Avanture Hrvatice u Moskvi: Ruske psovke

Iva Pracević, bivša uspješna menadžerica nabave u tvrtki L'Oreal Adria Balkan, prije dvije se godine preselila se suprugom i dvoje djece u Moskvu. Saznajte kako se Iva na nezgodan način upoznala s ruskim psovkama!

Neke psovke na ruskom jeziku naučila sam na teži način. No, prvo, malo konteksta. U mojoj rodnoj Hrvatskoj je uobičajeno da, kad vas stranac zamoli da ga naučite nekoliko riječi na hrvatskom, počenete s "Bok, kako si?", nakon čega se vrlo brzo prebacite na neke ne tako fine izraze.

To je zapravo način na koji ljudima pokazujete da ih prihvaćate i da ih želite uključiti u svoju društvenu skupinu. Hrvatski je u tom smislu vrlo bogat. Mislim da je to zato što smo doista otvoreni i zato što je to najlakši i najbrži način za rješavanje frustracija vezanih za beskonačnu papirologiju, politiku i probleme u prometu.

Mislim da su Rusi prilično pristojni ljudi; osim ako ih ne iznenadite. Oni zaista ne žele govoriti ružne riječi, a, ako vi slučajno kažete neku, zarumene se, okrenu glavu i prave se da je nisu čuli. No nakon nekog vremena sam postala znatiželjna i htjela saznati neke od tih nepristojnih izraza; barem da ih mogu prepoznati ako mi ih netko uputi kako ne bih izgledala kao blesava strankinja.

Pa, imala sam sreće. Samo pažljivo slušajte svoju prijateljicu, posebice dok razgovara s vodoinstalaterom, dostavljačem ili poštanskim uredom. Jednog sam dana bila na kavi s prijateljicom koja je na telefonu razgovarala o isporuci svoje perilice za rublje, pokušavajući dogovoriti vrijeme isporuke barem 15 minuta. Njezina frustriranost je napokon izbila na vidjelo te sam naučila jednu prostu riječ.

S obzirom na to da je ova stranica pristojno mjesto, a ja još nisam sigurna je li ova ruska riječ samo nepristojna ili jako prosta, stavit ću je u zagrade s točkicama (B.... M...)! Razlog zašto ne znam punu snagu ovih riječi leži u tome što neki moji ruski prijatelji, kada sam izraz testirala na njima, nisu niti trepnuli, dok su se neki gotovo onesvijestili.

Najveći proboj došao je s drugom prijateljicom, ovoga puta iz Estonije. Čini se da su oni otvoreniji, iako će me ona sad vjerojatno ubiti. Poslala mi je poveznicu s popularnom ruskom pjesmom "Eksponat" grupe Leningrad. Moj ruski tad nije bio baš dobar, a bila sam prelijena da provjerim prijevod. Pjesma mi se toliko svidjela da sam je stavila kao zvono za mobitel. Bila sam prilično ponosna što mi mobitel svaki put zvoni u zvucima ruske pjesme - u metrou, u pošti, u školi. Htjela sam pokazati kako sam se dobro asimilirala.

Nakon što mi je mobitel već nekoliko tjedana zvonio u zvucima ove pjesme, počelo me zanimati što tekst pjesme znači pa sam pitala svoju profesoricu ruskog za pojašnjenje. Jadna žena; ona je sveučilišna učiteljica i dio dobro obrazovane stare ruske škole. Kad sam joj pustila pjesmu, samo što se nije onesvijestila. Rekla je da je ne razumije dobro, ali da će mi sve objasniti sljedeći put. Izjurila je iz mog stana, jedva me pozdravivši. Zabrinula sam se te sam konačno pronašla nekog tko je bio voljan prevesti mi tekst pjesme - djevojke u mojoj plesnoj školi.

Objasnile su mi da je ova pjesma zaista popularna, ali da ima dvije verzije - pristojnu i ne tako pristojnu. Naravno, ja sam, kao blesava strankinja kakva jesam, na svom mobitelu imala nepristojnu verziju. A onda sam se počela prisjećati čudnih pogleda u metrou i, još gore, pogleda koje su mi upućivali u školi. Lako sam mogla zamisliti što drugi roditelji i učitelji misle o meni. Uklonila sam pjesmu s telefona i odlučila da više neću testirati druge ruske pjesme bez da im znam prijevod. Što se tiče želje da naučim nepristojne ruske izraze, morat ću se strpiti da odem na piće s prijateljicom Estonkom kako bi ih saznala u kontroliranim i poznatim uvjetima, kako ne bih opet ispala glupa plavuša iz inozemstva.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće