Islam je poslije kršćanstva druga religija po brojnosti u Rusiji. Njoj pripada oko 10% stanovništva zemlje. U Rusiji postoje dva glavna područja prostiranja islama: Sjeverni Kavkaz i Volgo-uralska regija s Tatarstanom i Baškortostanom, s kojim su genetski povezani muslimani europskog dijela Rusije i Sibira.
Neki se običaji poštuju neovisno o mjestu gdje žive muslimani. Tako se posmrtni obred svuda sastoji od nekoliko pomena: na 3., 7., 40. i 51. dan i godinu dana nakon smrti. Smatra se da se u to vrijeme s tijelom događaju biološke promjene i da preminuli pati. Pomen se organizira kako bi njegova duša vidjela da ga se ljudi sjećaju. Za vrijeme pomena čitaju se Kuran i molitve.
Neki običaji postoje više stoljeća. I premda se prilagođavaju vremenima i načinu života, ostaju duhovni orijentir za mnoge obitelji. Na primjer, postoji običaj prema kojem se tri dana nakon sahrane u kući umrlog "ne raspaljuje vatra" i ništa ne kuha. Obitelji preminulog hranu donose rođaci i susjedi. To se čini kako bi se najbliži rođaci molili za umrlog, a ne mislili o hrani. Muslimani vjeruju da duša umrlog još nije otišla i da boravi negdje u blizini.
Ako postoji mogućnost, po tradiciji na dan sahrane obitelj umrlog zakolje kravu ili bika i podijeli simboličnu "sadaku" (u prijevodu – "milostinju") rođacima i susjedima. To mogu biti sirovo meso, riža, proso, šećer ili novac. Ovo je milostinja u čast Alaha.
Trpeza za pomen u različitim regijama Sjevernog Kavkaza razlikuje se po regijama, ali ima jela koja se pripremaju svuda.
Kao prvo, to su okrugle lepinjice ili "piške". Čerkezi ih prže u proključalom ulju, a Čečeni i Inguši na suhoj tavi. Prema vjerovanju, miris prženog tijesta dopire do duše umrlog. Ove lepinjice dijele se rođacima i susjdima tijekom čitave godine, kako bi se sjećali pokojnika.
Složeniju varijantu lepinjica predstavljaju plosnate piroške s punjenjem od sira, krumpira, krumpira sa sirom ili s mesom. Balkari i Karačajci pripremaju "hičini", Čečeni i Inguši "čepalgaš".
Hičin
Legion MediaNajveću popularnost stekli su osetinski pirogi. Poseban smisao ima broj piroga. Dok se za svadbu ili radostan praznik na tanjur stavljaju po tri osetinska piroga, za daću se stavljaju samo dva, jer pokojnik više neće vidjeti svjetlost dana i pirog koji simbolizira sunce nije potreban. Ostaju pirogi koji simboliziraju Boga i zemlju.
Za daću se pripremaju različita mesna jela: juha od ovčetine ("šorpa" kod Karačajaca), manti ili peljmeni. Također, jela od riže s komadićima kuhanog mesa, sa suhim grožđem, ajranom (fermentirani mliječni napitak), maslacem ili vrhnjem.
Prave se i regionalna jela: umak "ščips" s češnjakom, sir, kobasica od jetre s češnjakom, crvenim lukom i crvenom paprikom. Osim toga, domaći renzanci (hingal), koji se serviraju s kuhanim jajima, češnjakom ili kiselim mlijekom.
Važnu ulogu ima alva od pšeničnog, kukuruznog ili prosenog brašna, pripremljena na istopljenom maslacu uz dodatak šećera ili meda. Nju prave rođake umrlog. Smatra se da "umrli vidi onu koja miješa alvu" i da će njegovu dušu, zahvaljujući alvi koja je podijeljena među rođacima, kod Alaha očekivati ugodan život.
Za vrijeme trpeze tijekom pomena također se servira gusto skuhana kaša od prosa koja se naziva pasta. Kada se ona utapka i ohladi, siječe se na komade i jede umesto kruha.
Kao piće služe se voda, ajran, crni ili kalmički čaj s mlijekom, soli i začinima, kao i domaća limunada.
Muslimani iz drugih krajeva okupljaju se na prvom pomenu tek trećeg dana. U Tatarstanu su glavno jelo za pomen male kupe od tananih niti šećera. One se nazivaju talkiš-kaleve i po sakralnom smislu analogne su alvi ili koljivu kod pravoslavaca, odnosno: pomažu da duša stekne sladak, odnosno ugodan život u drugom svijetu. Ovaj se desert pravi od brašna, maslaca, meda ili šećera.
Talkiš kaleve
Legion MediaSmatra se da trpeza za pomen ne treba opterećivati domaćine. Za daću se pripremaju tradicionalna jela: kao predjelo mesna juha s rezancima, za glavno jelo meso s krumpirom ili heljdinom kašom. Mogu se pripremiti i plov, peljmeni s bujonom ili dolma. Također se peku lepinjice.
Tijekom čitavih godinu dana muslimani se petkom prisjećaju pokojnika. U Tatarstanu domaćice tim povodom na jakoj vatri pripremaju obredna peciva: piški s punjenjem od mesa ili krumpira. Miris od njihove pripreme treba stići do preminulog. Daća završava čajem sa slatkišima.
Zur beliš, tradicionalna tatarska pita s "poklopcem"
Olga Brovkina/Legion MediaHrana za pomen kod muslimana u drugim regijama Rusije ne razlikuje se puno od tradicionalne praznične trpeze. Na primjer, u Baškortostanu se pripremaju juha s mesom, okrugli pirog s mesnim punjenjem, lepinjice, peciva i čaj sa slatkišima.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
