Smatra se da je domovina kivija Kina, a znanstvenici ga tako i nazivaju: "kineska aktinidija". Pritom se, osim Kine, na popisu najvećih izvoznika ovog izvora vitamina C nalaze Italija, Novi Zeland, Čile, Grčka i Francuska. U Rusiji se kivi uzgaja u Krasnodarskom kraju i na Krimu. A nekoliko vrsta manjeg ploda na Dalekom istoku.
Na prvi su pogled šafran i kurkuma (ili takozvani "indijski šafran") vrlo daleko od ruske kuhinje. Na svijetu su poznatiji indijski kašmirski šafran, španjolski, iranski i marokanski. Ipak, i kurkuma i šafran uspješno se uzgajaju u južnim regijama Rusije – na Kavkazu i Krimu. Pritom u takvim količinama da ih ima dovoljno i za izvoz.
Južnoameričko voće s tamnoljubičastom ili žutom korom i slatkom unutrašnjošću voli toplu klimu. U Rusiji je odgovarajuće uvjete marakuja pronašla u Krasnodarskom kraju. Ovdje marakuja može rasti čak i na otvorenom. Prema riječima lokalnih uzgajivača, plodovi po veličini i slatkoći ne zaostaju za tropskim voćem. Istina, zasad se sadi na eksperimentalnom nivou, još nije došlo do industrijskog uzgoja.
Amarant ili, kako se još naziva, "pšenica Azteka", intenzivno se uzgaja u zemljama Južne Amerike, Kini, SAD-u, nekim zemljama Afrike i Europe. Zanimljivo je da se amarant u Rusiji koristio u kuhinji i religijskim obredima još od vremena Stare Rusije – tada je simbolizirao snagu, napredak i besmrtnost. Ali u 18. stoljeću za vrijeme Petra I. i pod zapadnim utjecajem izgubio je na značaju, ustupivši u kulinarstvu mjesto pšenici i riži. Zanimanje za amarant ponovo se pojavilo u posljednjih dvadeset godina – sjetili su ga se kao izuzetno korisne namirnice. Na sreću, klima u srednjem pojasu Rusije, na jugu Sibira i na Dalekom istoku sasvim je pogodna za uzgoj ove biljke. Tu on može izrasti i sazrijeti za 90-120 toplih dana.
Ovo je uobičajeno povrće za europske zemlje, ali u Rusiji zasad nije mnogo rasprostranjeno. Pri čemu se ne može reći da je nepoznato. Kako se priča, još Petar I. je nakon svog posjeta Europi zavolio artičoke i nije htio sjesti za ručak ako ih nije bilo na trpezi. U Rusiji se danas uzgajaju u domaćinstvima pretežno u Krasnodarskom kraju.
Na jugu Rusije uspješno se uzgaja i egzotična lijana porijeklom iz tropskih oblasti Jugoistočne Azije poznata kao gorka dinja. Također se naziva "indijski nar", jer se pod "krokodilskom" kožom kriju zrna nalik na zrna nara. Po okusu podsjeća na gorkastu tikvu, što ipak ne smeta da se od nje pripremaju ukusna jela.
Azimina ili papau drvo porijeklom je iz Sjeverne Amerike i za Rusiju ostaje egzotika, premda ova biljka nije zahtjevna pri uzgoju. Azimina sa svojim krupnim plodovima kremastog okusa raste na siromašnom zemljištu i čak podnosi hladnoću do -30 °C. Zato je najsmjeliji vrtlari sade i u Podmoskovlju. Ipak, najbolje se osjeća na crnomorskom primorju.
Žižula ili kineska datulja, kako se zove u narodu, nije ljubiteljica ruske zime. Najmanje što joj je potrebno je -15 °C. Zato, premda se uzgaja i na Dalekom istoku i u Sibiru, najbolje prinose ima na jugu zemlje (u oblasti Kubanj i na Sjevernom Kavkazu). Popularna je sorta iz Centralne i Sjeverne Kine. Ova biljka nije zahtjevna za uzgoj. Raste i na siromašnom tlu, zimi se ne mora štititi, sadnice se sade na otvorenom. Tako se dobivaju sitni, ali slatki plodovi.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
