Kako Peterburžani preživljavaju samoizolaciju u gradu duhova

Ruslan Šamukov
"Ne izlazi iz sobe, ne pravi grešku staru." Ovi su stihovi čuvenog peterburškog pjesnika Josifa Brodskog ovih dana itekako aktualni.

Sankt-Peterburg i Lenjingradska oblast ušli su 28. ožujka u totalnu karantenu. Muzeji, kazališta, zoološki vrtovi i druga javna mjesta već su bili zatvoreni. Čak su i parkovi zatvorili svoja vrata. Prvi put nakon opsade Lenjingrada naša kulturna prijestolnica izgleda kao jezivo tihi, napušteni gradski krajolik. Odlučili smo porazgovarati s nekoliko Peterburžana i saznati koje su njihove strategije za nošenje s potpunom samoizolacijom uslijed pandemije koronavirusa i što o svemu tome misle.

1. Andrej Batalov, 16, srednjoškolac

Moje raspoloženje poprilično nalikuje onom kakvo je za vrijeme praznika. Iako uz manje snage i motivacije da išta radim. Čitav sam tjedan nakon povratka iz Velike Britanije, gdje sam bio na učeničkom putovanju, proveo kod kuće, ponekad bih izašao lagano se razgibati, no zapravo nisam radio ništa produktivno: gledao sam filmove, igrao videoigre, razgovarao s prijateljima putem interneta.

Učenje na daljinu počinje uskoro, pa sam se počeo pripremati za nastavu. Sve u svemu, grozno je biti u karanteni, teško je prisiliti se na bilo što, nerad jako brzo umara i čovjek jednostavno žudi za živom komunikacijom.

2. Jevgenija Zarukina, 24, voditeljica bara "El Copitas" (koji je 2019. zauzeo 27. mjesto na listi najboljih barova na svijetu)

Nema smisla iznova dramatizirati i fokusirati se na negativno. Da, ugostiteljstvo će najvjerojatnije pretrpjeti velike gubitke i neće svi moći ponovno otvoriti svoja vrata. Glavno je da sada nastojimo očuvati naš tim, da nitko ne dobije otkaz. Svima se osigurava financijska pomoć dovoljna za plaćanje stanarine i osnovnih životnih troškova.

Trenutno radimo u pet smjerova: 1) dostava meksičke hrane; 2) live stream u kojem objašnjavamo kako napraviti naša klasična pića kod kuće; 3) "vruća koktel linija" na kojoj nam ljudi putem Instagrama šalju popis sastojaka koje imaju, a mi im šaljemo recept za koktel koji mogu od njih napraviti; 4) dopisivanje s redovnim gostima i prijateljima bara; 5) tečajevi učenja na daljinu za barmene i one koji su zainteresirani za ovu industriju.

3. Svetlana Vanjulina, 31, nezaposlena

Prošli sam tjedan izgubila posao u turizmu. Trenutno nije moguće slati ljude u Kostariku i Meksiko. Konzulati su zatvoreni, a moje supermoći na području podnošenja zahtjeva za američku vizu trenutno nisu potrebne.

U mjesec sam se dana iz stručnjakinje za rezervacije pretvorila u stručnjakinju za otkazivanje putovanja i povrat novca. Došao je veliki val koji je sve pomeo. Potrebna je nova strategija. Kakva? Ne znam. Što ću dalje? Tražim odgovor na to pitanje. U međuvremenu bih voljela da svi koji su se sada našli izvan svoje zone komfora vide u tome ogromnu energiju i priliku za rast i razvoj.

Sve će biti u redu (iako nisam u to sasvim sigurna).

4. Eljdar Kabirov, 36, suvlasnik pizzerije "22 centimetra" i steak housea "Red. Steak & Wine"

Ja sam, naravno, još uvijek mlad, no u ovoj sam industriji od 2000. godine i moram reći da nikada ranije nisam vidio ovako nešto. Svi smo otišli na "odmor" - SVI, ne samo naši restorani, nego čitava industrija.

Hoćemo li se vratiti 30. travnja, nisam potpuno siguran, no vratit ćemo se sigurno. Vratit ćemo se kako bi naši momci ponovno mogli raditi, kako bi zagrijali štednjake i tave i kako bi vas i dalje usrećivali našom uslugom i hranom. Pozivam sve na piće kad sve ovo bude gotovo - popit ćemo nešto, nasmiješiti se i nastaviti s normalnim životom.

5. Dmitrij Ganopolski, 37, vodič i fotograf

Svakog se dana moje ideje o ovome što se događa dramatično mijenjaju: apokaliptične slutnje ustupaju mjesto planovima o osvajanju svijeta. Gledajući na to objektivno, teško je ovo nazvati ikako drugačije osim katastrofom. U turističkom će sektoru preživjeti samo najjači i najprilagodljiviji, jer još neko vrijeme neće biti posla. No trenutno je nemoguće bilo što predvidjeti - bez obzira na to što smislili, situacija će se razvijati nepredvidivo.

Možda bismo svi trebali razmisliti o tome da svoj posao premjestimo na internet, ili će možda nekoliko tjedana sjedenja pred računalom izluditi ljude. Predložio bih svima da se u ovo slobodno vrijeme educiraju i vode dnevnik. To će dati pozitivan i trajan doprinos vašem životu.

6. Grigorij Sverdlin, 41, direktor dobrotvorne organizacije za pomoć beskućnicima "Nočležka"

Već smo 17. ožujka obustavili rad naše pravne savjetodavne službe i usluge pranja rublja, koje obično primaju 30-60 klijenata dnevno. Ostali projekti, uključujući tri centra za rehabilitaciju, dvije stanice za grijanje i noćni autobus, i dalje rade. Oko 300 ljudi dnevno i dalje prima pomoć. U sve smo projekte koji se i dalje odvijaju uveli dodatne sigurnosne mjere, a distribuiramo i maske i antiseptike.

Izdali smo letak o koronavirusu. To je važno jer mnogi beskućnici zapravo nemaju pristup informacijama.

7. Dmitrij Grozni, 49, novinar i glavni urednik portala MarketMedia

Mantra "ne treba paničariti, treba djelovati" postala je slogan naše dobrotvorne kampanje #поддерживрача ("podrži liječnika"). Tražimo bolnice kojima je potrebna pomoć i tvrtke koje im tu pomoć mogu pružiti. Zašto se jedan poslovno orijentirani medij poput našeg odlučio pozabaviti nečim ovakvim? Zato što smo u dobrim odnosima s mnogim poduzetnicima koji se bave prodajom, proizvodnjom i ugostiteljstvom!

U početku smo se fokusirali na pekarske proizvode, kolače, sljezove kolačiće i mliječne napitke, a lista se ubrzo nakon toga značajno proširila - od specijalizirane odjeće za medicinsko osoblje, zaštitnih naočala i deficitarnih zaštitnih maski do vode i prijenosnih punjača. Nekoliko je tvrtki počelo medicinskim radnicima dostavljati besplatne tople obroke - uostalom, oni trenutno nemaju gdje jesti, sve je zatvoreno.

Broj sudionika akcije #поддерживрача već je porastao na više od 20. Ne volim pretjeranu hvalu, no iskreno sam sretan što među nama ima toliko dobrih ljudi.

8. Vitalij Osipčuk, 52, psihoterapeut

Mi smo, naravno, primijetili porast anksioznosti. Kao prvo, ljudi se nastoje pridržavati režima samoizolacije, što znači da nas ne posjećuju toliko često, što je postalo vidljivo u posljednjih tjedan i pol. Ljudi se prebacuju na komunikaciju putem interneta, a jučer su, primjerice, dva online sastanka bila posvećena onome što se trenutno događa.

Moja je zadaća pomoći pojedincu da počne prepoznavati takve misli i stavi ih u perspektivu. Već pomoću jednostavnog izgovaranja nečega na glas osobi pada teret s pleća, napetost popušta. Nakon toga je već moguće prijeći na neke racionalnije ideje, razmišljati o budućnosti.

9. Silvia Ruth Fernandez Caria, 58, talijanska emigrantica rođena u Argentini

Živimo u Pesteljovoj ulici, nedaleko od Akademije umjetnosti i dizajna Stieglitz i Kazališnog instituta u Mohovoj ulici. Ulice koje su nekada bile pune ljudi sada zjape prazne. Moja je tročlana obitelj u izolaciji, a ja iz kuće izlazim svaka dva ili tri dana kako bih kupila osnovne potrepštine u trgovini.

Kod kuće kuham, pišem, crtam, čistim ormare, obavljam kućanske poslove, oslikavam porculan, učim, organiziram arhive, pratim što se događa na Facebooku i WhatsAppu, razgovaram s prijateljima i članovima obitelji koji su razasuti diljem svijeta, nemam vremena za dosađivanje. Priznajem da u ovoj situaciji čak i uživam, jer imam dugačak popis stvari i projekata koje realiziram sama. 

10. Tamara Mirošničenko, 62, zaposlenica u školskom muzeju u Lenjingradskoj oblasti

Naš se zavičajni muzej ne bavi samo prošlošću i poviješću, nego i radom sa školarcima. Uzeli smo dnevnik ratnog veterana koji je prošao Veliki domovinski rat u Gatčinskog artiljerijskoj diviziji i razdijelili kopije njegovih stranica srednjoškolcima kako bi ih reprintali. Željeli bismo napraviti elektronsku verziju na vrijeme za 75. godišnjicu Pobjede. 

Karantena nas je, naravno, pomalo izbacila iz tračnica. No s materijalima neovisno o tome nastavljamo raditi od kuće putem interneta. 

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće