedi tvrde da je on novinar i da radi na jednom od moskovskih fakulteta. Kako se ispostavilo, on se paralelno "bavi bordelima", daje mito, dogovara se s policijom, organizira osiguranje. Kako se na kraju pokazalo, sve druge Afrikanke iz bordela, osim Belle, "vratile su dug", a prostitucijom su se bavile svojom voljom. Samo što Belli nitko ne vjeruje. Zato sjedimo u policiji tri sata.
Aktivisti tvrde da sve ovisi o rajonu, nisu svuda policajci isti. Bella jednostavno nije imala sreće, a negdje takvim djevojkama pomognu. Na temelju mogućnosti koje imaju, naravno.
Aktivisti iz Građanske potpore, druge organizacije civilnog društva, smatraju da zakonodavstvo u Rusiji u toj oblasti nije dobro regulirano. Prikupljanje dokaza, suočavanja, saslušavanja, sve to traje mjesecima.
"A kada se čovjek izbavi iz zatočeništva, što dalje? O tim ljudima ne brinu, recimo, u nekom centru, jer u Rusiji njih jednostavno nema. U najboljem slučaju ljudi odlaze živjeti odakle su i došli. Pozivaju ih na sud da svjedoče, a oni ne mogu doći i slučaj se zatvara", žali se Meljnikov.
Braniteljica ljudskih prava u Ruskoj Federaciji Tatjana Moskaljkova nije odgovorila na obraćanje portala Russia Beyond. Ni u Ministarstvu unutarnjih poslova nisu željeli komentirati problem ropstva i borbu protiv njega, predočivši samo statističke podatke o kaznenim djelima. Prema tim podacima, u Rusiji je tijekom prošle godine zbog nedozvoljenog "korištenja robovskog rada" pokrenuto 6 kaznenih postupaka, a zbog "trgovine ljudima" 21. Po članku "otmica ljudi" vođena su 374 procesa, a na temelju "nezakonitog lišavanja slobode" 458 . Ukupno 859 slučajeva koji se odnose na žrtve suvremenog ropstva.
Čudni ljudi
Tjedan dana kasnije Joy sjedi na stražnjem sjedištu automobila i putuje u privremeni smještaj, kuću čije joj je korištenje omogućila nigerijska dijaspora, dok se sve ne sredi. Ona se ne želi vratiti u Nigeriju poslije svega što joj se dogodilo. Po peti put pita kada će konačno dobiti mikrofon. Joy se želi baviti pjevanjem i javno nastupati. Ona mora vježbati.
Zatim pita kako da nađe ruskog muža. Aktivistkinja za volanom automobila se okreće i kaže joj: "Ako želiš ostati u Rusiji, morat ćeš naučiti živjeti sama."
Joy
"Alternativa"U posljednjih sedam godina Alternativa je oslobodila oko tisuću ljudi. To je za Rusiju, po njihovom mišljenju, premalo. Telefonskih prijava pristiglih putem specijalne linije mnogo je više. Međutim, ne može se svima pomoći, jer za to nema dovoljno novca. Sto tisuća rubalja ili oko tisuću petsto dolara mjesečno, koliko se sakupi od donacija, pokriva oko pet posto mjesečnih potreba. Od tih sredstava treba kupiti karte za povratak kući, osigurati novac za liječnika, hranu, platiti tečajeve za integraciju u društvo. A to se sve ne može pokriti dobrovoljnim prilozima. Alternativa ne dobiva državne subvencije. Gotovo sav novac potječe od Meljnikovljevih poslova, odnosno, nekoliko tvornica, hotela, spomenutog nargila bara u kojem smo razgovarali.
Tijekom razgovora Meljnikov uporno telefonira poznanicima, tražeći prevoditelje za žrtve, i pri svakom spomenu eventualnih loših ishoda kuca u drveni stol "da otjera zlo". Umorno uranja u sofu. Meljnikov u šali kaže da sami sebe podsjećaju na sicilijansku mafiju, budući da se nalaze u polumračnom nargila baru, i tu odlučuju koga će i kada uhvatiti.
"Mi smo najvjerojatnije najčudniji volonteri koje si ikada vidjela, zar ne", pita on. Pritom se stječe dojam da se njemu uloga čudnih volontera sviđa. Međutim, javno to ne priznaje. Službeno kaže da bi se sa zadovoljstvom bavio nečim drugim, ali da za to još nije vrijeme. A i, iskreno govoreći, žao mu je sve napustiti.