Hrvatska s Rusijom ima neriješene račune - još od vremena kada je najjača generacija Hrvata u povijesti dva puta zaredom na dva velika turnira izgubila od Rusije u polufinalu. Na Europskom prvenstvu 1993. i na Svjetskom prvenstvu 1994. No na ovom su se Eurobasketu Hrvati uspjeli pokazati u dobrom svjetlu i dati navijačima nadu da će Bojan Bogdanović i Dario Šarić moći učiniti ono što nisu uspjeli Toni Kukoč i Dino Rađa.
DJ u areni Sinan Erdem, u kojoj se održavaju odlučujuće utakmice, pokazao se ništa manje domišljatim od njegovog kolege u prvoj etapi. Dok se ruska ekipa zagrijavala, iz zvučnika se čula pjesma „Nas ne dogonjat'“ („Neće nas uhvatiti“).
Ruse kao da je pjesma inspirirala – odmah su krenuli prema naprijed. Lako je bilo pogoditi tko je bio „krivac“ za to i bez gledanja na teren – Aleksej Šved je već u prvim minutama zabio dvije trice. Ako je Bazarevič prije utakmice rješavao problem neutralizacije Bogdanovića i Šarića, njegov kolega Aco Petrović je zasigurno proveo mnogo vremena razbijajući glavu analognim razmišljanjem po pitanju Šveda.
Petrović nije uzalud poznat po nestandardnim potezima. Kao vješti čuvar muzeja, izvukao je s klupe Ivana Ramljaka na poziciji niskog krila, koji je na turniru prilično malo igrao, i postavio ga da čuva Šveda. Odluka je bila opravdana – glavni ruski šuter je u drugoj četvrtini promašio niz udaraca. Uz to, Timofej Mozgov nije dugo igrao. Iako se puno pričalo o problemima Hrvata s centralnim igračima, ruska ekipa se nije uspjela okoristiti time. Mozgov je dosta vremena proveo na klupi, a Bazarevič je tijekom utakmice na toj poziciji iskušavao Vladimira Ivleva, Semjona Antonova i Andreja Zubkova.
Veliko hvala ekipama Hrvatske i Rusije na zanimljivoj i kvalitetnoj igri!
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu