3 stranca koja su u Rusiji pokrenula uspješan posao

RTVI, Russia Beyond
Biste li se usudili započeti s proizvodnjom sira u Rusiji, kupiti prava na stari brend satova ili otvoriti vlastitu trgovinu notama? Ova su trojica ekspata bila dorasla izazovu i čini se da nisu požalila.

Pokretanje vlastitog posla samo je po sebi težak poziv, a sve je još i teže kada to želite napraviti u stranoj zemlji. Promijeniti sve i uroniti u potpuno strano poslovno okruženje s potpuno drugačijim mentalitetom - samo bi hrabri i neustrašivi odabrali takav put. Ispostavilo se da je taj put u Rusiji dobro utaban.

Dakle, što neke ljude dovodi u Rusiju? I koja je tajna uspješnog poslovanja u ovoj zemlji? Pročitajte priče ovih stranih poduzetnika iz Sjedinjenih Država i Velike Britanije. S njima su razgovarali Nikita Rudakov i novinarska ekipa televizijskog kanala RTVI.

Američki proizvođač sira Jay Close

Rođen u New Yorku, Jay Close je u svom životu puno putovao, no nije planirao ostati u Rusiji kada ju je prvi put posjetio 1993. Ipak, odmah mu je bilo jasno da ovu zemlju nitko ne može razumjeti u samo deset dana. Prvo je došao na tjedan dana, zatim na mjesec, zatim dva, i s vremenom je odlučio ovdje ostati zauvijek. Devedesetih je godina prošlog stoljeća radio kao kuhar u nekoliko moskovskih restorana, a naposljetku je užurbani gradski život zamijenio mirom ruske provincije.

Sada živi u selu Mošnici u Moskovskoj oblasti i vodi vlastitu siranu u kojoj proizvodi 50 vrsta sira, uključujući grojer, romano, čedar i plavi sir. "Moj je cilj ovdje u Rusiji proizvoditi najbolji sir za svoju djecu, prijatelje, goste i sve koji vole dobar sir", kaže Jay.

Njegova farma mjesečno proizvede oko 80 kg sira, koji se prodaje izravno na farmi, na tržnicama u susjednim gradovima i online. Sirevi koštaju od 1200 rubalja (otprilike 18,70 dolara) po kilogramu naviše. "Naše cijene nisu previsoke, no nisu ni preniske", priznaje.

Koja je tajna njegovog uspjeha? "Radite naporno i volite ono što radite. I nikad ne odustajte", objašnjava sirar. "Kad sjednete da se opustite, razmislite o tome što ste još zaboravili napraviti. Uvijek treba učiniti milijun stvari." Za njega vikend zapravo ne postoji - svoju farmu otvara svakoga dana u 8 sati da bi od ruskih dobavljača primio novu isporuku svježeg mlijeka. Živi prema rasporedu proizvodnje sira, a nju je savladao u Nizozemskoj i Francuskoj.

Nakon što je posljednjih 25 godina proveo u Rusiji, Jay priznaje da u ruskoj proizvodnji sira postoji niz problema koji ne idu u prilog lokalnim proizvođačima. Prema njegovim riječima, Rusija se ne može niti usporediti s Nizozemskom, gdje se krave hrane s posebnom pažnjom. Osim toga, u Moskvi i drugim gradovima još uvijek nema puno stalnih tržnica na kojima proizvođači svoje proizvode mogu ponuditi po pristojnim cijenama.

Ipak, da nije uspješan u svom poslu, svejedno bi živio u Rusiji, kaže Jay. "Ovdje sam učinio mnogo toga i imam osjećaj da sam ovdje važan", zaključuje sirar.

David Henderson-Stewart, Britanac koji je udahnuo novi život brendu ruskih satova 

David Henderson-Stewart je 2009. godine svoj život povezao s Rusijom tako što je postao suvlasnik tvornice satova Petrodvorec u Sankt-Peterburgu. David, Englez ruskih korijena i bivši odvjetnik, danas je izvršni direktor tvornice koja njeguje tehnologije legendarnih satova "Raketa" i "Pobeda". "(Rusija) je moj život. Naš je cilj postati ruski 'Rolex'", kaže David.

Odgovarajući na pitanje o vođenju biznisa u Rusiji, David napominje da osoba ovdje može imati više slobode nego u drugim zemljama. "Osim toga, čak niti u zemljama poput Francuske ne biste mogli pronaći brendove s tako bogatom poviješću, a da im se može udahnuti novi život. Vrlo smo sretni da je to u Rusiji moguće", objašnjava on.

Sama tvornica koju je 1721. osnovao Petar Veliki nikad nije prestala s radom te je uspjela preživjeti 1990-te i 2000-e. No kada je David kupio kompaniju i lansirao prvu kolekciju, stvari nisu odmah tekle kao po loju. Prema njegovim riječima, bilo je puno situacija u kojima je htio odustati od svega, jer ništa nije funkcioniralo i nije bilo klijenata, no postupno je našao put do luksuznih trgovina.

"Luksuzni sektor nudi rijetke proizvode. Rijetki u svijetu mogu proizvesti mehaničke satove, a nitko ne može proizvesti naše satove, koji imaju svoj mehanizam", objašnjava. U sljedećih su nekoliko godina obnovili tvornicu, unaprijedili je prema modernim standardima, vodili PR kampanje s ruskom manekenkom Natalijom Vodjanovom, pokrenuli vlastiti mehanizam za automatsko navijanje i stvorili nove modele za kozmonaute, između ostalog.

Iako je tvornica poboljšala svoj položaj na tržištu, David i dalje vidi određene probleme u privlačenju investitora i popularizaciji ruskog brenda među predstavnicima ruske elite. Osim toga, priznaje da iskustvo vođenja biznisa u Rusiji nije za one slaba srca.

"Dosta sam ostario. To stvarno uništava živčani sustav, jer se radio o ogromnom stresu, no čovjek se stalno treba trenirati da se sabere i nastavi pronalaziti rješenja", kaže on. "Biznis je u Rusiji mnogo teži nego na Zapadu. Moje obrazovanje (na Sorbonni i Oxfordu) uopće nije pomoglo. Ovdje su osobne kvalitete mnogo korisnije od znanja koja sam stekao na Oxfordu!"

Michael Schaffarczyk, vlasnik trgovine notama

24-godišnji Michael Schaffarczyk iz Kalifornije prilično je naputovan, no u Rusiji živi još od djetinjstva. Unatoč ruskim korijenima, za sebe i dalje smatra da ima prilično anglosaksonski mentalitet.

Školovao se u glazbenoj školi u Sankt-Peterburgu, zatim u Parizu, a sada radi kao violinist u Marijinskom teatru. Ali to nije sve: njegova ljubav prema glazbi i motivacija da promijeni svijet nabolje naveli su ga na pokretanje vlastitog posla u Rusiji - prodaje glazbenih nota. U Rusiji do toga nije bilo lako kupiti note i glazbenici su ih morali tražiti u inozemstvu. "Pokušali smo riješiti taj problem. I tako smo uspjeli otvoriti prvu takvu trgovinu u Rusiji", objašnjava on. Njegov biznis sada ima tri godine. "Imam dva partnera, koji su mi pritom i prijatelji. Uložili smo vlastiti novac i posudili svotu koja nam je nedostajala da bismo otvorili trgovinu. Sveukupno smo za to trebali nešto više od 2 milijuna rubalja (otprilike 31 200 američkih dolara)."

Kako kaže, trgovina je danas isplativa i popularna među studentima i profesorima Konzervatorija, ali i ljudima iz kazališta i orkestara. "Voditi posao nigdje nije lako, no svako mjesto ima svoje specifičnosti i poteškoće", ističe Michael. "U Rusiji su poteškoće s jedne strane ogromno reguliranje apsolutno svega, a s druge neusklađenost tih propisa."

Prema njegovim riječima, u Rusiji ima puno mogućnosti, s mnogo niša na raspolaganju i puno potencijala za rast. Ipak, upozorava da će se osoba koja pokreće biznis morati itekako potruditi i boriti unatoč svim preprekama, uključujući i sustav. Što se tiče ključnih problema s kojima se suočava njegov biznis, Michael navodi problem komunikacije s državnim poreznim tijelima, slabu svijest javnosti o dostupnosti nota i sveukupno stanje ljudi. "Ljudi nemaju uvijek novaca te smatraju da su naše cijene previsoke", priznaje.

Unatoč izazovima, međutim, Michael je siguran da će njegov posao i dalje rasti. "Želimo razvijati našu internetsku prodaju širom Rusije i već to radimo. I to ne samo u Rusiji - širimo se i u susjedne zemlje", kaže on.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće