Slobodne tržišne niše, nedostatak konkurencije i otvorene mogućnosti za veće profitne marže - ovi čimbenici još uvijek čine Rusiju atraktivnom destinacijom za mnoge međunarodne investitore i tvrtke koje se žele proširiti, unatoč kontinuiranoj ekonomskoj "blokadi" u obliku sankcija.
Dok neke tvrtke ne sjede prekriženih ruku (primjerice, kineski Alibaba), druge još uvijek odbijaju složenost i neizvjesnost ruskih zakona. Samostalan ulazak na tržište može biti nezgodan, no postoji popularniji i relativno jednostavan način za to - udruživanje s ruskim poduzećem koje već posluje na tržištu. Posebice s obzirom na to da je rusko zakonodavstvo u području registriranja zajedničkog pothvata posljednjih godina olakšalo proceduru...
Odlučivanje o potencijalnom partneru je ključno, ali kako provjeriti je li tvrtka pouzdana? Postoje mnogi službeni internetski izvori koji vam u tome mogu pomoći.
Počnite s provjerom poslovne sposobnosti. Ako je vaš partner tvrtka, u otvorenom registru tvrtki (Jedinstveni državni registar pravnih osoba) možete provjeriti je li ona prestala postojati ili je u stečajnom postupku, kao i tko su njezini dioničari i direktori itd.
Zatim pregledajte sudske zapise o tvrtki, koje možete pronaći u federalnim izvorima ili na stranici lokalnih sudova. Tamo možete pronaći eksplicitne informacije o suđenjima (predmet, iznos potraživanja itd.) i kopije relevantnih dokumenata izdanih od strane suda (nalozi, odluke i drugo).
Provjerite financijsko izvješće tvrtke. Računovodstvene izvještaje svih ruskih tvrtki objavljuje Federalna državna služba za statistiku (Rosstat) na svojoj internetskoj stranici. Ovdje možete pronaći informacije o neto imovini i dobiti tvrtke te o gubicima za posljednju i prethodnu financijsku godinu.
Iskoristite i dodatne izvore. U Rusiji postoji niz službi koje omogućuju automatsko prikupljanje i strukturiranje informacija iz gore navedenih i nekih drugih resursa, što će vam olakšati da vizualizirate pravnu i financijsku "povijest" tvrtke (na primjer, Spark-
U Rusiji se postupak osnivanja pravnog subjekta može podijeliti na dva dijela - to su bilježnička potvrda o prijavnici i podnošenje zahtjeva registracijskom tijelu - Federalnoj poreznoj službi.
Javni bilježnik će prijavu potvrditi tek kada primi dokumente koji potvrđuju pravnu sposobnost osnivača. Svi dokumenti na jeziku koji nije ruski moraju biti predani s ovjerenim ruskim prijevodom.
Imajte na umu da bi budući dioničar prijavnicu trebao potpisati osobno kod javnog bilježnika. Drugim riječima, stranac će morati doći u Rusiju samo kako bi stavio svoj potpis na nekoliko dokumenata.
Dakle, s praktične je točke gledišta ponekad bolje prepustiti ruskom partneru da osnuje tvrtku i zatim kupiti udio u novoosnovanom entitetu. To se može napraviti preko predstavnika.
Nakon što riješite prijavnicu, treba je uz prateće dokumente dostaviti Federalnoj poreznoj službi. U roku od tri dana od podnošenja prijavnice, služba upisuje novi entitet u Jedinstveni državni registar pravnih osoba, ili to odbije učiniti. Imajte na umu da vam u slučaju odbijanja neće vratiti niti jedan od dostavljenih dokumenata. Naknada za upis iznosi 4000 rubalja (53 eura).
Iako je u ruskom zakonodavstvu prilično nov, dioničarski sporazum sve je popularniji. Evo nekoliko pitanja o kojima će dioničari raspravljati tijekom pregovora o njemu:
Postoje dva najčešće korištena oblika financiranja zajedničkog pothvata: dokapitalizacija (izravno ulaganje), koja se obično koristi u ranom stadiju djelatnosti tvrtke kao neka vrsta "jamstva" za vođenje posla, i zajmovi, koji se koriste kasnije. Dioničarski sporazum može propisati uvjete takvog financiranja, uzimajući u obzir "ulogu" svakog dioničara. Primjerice, klasični model financiranja u obliku zajmova uglavnom osigurava investitor koji želi svoj novac dobiti natrag što je prije moguće. S obzirom na to, on bi mogao inzistirati na tome da se u sporazum uključe odredbe da se dobit tvrtke neće dijeliti sve dok se ne vrati njegovo ulaganje.
Ako dioničari imaju jednak broj dionica s pravom glasa, dioničarski sporazum bi od njih mogao tražiti da na određeni način glasaju o pitanjima, o čemu odluku donosi glavna skupština dioničara kako bi se izbjegli "zastoji".
Ako jedan dioničar ima više glasova od ostalih, njegova bi korporativna prava mogla biti ograničena sporazumom radi zaštite od štete. Gotovo svaki dioničarski sporazum privatnih tvrtki sadrži odredbe koje propisuju da određene transakcije (na primjer, prijenos intelektualnog vlasništva) mogu biti odobrene samo uz suglasnost manjinskog dioničara.
Ako jedan od dioničara prekrši kodeks poslovanja zajedničkog pothvata, njegovi partneri će svakako htjeti kupiti njegov udio s popustom ili ga prodati njemu po višoj cijeni. U tom pogledu, dioničarski sporazumi često uključuju opciju opoziva, koja na snagu stupa zbog određenih kršenja: kršenja dogovorenog postupka glasovanja, nenatjecajne klauzule i dr.
Druga je opcija dodjeljivanje prava na dobivanje dionica zbog "pozitivnog" vođenja poslovanja. Takav pristup se koristi u mnogim svjetskim korporacijama kao sredstvo za poticanje top menadžera. Ako izvršni direktor tvrtku vodi uspješno, postaje dioničar, poput Tima Cooka u Appleu ili Sundara Pichaija u Googleu.
Napomena: Moguće je da se predloženi savjeti za pokretanje zajedničkog pothvata ne odnose na sve moguće situacije. Svaki slučaj treba razmotriti zasebno i u skladu s najnovijim zakonodavstvom.
Maksim Safiulin je iskusni stručnjak u odvjetničkom uredu A2 Attorneys, specijaliziranom za podrušku stranim poduzetnicima koji žele ulagati u Rusiju ili poslovati u njoj. Njegova glavna područja stručnosti su pravo društava, udruživanja i pripajanja.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
