Od kada se u Rusiji pije kava?

Kava se u ruskim dokumentima prvi put spominje 1665. godine, kada je propisana caru Alekseju Mihajloviču kao lijek protiv nadutosti trbuha, glavobolje i hunjavice. Ne zna se je li ona tada pomogla ruskom vladaru, ali se zna da se kave napio tek Petar Veliki za vrijeme svoga drugog boravka u Nizozemskoj 1697. godine.

Kava ili votka?

"Skupština za vrijeme Petra I.", 1858., Stanislav Hlebovski

Ruski muzej/Javna domena

Petar je probao kavu kod Nicolaesa Witsena, gradonačelnika Amsterdama i upravnika Britanske istočnoindijske kompanije (British East India Company). Ruskom se caru napitak svidio, nakon čega je Nizozemska počela isporučivati Rusiji kavu u zrnu sa svojih plantaža na otocima Java, Sumatra i Cejlon.

Štoviše, Petar se toliko "zagrijao" za kavu da je 1714. godine, za vrijeme otvaranja Kunstkamere, prvog muzeja u zemlji, naredio da "svatko uđe besplatno, i ako netko dođe s društvom gledati rijetke pojave, ugostiti ih na moj račun šalicom kave ili čašicom votke".

Car je naredio da se kava pije na skupšinama, a predstavnici viših slojeva društva bili su prisiljeni poštovati njegove ukaze, iako je njima kava bila nepodnošljivo gorka. Krajem Petrove vladavine, 1724. godine, u Peterburgu je radilo petnaest krčmi gdje se mogla popiti kava. Istina, tamo su odlazili uglavnom stranci.

Mnoge Petrove "novotarije" nisu se sviđale ruskom svećenstvu, pa je to važilo i za kavu. Pojavile su se ovakve izreke: "Čaj je proklet na tri sabora, a kava na sedam", "Krumpir je proklet, čaj je dvostruko proklet, a duhan i kava trostruko", "Tko kavu pije, toga će Bog ubiti".

Kava za carice

Portret Katarine II., 1770., Fjodor Rokotov

Ermitaž/Javna domena

Prva "kuća kave", gdje se mogla kupiti kava u zrnu, u Peterburgu se pojavila 1740. godine zahvaljujući nećakinji Petra Prvog Ani Ivanovni. Ona je bila strastvena ljubiteljica ovog napitka i konzumirala ga je svako jutro.

Prve kavane držali su došljaci iz Nizozemske, Njemačke i Engleske. Oni su kuhali kavu u bakrenim ili limenim džezvama, filtrirali su je, a zatim pili onako kako su navikli raditi kod kuće. Na primjer, pili su je na njemački način, tj. bez dodataka, ili na bečki način, s umućenim slatkim vrhnjem, ili su dodavali med, čokoladu ili šećer.

Studenti u kavani uoči čitanja stihova.

Reprodukcija crteža B. Lebedeva/TASS

Za caricu Katarinu II., koja je također porijeklom bila Nijemica, govorilo se da na dan popije i po pet šalica jake kave, a za jednu takvu kavu trošilo se po 400 grama mljevenih zrna. Navodno je jedan podanik popio šalicu koju mu je ponudila carica i umalo umro, jer mu je srce počelo jako lupati.

Gledanje u šalicu

Odmor – kava i votka, 1913., Frédéric de Haenen

Javna domena

Sa širenjem kave postalo je popularno i gledanje u šalicu. Ono se prvi put spominje u dokumentima iz sredine 18. stoljeća, a krajem stoljeća već su tiskane knjige s instrukcijama kako pravilno tumačiti "simbole" na dnu šalice. Visoko društvo na svoje je balove i primanja počelo pozivati žene koje "umiju" gledati u šalicu.

"Portret O. S. Cetlina i D. V. Visockog. Uz šalicu kave", 1913., Leonid Pasternak

Kurska državna galerija slika "A. A. Dejneka"/Javna domena

Postoji legenda da je jedna ciganka 1799. godine gledala u šalicu caru Pavlu Prvom i vidjela da će "brzo umrijeti", zbog čega je umalo i sama stradala. Car je ubijen 1801. godine.

Kava u jesen, 1900.-1912.

Fotografija iz arhiva Ivana Vladimiroviča Jegorova/Russia in Photo

Gledanje u šalicu bilo je popularno među plemićima i u krugovima oko carske obitelji, jer je kava samo njima bila dostupna. Obični je ljudi nisu mogli piti sve do početka 19. stoljeća.

Može li se kava piti žlicom, kao juha?

Ruska vojska je 1805. godine ušla u Austriju za vrijeme rata Treće koalicije i tamo je vidjela kako lokalno stanovništvo sa zadovoljstvom pije kavu. Ruski vojnici nazvali su napitak "kava" i također ga počeli piti. Priča se da su u početku pili "kavu" žlicom, iz velikog tanjura, kao juhu.

Javna domena

S vojskom je kava došla u Rusiju na velika vrata, ali ne samo iz Zapadne Europe, nego i s Istoka. Kozaci koji su služili na granici i sudjelovali u ratu protiv Osmanskog Carstva (1806.-1812.) kao trofeje su donijeli vreće s kavom u zrnu i džezve za njeno kuhanje. Tako je kava postala popularna na obalama Azovskog mora i na Kavkazu. Kozačke žene uobičavale su u podne zvati na kavu prijateljice i rođakinje. Uz kavu su se nudili začini ili kremasto slatko vrhnje.

Samovari za kavu

7. travnja 1977. Nova serija aparata za kavu s automatskim regulatorom temperature spremna za isporuku.

Maksim Blohin/TASS

Kao dokaz da je u 19. stoljeću kava postepeno prodrla u domaćinstva svih slojeva stanovništva može poslužiti i činjenica da su se 1820. godine pojavili samovari za kavu. Izgledali su kao spljošteni cilindar s ravnim izduženim ručkama sa strana. Uz takav samovar išao je i okvir s petljom na koju se vješala vrećica s mljevenom kavom. Samovar je imao dvije odvojene posude – jedna je bila za čaj, druga za kavu.

Samovar s dvije slavinice, za čaj i za kavu, rad s početka 19. st.

Nikolaj Pašin/Sputnik

Pojavile su se i metode za štednju kave. U nju se dodavala cikorija, ili se kava u cijelosti kuhala od nečeg drugog (od prepečenog ječmenog brašna, zdrobljenog žira, cikle, sjemenki kruške, kore lubenice i korijena maslačka).

Kava u 20. stoljeću

Kava (instant i u zrnu), Moskovski prehrambeni kombinat.

Boris Babanov/Sputnik

Uoči početka Prvog svjetskog rata uvoz kave u Rusiju dobro je funkcionirao. U ratnim godinama ovaj je napitak ipak postao luksuz. Zatim se do 1930. godine ponovo pojavila uvozna kava, ali je i dalje to bio skup i deficitaran proizvod. Tek u vrijeme Leonida Brežnjeva (1964.-1982.) kava je postala dostupnija. Generalni sekretar i sam je volio započeti dan šalicom kave s mlijekom. Tada su se zrna ove biljke uvozila uglavnom iz Brazila i Indije, a 1972. godine SSSR je pokrenuo vlastitu proizvodnju instant kave.