Jeste li znali da je svjetski rekord u pripremanju ruske soljanke postavljen u... Njemačkoj? U studenom 2019. godine kuhar Andre Domke je u restoranu na obali Baltičkog mora pripremio čitavih 268 litara riblje soljanke od bakalara. Zar su Nijemci čuli za soljanku? Ne samo da su čuli, nego je smatraju dijelom svoje kuhinje!
Poznata ruska juha smatra se kulinarskim specijalitetom u krajevima nekadašnje Istočne Njemačke. Na jelovnicima restorana pojavila se u poslijeratnom razdoblju. Zašto je tako dobro prihvaćena? Najvjerojatnije zato što tradicionalna njemačka kuhinja sadrži veliki broj jela od dimljenog mesa i soljanka se odlično uklopila u ovakve ukuse. Čak je i Angela Merkel jednom prilikom priznala da su soljanka, sataraš i ražnjići njezina omiljena jela.
Pa ipak, njemačka soljanka se razlikuje od ruske. U juhu oni često dodaju senf, kapare, sataraš iz konzerve i sok od limuna. Postoji i "bavarska" varijanta s goveđim bubrezima.
Ako u njemačkoj prodavaonici vidite pakiranje s natpisom Russisch Brot (ruski kruh), iznenadit će vas njegov sadržaj. Naime, Nijemci tako nazivaju tradicionalni keks u obliku slova. Mnogi Rusi su u djetinjstvu grickali takvu "azbuku". Smatra se da je ovaj keks u Njemačku još u 19. stoljeću donio konditor Ferdinand Friedrich Wilhelm Hanke. On se školovao u Sankt-Peterburgu gdje je prvi put vidio kolače u obliku slova, a zatim je u Dresdenu otvorio svoju pekaru. Naravno, njemački keks se pravi u obliku latiničkih slova.
Jedno od najpopularnijih ruskih jela na svijetu u nešto izmijenjenom obliku ušlo je u nacionalnu kuhinju Švedske pod nazivom Korv Stroganoff. Umjesto govedine u njega se stavljaju svinjske kobasice Falukorv, kao i pasta od rajčice, vrhnje, luk i senf. Dok se u Rusiji uz govedinu Stroganov služe heljda ili pire, u Švedskoj su prilog riža ili tjestenina.
Rusko blagdansko pecivo u Francuskoj kuhinji nosi naziv Coulibiac. Jelo se tamo pojavilo zahvaljujući šefu kuhinje Augusteu Escoffieru, koji je 70-ih godina 19. stoljeća radio kao kuhar u Nici (on je u Francusku uveo i "ruski" redoslijed serviranja, tj. običaj da se jela iznose jedno za drugim , kao i pojam "visoke kuhinje"). Jednom je prilikom francuski kuhar ugostio ruske moreplovce kojima je jako nedostajala domovina. On im je pripremio kulebjaku. Jelo se svidjelo svima, ne samo ruskim gostima, pa se s vremenom proširilo po zemlji. Čak i Julia Child u svojoj kuharici za Amerikance opisuje recept za pripremanje kulebjake s lososom kao francusko jelo.
U Rusiji u kulebjaku u pravilu ide nekoliko različitih punjenja koja se odvajaju tankim listom tijesta. U Francuskoj postupak nije popularan i kolač se uglavnom pravi s lososom (Coulibiac de saumon). Osim ribe, u nadjev se dodaju riža, kuhana jaja i začini, a sve se to umotava u roladu tipa "Wellington".
Ovo je jelo u Rusiji poznato kao "meso na francuski način", a u Francuskoj kao Veau Orloff (teletina na orlovski način). Sredinom 19. stoljeća prvi ga je put pripremio francuski kuhar grofa Alekseja Orlova Urbain Dubois. Recept, koji sadrži teletinu pod kapom od krumpira, gljiva i sira, zapečenu s bešamelom, zatim se proširio po cijelom svijetu. Dok se u Rusiji udomaćila pojednostavljena varijanta od svinjetine, luka, rajčice, sira i, naravno majoneze.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
