Henry Kissinger: U kritičnim trenucima Rusija je spasila svjetsku ravnotežu

O spremnosti Rusa da gladuju radi postizanja cilja

Rusiju su izgradili elita koja je transportirala kmetove do dalekih polja i carevi koji su proglasili: "Ova močvara će biti Odessa ili Sankt-Peterburg". Djelomično ih održava neka vrsta mističnog odnosa s njihovim teškoćama i njihovom vizijom. Preživjeli su stoljeća pod Mongolima.

Švedski kralj Karlo XII. je u Rusiju umarširao [početkom 18. stoljeća] jer je smatrao da će u Moskvi biti lako postaviti švedskog vladara na vlast. Ono što ga je dočekalo su bili ruski seljaci koji su palili vlastite usjeve kako bi uskratili hranu osvajačima. Radije bi gladovali nego što bi dopustili da netko zauzme njihovu zemlju. Karlo je obišao cijelu Europu, ali takvo što nikad prije nije vidio. Njegove su trupe bile prisiljene krenuti na jug, u Ukrajinu, samo da bi preživjele, a tamo su naposljetku i poražene.

O Rusiji koja spašava svijet

Malo je zemalja u povijesti započelo više ratova ili izazvalo više previranja od Rusije u svojoj vječnoj potrazi za sigurnošću i statusom. No istina je, međutim, i da je Rusija u kritičnim trenucima spasila svjetsku ravnotežu od snaga koje su je pokušavale poraziti: od Mongola u 16. stoljeću, od Švedske u 18. stoljeću, od Napoleona u 19. stoljeću, i od Hitlera u 20. stoljeću.

Putin je čovjek koji osjeća jaku vezu - unutarnju vezu - s ruskom poviješću, kaže Kissinger.

Aleksej Družinin/Sputnik

Rusija će u suvremenom dobu biti važna u prevladavanju radikalnog islama, dijelom zato što je dom oko 20 milijuna muslimana, osobito na Kavkazu i duž južne granice Rusije. Rusija će također biti faktor u ravnoteži Azije.

O Rusiji koja pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu

Okolnosti se se od Petra Velikog do Vladimira Putina promijenile, ali je ritam ostao izuzetno dosljedan. ... [Rusija je] jedinstvena "euroazijska" sila, koja se proteže na dva kontinenta, no niti na jednom nikada nije sasvim na domaćem terenu. ... [Naučila je svoju geopolitiku] iz teške škole stepe, gdje su se nomadske horde borile za resurse na otvorenom terenu s malo fiksnih granica.

O Brežnjevu kao prethodniku Gorbačova

Na [sovjetskog vođu Leonida] Brežnjeva sam u retrospektivi gledao kao na neku vrstu prethodnika [arhitekta perestrojke Mihaila] Gorbačova. ... On nije htio sukob. Bio je rječit kada je govorio te stvari. ... Mislim da je doista želio ublažavanje napetosti sa Sjedinjenim Državama. ... Nažalost, u vrijeme kada smo bili u poziciji da nastavimo, tada se u Sjedinjenim Državama razvila rasprava u kojoj je svaki aspekt tzv. detanta postao kontroverzan... Uvijek sam na Brežnjeva gledao kao na onoga koji je zaista želio istražiti ublažavanje tenzija, djelomično zbog toga što mu je do tog vremena održavanje njegovog sustava trebalo postati očigledno.

Američki predsjednik Nixon nazdravlja s Henryjem Kissingerom u Moskvi 1972. godine, s Leonidom Brežnjevom u pozadini.

Getty Images

O Putinu kao liku iz romana Fjodora Dostojevskog

[Putin] je lik iz Dostojevskog, taj čovjek osjeća jaku, unutarnju vezu s ruskom poviješću, kako je on vidi, i on je hladan kalkulator ruskog nacionalnog interesa, kako ga on zamišlja, i za koji vjeruje, vjerojatno ispravno, da ima neke vrlo jedinstvene značajke. Dakle, za njega je pitanje ruskog identiteta od presudne važnosti, jer je Rusija zbog propasti komunizma izgubila oko 300 godina svoje povijesti, tako da pitanje "Što je Rusija?" u njegovoj glavi ima veliki značaj. To je problem koji nikad nismo imali.