Mladi ruski poduzetnik: Nakon Zagreba, novi lokal otvaramo i u Splitu

privatna arhiva
Dmitri Vasenin se rodio u Irkutsku, u blizini Bajkalskog jezera. Tamo je svoju karijeru započeo u jednom od najpopularnijih pubova, Harat'su. Dok je još bio na sveučilištu, počeo je raditi kao konobar, zatim kao barmen, a na koncu kao menadžer cijele mreže pubova. Vlasnik mreže mu je ponudio da se preseli u Hrvatsku i pokrene projekt Harat's u Zagrebu. Sada je suvlasnik četiri puba u Hrvatskoj.

RB: Dolaziš iz Irkutska. Ispričaj nam kako je tamo!

Dmitri: Bajkalsko jezero je posebno lijepo zimi jer se u potpunosti zaledi, a led je toliko gladak da se na njemu možete klizati. Dok sam još bio u školi, temperatura se spuštala na -40, -42 stupnja, dok ona u posljednje vrijeme pada do, možda, -35 stupnjeva. No klima je prilično suha.

RB: S kojim si se stereotipima susreo u Hrvatskoj?

Dmitri: O Rusima postoje mnogi stereotipi. To je u prvom redu votka, a zatim predodžba da je u Rusiji uvijek hladno, vječna zima. U poslovnom smislu susreli smo se sa stereotipom da su Rusi obavezno mafijaši i bogataši. Kada smo počeli s radovima na prvom pubu, dok još nismo nikoga poznavali, svi su nam svoje usluge naplatili 30-40% skuplje, što smo saznali naknadno.

RB: Koji su tvoji planovi za ovu i sljedeću godinu?

Dmitri:Sada imamo dva glavna fokusa - rusko tržište i zemlje bivše Jugoslavije. Otvaramo pub u Splitu, a zatim slijede Ljubljana i Beograd. Ako govorimo o Hrvatskoj, prije virusa smo imali plan o otvaranju 15 pubova u naredne 2-3 godine, no sada mislim da bi bilo sjajno ako otvorimo barem njih deset.

RB: Što bi preporučio mladima koji žele otvoriti lokal u Hrvatskoj?

Dmitri: Stvari su svugdje slične – ako želiš uspjeti, moraš otvoriti nešto posebno, nešto drugačije od drugih.

RB: Koja je razlika u mentalitetu između Hrvata i Rusa, posebno po pitanju posla?

Dmitri: Svi su naši pubovi bez konobara, poput klasičnih engleskih i irskih pubova. Funkcioniraju prema načelu samoposluživanja. To smo načelo slijedili i ovdje, premda su nam lokalci odmah rekli da u Hrvatskoj to nema smisla. U početku im nismo vjerovali, no dočekala nas je smiješna situacija – lokalni gosti koji dolaze sjednu za stol i čekaju. Kada bismo im prišli i rekli da se ispričavamo, ali da ovdje nemamo konobare, ljudi bi ustali i jednostavno otišli.

RB: Je li ti bilo teško naviknuti se na život u Zagrebu?

Dmitri: I nije. Često se kaže da Sibirci mogu preživjeti bilo gdje i prilagoditi se bilo čemu. U načelu, nisam teška osoba i nije mi bilo teško preseliti se u drugu zemlju.

U svakom slučaju, različite zemlje, različit mentalitet, različiti prioriteti. U Rusiji su za mnoge ljude rad i napredovanje u karijeri na prvom mjestu. Prvo rade, počinju napredovati, a zatim razmišljaju o obiteljskim i drugim vrijednostima. Ovdje vidim da je ljudima jako važno njihovo slobodno vrijeme i da nisu spremni raditi nauštrb tog slobodnog vremena i svojih hobija.

RB: Što ti se u Hrvatskoj najviše sviđa?

Dmitri: U Hrvatskoj mi se najviše sviđa priroda i blizina mora te činjenica da u bilo kojem trenutku možete uskočiti u automobil i biti na moru za sat vremena. Otoci su nevjerojatni, kao i vrijeme, naravno! Kod mene u Rusiji sada već pada snijeg, a vani je -5 stupnjeva.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće