Kako tankeri prevoze ruski ukapljeni plin preko Arktičkog oceana

Arktički tanker za prijevoz plina "Christophe de Margerie" u vodama Obskog zaljeva, Karsko more.

Arktički tanker za prijevoz plina "Christophe de Margerie" u vodama Obskog zaljeva, Karsko more.

Aleksandar Rjumin/TASS
Posada od trideset članova (muškaraca i žena) opslužuje transport 172 000 kubičnih metara ukapljenog plina tankerom u Europu. Taj pothvat nije dječja igra. U pitanju su stotine kilometara plovidbe kroz led i snijeg.

Hladno zimsko veče početkom veljače dočekao sam na poluotoku Jamalu čekajući plovidbu preko Arktičkog oceana na jednom od najvećih LNG tankera na svijetu. U pitanju je tanker "Christophe de Margerie" koji pripada kompaniji "Sovkomflot". Njegova nosivost je 172 000 kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina.

Tijekom tankiranja se činilo da brodski rezervoari nemaju dno. U rezervoare je natočen ukapljeni plin iz tvornice "Jamal-SPG" koja je prije par godina niknula na obali Obskog zaljeva u naselju Sabeta. Crna magla polarne noći, isprepletane divovske cijevi "zamršene" u čelične konstrukcije, zasljepljujuće svjetlo lampi i reflektora, iskričavo blistanje "ledenog" snijega koji udara u lice i bocka - sve je to izgledalo kao da se snima scena iz znanstveno-fantastičnog filma u kojem i ja nehotice sudjelujem. Most prema palubi, sav zavijen i ulijepljen snijegom, kao da nema kraja. Pod naletima vjetra se saginjem penjući se na visoku palubu, skoro kao na četvrti kat neke zgrade.

Na palubi nas dočekuje nekoliko dežurnih snagatora u podstavljenim crveno-plavim kombinezonima i kapuljačama nabijenim na glavu tako da im se lica gotovo i ne vide. Među njima je bio i jedan mršavko. Shvatih da je to djevojka tek kad mi pruži tanku ruku u rukavici i tiho reče: "Odvest ću vas kod kapetana". Ona je jedna od četiri djevojke u brodskoj posadi. Požurismo za njom, spotičući se. Predstojala je plovidba do obala Norveške na tankeru koji žiteljima Europe nosi gotovo dvije stotine tisuća tona plina.

Nakon tjedan dana

Već sedmu večer provodim u brodskoj kabini promatrajući kroz prozor sav onaj led u polarnoj noći. U pozadini potmulo huču dizel-motori. Vani puše surovi sjeverni vjetar, na ekranu televizora promiču kadrovi bez tona, a u kapetanovoj kabini svjetlucaju monitori računala.

Onima koji nikada nisu boravili i radili na Arktiku nije lako objasniti kako čovjeku može biti teško u životu. Nisu teške enormne hladnoće, kada se temperatura spušta na -40 stupnjeva Celzija, pa čak i niže. Nije težak ni mraz koji štipa kao da peče, ni bure koje iznenada "spopadnu" tanker i čovjeka na njemu, tako da se u "mliječnom" vrtlogu ne vidi ni prst pred nosom, a pogotovo se ne vidi ništa ispred masivnog i nezgrapnog tankera. Nisu teška ni danonoćna dežurstva (u floti se "radi" 24 sata, od toga su samo 3 sata predviđena za spavanje), gdje se stoji ispred zapovjednog pulta sa stotinama svjetlucavih gumba i samo pomoću lokatora se upravlja brodom koji reže led u crnoj magli, gdje se ne razlikuju voda i nebo, a na nebu se ne vide zvijezde, i gdje se u brodski dnevnik mora upisati svaka deseta ili petnaesta milja prijeđenog puta.

Kabina za upravljanje, motrenje i vezu na arktičkom plinskom tankeru

Ništa to nije teško. Težak je teret odgovornosti za svoju tvrtku, za tanker, za posadu, za vrlo vrijedan teret koji lako može eksplodirati. Taj teret treba primiti i dostaviti iz točke "A" u točku "B", i to u predviđenom roku koji ovisi samo o vremenskim uvjetima. I ne smije se dozvoliti ni najmanji kvar niti prekid rada mehanizama i ljudi. Jest da su posada i kapetan pohodili razne tečajeve i treninge, kod kuće i u inozemstvu, jest da imaju iskustvo u upravljanju brodom u složenim arktičkim uvjetima, no to se ne može usporediti s onim što predstoji. Uz sve to, kapetanova odgovornost je utoliko teža što mu je pripala čast da rukovodi prvim tankerom koji danonoćno prevozi ukapljeni prirodni plin na Arktiku, tj. na području vječitog "izgužvanog" leda.

Naš brod i "čari" njegove plovidbe

Tanker za prijevoz plina "Christophe de Margerie" je prvi u seriji od petnaest takvih brodova (sada ih je već deset na Sjevernom morskom putu). Napravili su ga stručnjaci kompanija "Sovkomflot", "Jamal-SPG" i Total uz podršku ruskih i finskih instituta i brodogradilišta. Njegova prohodnost je fantastična. Može ploviti u vrlo teškim uvjetima po zaleđenom moru, jer su motori ovog tankera po snazi slični motorima nuklearnog ledolomca. Tanker može lomiti, razbijati i mrviti led na uobičajen način, tj. vlastitom težinom, ali i pomoću tri specijalne elise koje se zovu "azipodi". One omogućuju da se brod kreće naprijed i natrag i da se okreće u mjestu.

Zamislite da je stolni ventilator okrenut naopako i da se okreće oko uzdužne osi punih 360 stupnjeva, i bit će vam jasno kako rade ti azipodi na ogromnom tankeru-ledolomcu. Kažu da ovaj brod u svoja četiri rezervoara može primiti količinu plina koja je dovoljna za mjesečne potrebe zemlje kao što je Švedska. Taj plin se dobiva na poluotoku Jamalu, ukapljuje se u tvornici "Jamal-SPG" podignutoj na području permafrosta (vječno smrznutog tla) na obali Obskog zaljeva, a zatim se šalje u svaku zemlju kojoj je potreban.

Novi ruski arktički tanker za prijevoz ukapljenog plina

Posebna priča je plovidba takvih tankera kroz Obski zaljev. Blizu pristaništa u naselju Sabeti, gdje se nalazi tvornica LNG, brod još i može nekako manevrirati, ali u Karsko more može izaći i iz njega do tvornice doći samo kroz umjetni kanal dug 50 kilometara, širok 300 i dubok 14 metara. "Christophe de Margerie" ima gaz 12 metara, a širok je 50 metara. Led u kanalu nije uvijek monolitan. Ponekad se čvrsto stegne uz obale, a na pojedinim dionicama pluta, dok se na drugim otkriva čista voda. Kada je vjetar vrlo jak, ta voda može odnijeti u plićak svaki brod koji se kreće minimalnom brzinom, zajedno s plutajućim ledom.

A kapetan nema pravo na pogrešku. On sada nije na trenažeru, gdje se loš manevar može ispraviti u novom pokušaju. Svaki njegov pokret, svako pomicanje džojstika elisa, svako povećanje ili smanjenje okretaja motora mora biti besprijekorno točno. Iza njegovih leđa je ogroman tanker, kao nekakva oborena deseterokatnica, a u njemu 172 000 kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina po cijeni od 350 dolara za kubni metar, što je ukupno preko 62 milijuna dolara. Pa još i brod, koji košta 330 milijuna dolara. Pa još i 30 članova posade, njihove sudbine i njihovo zdravlje. Pa još i prestiž tvrtke i domovine. Teško je zamisliti teret tolike odgovornosti.

Autor teksta je vojni komentator agencije TASS.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće