7 najstarijih ruskih poduzeća čiji su proizvodi i danas na cijeni

1. Imperatorska tvornica porculana

Imperatorska tvornica porculana, 1904.

Javna domena

Dok u Europi veliku vrijednost ima meissenski, limoški i češki porculan Bohemia, u Rusiji se visoko cijene servisi Imperatorske tvornice porculana.

Tvornica je osnovana 1744. godine kao "Nevska porculanska manufaktura". Ruski kemičar Dmitrij Vinogradov u nekoliko je godina uspio organizirati čitav lanac proizvodnje, tj. formirati sastav porculanske mase, glazure i boja za porculan, kao i zlatnog praha za dekoraciju proizvoda.

Raskošan porculan s pozlatom u stilu ampir. Njegovi dekorativni motivi i oblici potječu iz antike, posebno iz ranog Rimskog Carstva. Umjetnik Imperatorske tvornice porculana.

Umjetnički muzej Walters

Prve uspješne primjerke dobio je 1747. godine, a 1756. je napravio porculanski servis za svečane ručkove carice Elizabete Petrovne, da bi 1765. godine manufaktura dobila novi naziv "Imperatorska tvornica porculana".

Dugo se na donjoj strani porculanskih proizvoda mogao vidjeti monogram vladajućeg monarha, a sada je na tom mjestu dvoglavi orao.

2. Pavloposadska manufaktura marama

Zgrada Pavloposadske manufakture marama.

Jekaterina Rerberg/Sputnik

Vunena marama sa živopisnim cvjetnim uzorkom nije samo lijep, nego i praktičan modni detalj koji će vas zagrijati na velikoj hladnoći.

Najpoznatije ruske marame prave se u Pavloposadskoj manufakturi koja je osnovana 1795. godine na bazi domaće radinosti svilenih marama. Tijekom 1850-ih počele su se proizvoditi vunene marame i vunene s mješavinom drugih vlakana na otisnutoj tkanini. Svaka je marama unikat.

Šara pavloposadske marame.

Jekaterina Rerberg/Sputnik

Klasične boje ukrasa pavloposadskih marama su crna, bordo i boje nebijeljenog lana. Kasnije je paleta proširena. Najčešće se na maramama prikazuje cvijeće (ruže i dalije) u buketu ili girlande s dodatkom ornamenata ili cvijetnih elemenata. Svaka marama ima naziv, na primjer "Posijelo", "Mali ždral", "Grimizni cvjetić" ili "Bijele ruže".

3. Konditorski koncern "Babajevski"

Paviljon "Partnerstva A. I. Abrikosova i sinova" na Sveruskoj umjetničko-industrijskoj izložbi 1882., Moskva.

Javna domena

Svakom ruskom djetetu zastane dah kada otvara čokoladni bombon "Miška Kosolapij" ili "Beločka". Kao i čokolade "Vdohnovenie" i "Babajevski", sve to pravi "Konditorski koncern Babajevski" (dio holdinga "Ujedinjeni konditori").

Historijat tvornice počinje 1804. godine kada su konditori Abrikosovi otvorili svoju obiteljsku slastičarnicu. Djeci su se svidjeli njihovi čokoladni bomboni u lijepim kutijicama s razglednicama i mozgalicama. S vremenom su one postale jedan od obaveznih atributa svakog praznika.

Čokolade "Babajevski" u prodavaonici "Pjatjoročka".

Jegor Alejev/TASS

Poduzeće je nacionalizirano nakon revolucije 1917. godine i dobilo je naziv po partijskom radniku Petru Babajevu. U njemu je nastavljena proizvodnja čokoladnih proizvoda.

4. "Crveni Oktobar"

Tvornica "Crveni oktobar", 1920-ih.

Javna domena

Najpoznatija ruska tvornica čokolade pojavila se zahvaljujući konditoru Ferdinandu Theodoru von Einemu, građaninu Württemberga (povijesna oblast Njemačke). U Moskvi je 1851. godine otvorena njegova slastičarnica za pravljenje bombona i čokolada. Odatle su bomboni stizali na trpezu carske obitelji. Nakon Oktobarske revolucije tvornica je nacionalizirana i ubrzo preimenovana u "Crveni Oktobar".

Čokolada "Aljonka" u tvornici "Crveni oktobar", Moskva.

Vitalij Belousov/Sputnik

Među najpoznatijim trgovačkim markama ove tvornice su čokolada "Aljonka", "Crkvenkapica" ("Krasnaja šapočka"), "Račići" ("Rakovie šejki") i "Kara-Kum". U tvornici su se pravili bomboni i povodom značajnih događaja. Povodom prvog čovjekovog leta u svemir pojavili su se bomboni "Kosmičke", a za Olimpijadu 1980. bomboni "Finiš", "Odbojka" i "Svjetla Moskve". Od 2002. godine poduzeće funkcionira u sklopu holdinga "Ujedinjeni konditori".

5. Imperatorska tulska tvornica oružja

Tulska tvornica oružja, 1912.

Časopis "Neva", № 23, 1912.

Najstarija tvornica oružja u zemlji osnovana je 1712. godine po ukazu Petra I. Tvornica je još 1720. godine za potrebe naoružavanja vojske napravila 22 000 pušaka i pištolja s tabanom na kremen. Zatim je 1749. godine ovdje pokrenuta masovna proizvodnja hladnog oružja, tj. bodeža, sablji i mačeva.

Carska tulska tvornica oružja

Carska tulska tvornica oružja

Kasnije su se u njenim pogonima pravili mitraljezi "Maksim", pištolji TT, puške Mosina, protutenkovske vođenje rakete i bacači granata.

Pored oružja, ovdje se prave jedinstveni umjetnički predmeti s brušenim dijamantima na metalu.

6. Koncern "Kalašnjikov"

Iževska tvornica oružja i Iževska željezara.

Javna domena

Ovo poduzeće u Iževsku proizvodi oko 95% streljačkog oružja u Rusiji. Njegov historijat počinje 1807. godine, kada je na bazi srušene željezare na rijeci Iž otvorena Iževska tvornica oružja. U njoj je tada angažirano preko 200 stranih stručnjaka kod kojih su ruski radnici učili zanat. Tako je u Iževsku počela proizvodnja streljačkog i hladnog oružja za rusku vojsku.

Električni motocikl za jedinice prometne policije koncerna Kalašnjikov, na prezentaciji novih projekata.

Mihail Voskresenski/Sputnik

Stručnjacima ove tvornice 1948. godine pridružio se konstruktor Mihail Kalašnjikov. Ubrzo je zatim ovdje pokrenuta masovna proizvodnja automata "Kalašnjikov". Tvornica je 2013. godine preimenovana u "Koncern 'Kalašnjikov'".

7. "Abrau-Durso"

Javna domena

Najpoznatiji proizvođač pjenušavih vina u Rusiji postoji zahvaljujući caru Aleksandru II. koji je 1870. godine naredio da se osnuje vinarija kraj jezera Abrau na rijeci Djurso.

Agronom Fjodor Gejduk zakupio je vinovu lozu u Europi, da bi 1877. godine agronomi ovog gazdinstva obavili prvu berbu od koje su napravili prvo ovdašnje vino. Već 1898. godine u prodaji se pojavio lokalni šampanjac. Pjenušava vina "Abrau-Durso" prodavala su se na imperatorskim primanjima.

Brut šampanjac "Abrau Durso".

Karachun (CC BY-SA 3.0)

Nakon revolucije i nacionalizacije tvornica je postala jedino gazdinstvo u SSSR-u koje pravi pjenušava vina po klasičnoj tehnologiji. Za vrijeme Drugog svjetskog rata vinogradi su dosta oštećeni i tvornica je evakuirana, ali je nakon oslobođenja teritorija relativno brzo ponovo puštena u rad.

Ovdje je 1975. godine stvorena marka "Sovjetskog šampanjca" za izvoz pod nazivom Nazdorovya. Pjenušavo vino izvozilo se u Europu, SAD, Meksiko i druge zemlje.

U postsovjetskom razdoblju tvornica je propadala, ali je preporod doživjela kada ju je otkupila kompanija SVL. Sada vinogradi zauzimaju preko 3000 hektara. Naselje Abrau-Durso sada je krupan enogastronomski centar.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji