Talijanski menadžer otkriva kako je raditi u Rusiji

Privatna arhiva
Luigi Tozzi-Spadoni, top menadžer iz Milana, objašnjava po čemu se ruski pristup poslovanju razlikuje od onog u SAD-u i Velikoj Britaniji, i zašto misli da rusko gospodarstvo ima svjetliju budućnost od gospodarstava nekih europskih zemalja.

U Rusiju sam došao prije tri godine kako bi pomogao u restrukturiranju komercijalnog odjela tvrtke u kojoj radim – Baker Hughes, a General Electric Company u sektoru nafte i plina. Tada sam imao 20 godina profesionalnog iskustva i dugi sam niz godina živio na Bliskom istoku i u Velikoj Britaniji. Obitelj (suprugu i dvoje djece) sam ostavio kod kuće u Milanu, jer nisam želio da se sele, tako da sam im u posjet dolazio svaki mjesec.

Ubrzo nakon dolaska u Rusiju, vidio sam da je baza talenata ovdje izuzetna. Putovao sam i radio u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku i u SAD-u te sam primijetio da obični Rusi imaju vrhunsku razinu obrazovanja. Više od polovice Rusa koje sam upoznao ima i neko glazbeno obrazovanje, što je za mene ključni pokazatelj snažnog društva. Ovdje je prosjek obrazovanja vlo visok – vjerojatno je najviši od svih koje sam vidio u svom međunarodnom iskustvu, a to je sjajan čimbenik za one koji žele uspješno poslovati. Čovjek može imati najbolju opremu i svu tehnologiju koja postoji, ali ključ je u pametnim ljudima.

Rodno uvjetovana diskriminacija je ovdje niža nego u Italiji. Uloga žena, njihov profesionalizam i sposobnost rješavanja problema ovdje su nevjerojatni. Ako bih morao rangirati svoje kolege, najbolji zaposlenici bi uglavnom bili ženskog spola. U ruskim kompanijama s kojima radim, kao što su Rosneft i Gazprom, možda i nema toliko puno top menadžerica, no u međunarodnim kompanijama u Rusiji ima puno žena i sve su pametne i iskusne. Rusija možda zaostaje za Engleskom ili skandinavskim zemljama u smislu rodne ravnopravnosti, no i dalje vjerujem da se u pogledu osobne slobode i mogućnosti radi o sjajnoj zemlji za život.

Ako želite poslovati u Rusiji, morate uspostaviti međuljudske odnose. Vrlo je slično u Italiji – ako nemate osobnog povjerenja, teško je surađivati, a takav odnos razvijate kroz provođenje zajedničkog vremena dok ne dostignete točku u kojoj počnete vjerovati drugoj osobi toliko da više niti ne gledate ugovor. Ugovore sklapam već 20 godina i uvijek govorim da je dobar onaj ugovor koji se potpiše i spremi i više nikada ne pogleda.

Ovaj pristup se razlikuje od onog u anglo-saksonskim zemljama: Amerikanci i Britanci su jako pažljivi kada se radi o detaljima ugovora i kada sklope posao, nikad se više ne vraćaju na njega. U Italiji i Rusiji se nakon sklapanja ugovora stvari uvijek kasnije mogu mijenjati ovisno o okolnostima.

Na ruskom tržištu postoje niše. Rusija je zemlja s više od 140 milijuna stanovnika i zato u njoj mora biti potrebe za dopiranjem do stanovništva izvan Moskve i Sankt-Peterburga. Ako je vaše poslovanje orijentirano prema kupcu, pokušajte ciljati na te dijelove zemlje. Tamo biste mogli otkriti značajne mogućnosti koje su još uvijek neiskorištene.

Ako razmišljate o poslovanju u Rusiji, morate imati održivi biznis. Nije lako izaći iz posla nakon što ste ovdje razmjestili svoj kapital; to možete učiniti samo ako imate strane naloge i obveze.

Lokalizacija je dobra za uspjeh, ali morate imati i partnerstva  čak i velike tvrtke, kao što je General Electric (čiji je Baker Hughes dio), uvijek traže lokalne partnere koji mogu pomoći u prevladavanju jezične barijere i lokalne birokracije, a tu je i njihov kapital. Ako se to napravi kako treba i ako je posao izgrađen kako bi se proširio na međunarodno tržište, šansa za uspjeh je velika.

Ja sam s pratnerima popio popriličnu količinu [obavezne] votke i posjetio puno parnih kupelji, no imao sam sreće da sam u Rusiju došao kada se ta navika znatno smanjila. Neki od mojih kolega se prisjećaju kako je u prošlosti bilo puno gore. Ipak, ja osobno volim piti s mjerom – to je dobar način za izgradnju povjerenja kod lokalnih kolega.

Budućnost ruskog gospodarstva, kako je ja vidim, danas je mnogo svjetlija od perspektive nekih južnoeuropskih zemalja, poput Italije, Grčke ili Španjolske. U osnovi je to zato što u Rusiji još uvijek postoji rupa koju treba zatvoriti i zato što su resursi u ovoj zemlji ogromni. Rusija je zapravo zlatni rudnik. Ako se osvrnete na posljednjih nekoliko desetljeća, talijansko gospodarstvo stagnira, dok je Rusija zabilježila dramatično povećanje kvalitete života. Rusija prije samo dvadeset godina nije bila ni blizu toga gdje je sada – u velikim gradovima poput Moskve i Sankt-Peterburga životni standard je jako blizu onome u bilo kojem velikom gradu diljem svijeta.

Da bi bila uspješna, Rusija treba privući i zadržati najbolje talente, a za to zemlja treba riješiti temeljne probleme, od kojih je najveći problem korupcija. Ne u velikim poslovima koji se obavljaju profesionalno, nego u malim stvarima koje dotiču obične ljude. Ja sam Talijan i mi smo i izmislili čitavu stvar, tako da razumijem tu poteškoću. Nadam se da će trenutne ruske inicijative za promicanje digitalizacije pomoći u smanjenju birokracije i korupcije. Zemlja samo treba nastaviti s napretkom.

Ono što volim o ruskom jeziku su izreke. Idem na tečaj ruskog, gdje sam naučio mnoge fraze kao što su "хотел как лучше – получилось как всегда" ("htjeli smo najbolje, no ispalo je kao i uvijek") ili "тяжело в учении – легко в бою" ("učiti je teško, no u borbi će biti lako"). Ove izreke često koristim, jer u pravoj situaciji pomažu pri uspostavljanju osobnih veza i razumijevanju ruske kulture. U Italiji imamo mnogo sličnih izreka i one govore mnogo o tome kako ljudi misle i žive.

Nakon tri godine života u Rusiji shvatio sam dvije stvari. Prvo, da mi u Italiji za svoju slobodu možemo zahvaliti ne samo Amerikancima i Englezima, nego i Rusima u jednakoj mjeri. Drugo, da je Rusija zemlja ljubavi, a ne sirove sile. U Rusiji sam vidio intenzitet osjećaja koji nisam vidio nigdje drugdje. Mislim da sam se upravo zbog toga zaljubio u ovu zemlju. Duša ove zemlje je nevjerojatna. Nisam siguran bih li želio da se moja djeca presele ovdje, no svakome bi preporučio da je posjeti i ovdje provede nekoliko godina.

Ova je priča dio nove serije članaka Russia Beyonda o stranim stručnjacima koji rade i posluju u Rusiji. Poznajete li nekog takvog ili želite s nama podijeliti svoje osobno iskustvo? Kontaktirajte nas na: info@rbth.com.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće