Svetlana Svincova: Moja duša živi u Zadru

Po obrazovanju si obiteljska psihologinja. Obraćaju li ti se Hrvati za pomoć?

Ja ovdje kao psihologinja dolazim učiti od Hrvata. Njima ne trebaju psiholozi - oni su psiholozi sami po sebi, jer međusobno jako puno komuniciraju. Samo Hrvati troše toliko vremena na kave, po stotinu puta raspravljaju o istim temama. Oni su vrhunski psiholozi.

Pomoć je ipak potrebna onima koji su prošli kroz rat, jer ta trauma ostaje do kraja života. Ljudi su mi pričali kako su im u dobi od pet godina pucali u noge, a nakon takvih je stvari obično teško imati normalan život – mnogi u odrasloj dobi počnu piti. Barem to tako često biva u Rusiji, dok se u Hrvatskoj prema životu svi odnose puno jednostavnije i pozitivnije.

U Rusiji, primjerice, ljudi piju zbog jada i stresa, dok se u Hrvatskoj pije jer je vino ovdje odlično.

Svetlana Svincova

Što te privlači kod Zadra? Zašto te očarao baš Zadar, a ne Split ili Zagreb?

U grad sam se zaljubila nakon prve šetnje po centru. Moja duša živi u Zadru i u posjet joj dolazim dva puta godišnje. Ljudi u Zadru su jako drugačiji od ljudi iz drugih dijelova Hrvatske. To je pravo selo, ima svoje zakone koje morate poštovati. To ide do toga da neki susjedi znaju kada sam izašla, u što sam bila odjevena i kada sam se vratila kući. Ne daj Bože da me netko doveze kući – o tome će se pričati tjedan dana. Dobra je stvar što dolazim iz maloga grada, Iževska, pa sam naviknuta na to da se svi okreću i gledaju kada netko uđe u kafić, provjeravaju je li ušao netko koga poznaju.

Kako si postala zaštitno lice Zadra?

Do toga je došlo slučajno, a sve se dogodilo zbog mog Instagrama, na kojem imam već više od 60 tisuća pratitelja. To je privuklo pažnju vlasti, s kojima sam razgovarala o mogućim opcijama za suradnju. Moj Instagram odražava stanje moje duše – volim Zadar i na fotografijama uglavnom i je upravo Zadar. Dobila sam titulu ambasadorice Zadra, koja mi puno znači.

Svetlana Svincova

Koja su tvoja tri omiljena mjesta u Zadru?

Morske orgulje – duša Zadra živi upravo tamo. Prve tri minute uopće ne shvaćate što je to. A nakon tog se jednostavno ne možete odlijepiti od njih. Ista je stvar sa Zadrom – prva tri dana vas užasno nervira što su svi tako spori i što ništa ne rade, no četvrti dan shvatite da ne želite ništa drugo u životu. Ovog ljeta sam planirala posjetiti Srbiju i Bosnu, no na koncu nisam otišla nigdje, jer u Zadru uživam i ništa mi drugo nije potrebno.

Crkva sv. Donata, jer volim stvari koje čuvaju uspomene i povijest.

Restoran Pet bunara. Za mene je tamo hrana najukusnija i uvijek tamo vodim sve svoje prijatelje jer znam da neće ostati razočarani. Usluga u tom restoranu je kao u Moskvi. – Nešto vam se nije svidjelo? – Donijet ćemo vam novo. - Izvolite jastučić. Naviknula sam se na to.

Obožavam okolicu Zadra i otoke. Moje omiljene plaže su Sakarun i Južna luka na Ugljanu – to su jednostavno Sejšeli.

Svoj sam rođendan provela na Sakarunu. Prodavači karata su me uvjeravali da odem na čitav dan. To je tipična zadarska crta. Rekli su mi da će mi do tamo trebati sat i pol i da ću previše vremena potrošiti na put. Za njih je sat i pol do otoka predugo, dok je za Ruse to kao odlazak u trgovinu. Udaljenosti i prostori poprimaju posve različite oblike.

Svetlana Svincova

Jesi li se u 15 godina ljubavi prema Hrvatskoj ikad zaljubila u Hrvata?

Jednom sam se zaljubila u Hrvata. Za mene su hrvatski muškarci najljepši na svijetu. Nisam vidjela ljepše. I sve moje prijateljice su lude za Hrvatima – kad dođu u Hrvatsku, glava im se jednostavno okrene za 180 stupnjeva. Jedna moja prijateljica iz Iževska se udala za Hrvata i s njim živi u Zagrebu. No ja sam shvatila da mi Dalmatinci ne odgovaraju po mentalitetu. U Dalmaciji su žene jače, one zapravo sve vode, no čine to tako vješto da se stječe dojam kao da to rade muškarci. Druga karakteristika koju obožavam kod hrvatskih muškaraca je njihova ljubav prema djeci. Oni toliko vole djecu; toliko ljube svoju dječicu – srce mi se rastapa kada to vidim. Većina ruskih muškarca nije toliko posvećena djeci.

Kako planiraš svoj život povezati s Hrvatskom?

Sanjam o tome da u Hrvatskoj radim u svojoj struci, kao psihologinja. Osim toga, jako volim kreativne stvari – organizaciju zanimljivih događanja, turističke manifestacije, no u Hrvatskoj je nažalost teško dobiti radnu dozvolu. Nadam se da će me netko čuti i pozvati da radim u Hrvatskoj.