Carska je kuhinja početkom 20. stoljeća predstavljala čitavo poduzeće. Pored uobičajene trpeze za carsku obitelj pripremale su se i trpeze za praznike i svečanosti.
Kuhinja je imala tri dijela – kuhinjski, slastičarski i vinski (za pripremu hrane, slastica i vina i napitaka). U slastičarnici je radilo 20 ljudi, a u kuhinji oko 150, od kojih je deset pripremalo hranu isključivo za carsku obitelj.
Prvi doručak članovima carske obitelji služio se u apartmanima. On se sastojao od kave, čaja ili kakaa po izboru, maslaca i kruha. Po želji su mogli dobiti šunku i jaja. Aleksandra Fjodorovna, supruga Nikolaja II., jako je voljela "kalač", ruski kruh od pšeničnog brašna, i njega su uvijek služili uz doručak.
Stariji pekar u kuhinji cara Nikolaja II. bio je "gospodin Jermolajev". Sačuvana su sjećanja da je on "bio odličan majstor" i da je pripremao "prelijepe kolačiće, malene, veličine kopejke, ’kalačiće’, mliječne kajzerice (ružice), prelijepe lisnate zemičke i uvijene slane štruce".
Drugi doručak, a po našim mjerilima ručak, postavljao se carskoj obitelji u 13 sati, i obično je obuhvaćao pet jela. Na ovu trpezu često su dolazili dužnosnici i gosti.
Na posebnom stolu serviralo se predjelo i svatko je mogao prići i uzeti što želi. Na dvoru cara Nikolaja II. dugo je radio Francuz Pierre Cubat, glavni konobar i majstor za predjela.
Kao predjelo su služeni mali sendviči, haringa, jesetra i kavijar, a bilo je i nekoliko vrsta toplog predjela poput hrenovki ili tostirane šunke. Nakon predjela, koje se jelo "s nogu", svi bi sjeli za stol.
Krunidba Nikolaja II., meni za večeru, 1899.
Javna domenaJelovnik jednog kasnog "doručka" od 9. rujna 1907. godine, koji je sačuvan do današnjeg dana, izgleda ovako: ječmena juha s kiselim krastavcima, mrkvom i graškom, hrenovke, majoneza od lososa (gusti, umućeni umak od ribe), juneći file s krumpirom, pljeskavice od pilećih prsa, kruške u heresu (vrsta vina) i pita punjena slatkom rižinom kašom s brusnicama.
U 17 sati u apartmanima se služio čaj. Carica Aleksandra Fjodorovna odrasla je u Engleskoj na dvoru kraljice Viktorije i čvrsto se držala engleske tradicije ispijanja čaja u pet sati popodne. Često je pila čaj s mužem, carom Nikolajem II. Čaj se služio s vrućim kalačem i zdjelom maslaca. Za vrijeme posta, naravno, nije se iznosio maslac, ali tada su na stolu bili đevreci, pšenični kruščići i očišćeni orasi.
Večera se servirala u 20 sati. Najprije bi bila servirana juha s piroškama, a zatim riba, pečeno meso, povrće, slastice, voće i kava. U svečanim prilikama broj jela se povećavao. Uz večeru se služilo vino, a uz kavu je išao liker.
Djeca mlađa od 8-10 godina obično su jela odvojeno od odraslih, i zbog toga je raspored njihovih dnevnih aktivnosti bio malo drugačiji.
Na carsku trpezu dopremalo se bobičasto i drugo voće iz gatčinskih i ropšinskih staklenika. Mnogi staklenici su grijani tijekom cijele godine, pa se već u rano proljeće moglo uživati u ukusnim plodovima šumskih i vrtnih jagoda.
Prema sjećanjima suvremenika, car Nikolaj II. bio je umjeren u jelu, redovno je mjerio svoju težinu i bavio se sportom.
Poznato je da je Nikolaj II. volio krumpir. Jednom je na Krimu vidio kako neki činovnik nosi s tržnice vreću mladog krumpira, i zamolio da mu ustupi kupljenu robu. Kao mladić on je pekao krumpir sa svojom braćom i sestrama u parku Aničkovog dvorca u Sankt-Peterburgu, a kasnije i s carevićem Aleksejem u Aleksandrovskom parku.
Jedno od njegovih omiljenih jela, koje je dobilo ime po ruskom vojnom generalu Dragomirovu, bila je "Dragomirovska kaša" – heljda s gljivama i vrhnjem za kuhanje. Od obične heljdine kaše razlikovala se po tome što se servirala kao pita.
Caru su također bili omiljeni peljmeni i varenici. Na carskoj jahti "Štandart" često je jeo peljmene pržene u tavi.
A kavijar nije mogao smisliti. Časnici sa "Štandarta" govorili su da je "car jako volio predjelo, osim kavijara i lososa, i uopće usoljene ribe". Naime, kada se jednom prilikom vraćao vlakom s istoka, u Sibiru je na stanicama svečano dočekivan kruhom i solju, usoljenom ribom i kavijarom. Bile su velike vrućine, a cara je jako mučila žeđ. Tada su mu se kavijar i usoljena riba smučili za čitav život.
Po riječima dvorske dame, grofice Sofije Buksgevden, "car je više volio jednostavna jela, jednostavno pečeno meso i piletinu". I zaista su ova jela bila česta u sačuvanim jelovnicima iz toga doba.
Poznato je da je car volio porto. U početku se ovo vino dopremalo iz Portugala, ali je nabavka prekinuta kad je car probao krimski porto "Livadija". Carici je bilo omiljeno desertno vino Lacrima Christi ("Kristova suza"), također iz vinarije "Masandra" na Krimu.
Brigu o alkoholnim pićima u carskoj kuhinji vodilo je nešto više od deset ljudi. Skladištili su i birali za carski dvor vino, votku, pivo, napitke od meda i kvas.
Hrana za caricu Aleksandru Fjodorovnu često se pripremala i služila odvojeno. Ona praktički nije ni jela meso i ribu, ali nije odbijala jaja, sir i maslac. Razlog za takvu dijetu mogao je biti duhovne prirode, a ujedno je na taj način čuvala zdravlje i vitku liniju. Pored toga, strogo je poštovala crkvene postove.
Sačuvani su zapisi kako je na jahti "Štandart" carica naručila pečeni krumpir punjen špinatom. Opisujući putovanje carske obitelji na jahti duž Volge 1913. godine, časnik N. Sabljin spomenuo je da je "carica tog dana pojela samo dva meko kuhana jaja".
A osim toga, sačuvani su i zapisi da je carica za svoj osobni novac naručivala slatkiše iz inozemstva.
Mlađa carska djeca nisu bila pozivana za zajedničku trpezu već su jela sa svojim odgajateljima. Samo ponekad su bili za trpezom s roditeljima, da se navikavaju na komunikaciju s odraslima. U takvim slučajevima jela su se prvo služila caru i carici, a potom djeci.
Carska djeca nisu mogla izvoljevati kada je riječ o hrani. Car Nikolaj II. i Aleksandra Fjodorovna odgajali su ih kao običnu djecu.
Zanimljiv je podatak da je carević Aleksej tijekom Prvog svjetskog rata bio s ocem u vojnom stožeru, gdje je odbio jesti hranu namijenjenu vladaru. Prema njegovim riječima, omiljena hrana mu je bila "šči, kaša i crni kruh, koji jedu svi moji vojnici".
Ponekad je sebi kupovao slatkiše. Djeca su dobivala džeparac, i carević ga je trošio na čokoladu i lizalice kompanije "Žorž Borman" i karamele poduzeća "Abrikosov".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
