Joška Broz: Kada dolazim u Rusiju osjećam neku nostalgiju

Dmitri Lane
Joška Broz je dao ekskluzivni intervju dopisnici Russia Beyond u Beogradu Katarini Lane i ispričao o svojim ruskim korijenima i ulozi Rusije u njegovom životu.

U jednom beogradskom naselju, iza tržnica, gdje su dvorišta zatrpana suhim lišćem, stoji mračna zgrada s tamnim prljavim prozorima. Beskrajni plavi plot završava klimavim stepenicama koje vode nekud u dubinu. Prolazim kroz teška staklena metalna vrata, zatim blistavu okretnu rampu i ulazim u hodnik sa zimskim vrtom u kojem izdiše stari fikus. Preda mnom je dugačak hodnik. Vrata otvara vitak visoki muškarac u odijelu. Stisak ruke mu je jak, pogled prodoran. To je Joška Broz.

- Drago mi je. Dobro došli!

- Ja imam 70 posto ruske krvi. Meni su majčina majka i majčin otac Rusi. Očeva majka Ruskinja. Ruski narod je moj narod.

Prva supruga Josipa Broza i Joškina baka Pelageja Denisovna Belousova je spasila Tita u građanskom ratu od bijelih i vjenčala se s njim u crkvi kod Omska. Kasnije su otputovali u Jugoslaviju gdje se rodio sin Žarko. Njegov je život također bio usko vezan za Sovjetski Savez. Žarko se u Moskvi upoznao s prevoditeljicom Tamarom Veger. Ona je bila rodom iz grada koji se tada zvao Ordžonikidze (prije toga i danas Vladikavkaz). Žarko je poveo sa sobom Tamaru u Beograd gdje se rodio Joška.

Kod kuće se jela ruska hrana. Joška i sada traži od prijatelja da mu donose iz Rusije neke namirnice.

- Majka je često spremala boršč, a ja volim ruski crni kruh. To je obveza mojih prijatelja koji dolaze iz Rusije: pravi crni kruh i kavijar. Crveni kavijar volim više od crnog.

Prije dvije godine Joška je putovao u Rusiju na Dan Pobjede na poziv ruskih komunista.

- Surađujemo s Komunističkom strankom Rusije i njezinim predsjednikom Zjuganovom. Bili smo i na Paradi i na šetnji Besmrtne pukovnije, gdje sam ja donio slike oca i djeda. U Moskvi smo svaki dan pješačili preko 20 kilometara. Ujutro je bila Parada, poslije smo išli u šetnju sa Zjuganovom. Moskva je ogromna! Navečer je bila prezentacija knjige predsjednika Tome Nikolića. Kad su čuli da ja dolazim, bilo je 50 novinara. Kad je poslije mene dolazio Toma, bilo je svega 10 novinara! A cijela ulica je bila zakrčena motorima zbog dolaska Putina i tu smo se s njim i pozdravili! Sreo sam se s Nikitom Mihalkovom, s Garijem Kasparovom, a poslije je bila večera.

Joška odlično razumije ruski jezik, ali ne govori na njemu. Ruski je, kao i engleski i njemački, učio u školi.

- Ne govorim tečno i zbog toga prakticiram da netko prevodi. Pomiješao sam sve te jezike. Bavio sam se lovom i dolazili su mi lovci iz Njemačke, Francuske...

Jedan od važnih događaja u Joškinom životu je sudjelovanje na ruskim predsjedničkim izborima 2012. kao promatrač međunarodne komisije.

- Ja sam bio jedan od sedam članova glavne komisije koja je davala sud o cijelim izborima. Mi smo potpisali deklaraciju o tim izborima i to je velika čast za mene. Tada je Putin pobijedio. Mi smo imali toliko pozitivan doček od svih struktura izbornog dijela. Za mene je to bila velika stvar!

Joška s tugom priznaje da bi volio češće posjećivati Rusiju, a da je mlađi, preselio bi se bez razmišljanja.

- Kada dolazim u Rusiju osjećam neku nostalgiju. Znam da mi je otac tu odrastao. Mene vuče u Rusiju, ali ja nisam mlad za takav potez. Ovo sadašnje vrijeme u Rusiji meni bi u potpunosti odgovaralo. Ja ne bih nikada za vrijeme Jeljcina ili Gorbačova došao živjeti u Rusiju. A sada je dobro. Ali što da radim... Ja imam kćer od 11 godina i nadam se da će ona ostvariti to što ja nisam stigao. Da barem netko od nas živi u Rusiji.