Ovo je rijetka vrsta meda koji se sakuplja u Primorskom kraju. Kalopanaks je reliktno drvo koje se rijetko sreće u prirodi i spada među zaštićene biljke. Ali njegova je glavna specifičnost u tome što cvjeta jednom u tri-četiri godine. Zato je med od ove biljke vrlo skup.
Med ima zasićeno tamnu boju i snažnu aromu s lakom drvenasto-voćnom notom. Sadrži adaptogene koji podižu tonus organizma, a eksperti ga uspoređuju s korisnim djelovanjem ginsenga. U njemu ima mnogo aminokiselina, fermenata i vitamina. Preporučuje se kod velikih fizičkih napora i dugotrajnog stresa.
Francuski svjetski putnik i etnograf Paul Labbé prije stotinjak je godina zabilježio u svojoj knjizi "Putevima Rusije. Od Volge do Urala": "Ponekad smo nailazili na široke i grube stepenice usječene u stabla drveća. Po njima se Baškiri penju na 10-12 metara visine, gdje im se nalazi košnica. Divovsko stablo, na prvi pogled sasvim zdravo, zapravo je šuplje: uralske pčele obitavaju u dupljama smreka, lipa i platana (autor je platanom nazvao drvo mliječ, koje je vrsta javora – op. RB), pri čemu se lipov med smatra najboljim i najmirisnijim."
Zaista, baškirski se med dobiva iz pčelinjih košnica koje se nalaze u dupljama drveća, premda je u regiji rasprostranjena i tradicionalna metoda proizvodnje meda u saću.
Znanstvenici također izdvajaju poseban tip baškirskih pčela za koje je karakteristična otpornost na hladnoću, na mnoge parazite i produktivnost u kratkim rokovima prikupljanja meda. Na karakteristike meda odražava se i raznovrsnost lokalne flore. U Baškortostanu, naime, raste oko 300 vrsta medonosnog bilja.
Po količini fermenata u jedinici zapremine baškirski med znatno nadmašuje konkurente iz drugih regija. Dijastazni broj mu se kreće od 22 do 50 (kod meda s juga Rusije je od 5 do 8, a s Altaja oko 18). Zbog korisnih svojstava baškirski med upotrebljavaju ruski kozmonauti.
Na Altaju se u livadski med dodaju komadići jelenjeg roga kako bi se dobio proizvod koji povećava tonus organizma i ima antimikrobno djelovanje. Mladi rogovi jelena šuplji su i puni krvi. Po površini su pokriveni tankom kožicom s finim dlačicama. Sadrže kompleks aktivnih tvari: masti, kalcij, magnezij, željezo, fosfor, silicij, natrij, kalij, kao i aminokiseline i fosfolipide.
Smatra se da jelenji rogovi povoljno utječu na jetru, stimuliraju njenu regeneraciju u slučaju toksičnih i traumatskih oštećenja. Med s jelenjim rogovima blago je oporog ukusa uz osvježavajući i okrepljivi naknadni okus.
Na Altaju se proizvodi veliki broj različitih vrsta meda, ali najcjenjeniji, ekološki najčistiji, koji se najteže dobiva je planinski. To je poliflorni med, tj. pravi se od nektara većeg broja biljaka koje rastu na padinama Altaja.
Zahvaljujući raznovrsnosti bilja od kojih se dobiva (djetelina, ciprej, žuti bagrem, kozja krv, trnina, divlji origano, divlja malina), ovaj med ima zasićenu aromu, a okus mu je višeslojan: slatko-kiselkasko-gorak. Najčešće je altajski planinski med svjetložute boje, ali može biti i crvenkasto-mrk. Jača imunitet i pomaže protiv prehlade.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
