Kako su se neki ruski oligarsi nevjerojatno obogatili na nevjerojatne načine

Neki od njih nikad nisu sanjali o milijunima, dok je drugima na umu bio samo novac.

Bilo kako bilo, Rusi koji su gotovo preko noći postali oligarsi milijunaši općenito se nisu bavili trgovinom naftom i dijamantima, daleko od toga. Bili su pioniri.

Artjom Tarasov, prvi službeno proglašeni milijunaš u Sovjetskom Savezu, preminuo je 23. srpnja u dobio od 67 godina. Ovaj je biznismen rekao kako nikada nije zamišljao da će prikupiti takvo bogatstvo. Umjesto toga je bio usmjeren na znanost, no sve se promijenilo kada je epoha Mihaila Gorbačova donijela nove mogućnosti. Tarasov je rekao da bi bio budala da nije iskoristio situaciju, a osobe o kojima ćemo govoriti u nastavku su se, baš poput Tarasova, povele za poslovicom da se željezo kuje dok je vruće - no na neočekivane načine.

Artjom Tarasov: Luksuzne prostitutke i računala

Artjom Tarasov / Kommersant

Sve je počelo krajem osamdesetih godina, kada su obični sovjetski građani dobili pravo da imaju bankovni račun. No kako je osoba mogla zaraditi novac?

Artjom Tarasov je imao sjajnu ideju o pokretanju posredničke agencije: "U to vrijeme nije bilo šanse da pronađete posao ukoliko niste bili službeno prijavljeni da imate smještaj u Moskvi", prisjetio se. "A jedini je način za prijavu u gradu bio da se oženite nekime tko je bio iz Moskve. Zato smo u prvih pet dana rada dobili 4000 potencijalnih klijenata. Svaki je platio 25 rubalja. Prikupili smo 100 tisuća rubalja za nas dvanaestoricu, dok je prosječna plaća u zemlji još uvijek iznosila 130 rubalja mjesečno."

Ipak, ovaj je projekt trajao samo šest dana. Vlasti su odlučile da je posrednička agencija previše nemoralna za Sovjetski Savez. Tarasov je upregnuo svoje moždane vijuge i osnovao servis za uvozne kućanske aparate. U SSSR-u praktički nije bilo takvih poduzeća zbog nedostatka originalnih dijelova. Tako je na scenu stigla tvrtka Tehnika. Ideja je bila lokalizirati prodaju stranih softvera prije njihove prodaje vladi. 

Osobna računala napravljena u SAD-u u sobi Ekonomskog računovodstvenog centra sovjetsko-američkog poduzeća za proizvodnju računala otvorenu u Gorkom. / Nikolaj Moškov/TASS

"Tko bi rekao? U prvom smo mjesecu operacije zaradili milijun rubalja", rekao je Tarasov. "Iskreno, svi smo bili šokirani kad smo dobili taj prvi milijun - sumnjali smo da će nas sad sve uskoro pogubiti zbog toga."

U zemlji je već postojao rudimentarni softver, ali bez hardvera. "Počeli smo s kupnjom dolara u gotovini od luksuznih prostitutki za tri rublja po dolaru." Poznanik koji je putovao u inozemstvo bi uzimao novac, njime kupio računala i donio opremu u Rusiju. "Računalo bi nas koštalo 1500 rubalja, a mi bismo ga prodali državnom poduzeću za 50 000 rubalja." Prilično dobra zarada.

German Sterligov: Koncerti na željezničkim postajama i prva ruska burza

German Sterligov / Mitka Aleškovski/TASS

Prije nego što je počeo prodavati luksuzne lijesove i najskuplje ruske pekarske proizvode - kruh za 1650 rubalja (23,5 eura), pravoslavni poduzetnik German Sterligov je svoju prvu ozbiljnu zaradu ostvario organiziranjem koncerata u čekaonicama željezničkih postaja u Moskvi.

Umjetnici, obično su to bili ulični svirači, bi nastupali 15 minuta, prikupili novac i preselili se na drugu postaju, prije no što bi ih zamijenio drugi bend. "Nosili smo gotovinu u kovčezima, a za samo nekoliko mjeseci smo svi mogli kupiti automobil", rekao je Sterligov. "Glavni je problem bila zamjena kovanica za novčanice. Tada nas nitko nije tražio da platimo za iznajmljivanje prostora, nismo čak niti plaćali policiji za zaštitu, zbog čega su bili prilično žalosni. Bilo je to 1988. godine."

Improvizirani koncerti su kasnije te godine zabranjeni, a Sterligov se prebacio na drugu aktivnost. Dok je gledao jedan američki film, prvi se put upoznao s burzom - to ga je toliko inspiriralo da je ubrzo nakon toga iznajmio dvoranu, instalirao velike ekrane i računala i osnovao rusku burzu pod imenom Alisa. Već je prvoga dana operacija vlasniku generirala šest milijuna rubalja.

Burza "Alisa" / Boris Kavaškin, Ljudmila Pahomova/TASS

Državni udar 1991. samo je pomogao poslovanju: "Tada sam bio u našoj podružnici u New Yorku, trošak ruskih dugova je odmah pao gotovo na nulu. Istog smo dana otkupili mnogo dugova i prodali ih tri dana kasnije. Predvidio sam da će puč biti zaustavljen u roku od tri dana, što se i dogodilo. Ostvarili smo ogroman profit."

Roman Abramovič: Gumene lutke

Roman Abramovič / Sergej Gunejev/RIA Novosti

Još je u školi Roman Abramovič kupovao i preprodavao cigarete, čokolade, traperice i parfeme uz značajan profit. Odlučio je da neće ići na fakultet - kome treba diploma, kada se može baviti prodajom?

Abramovič je u dobi od 22 godine osnovao Ujut - tvrtku za prodaju igračaka od polimernih materijala. Njegov je prijatelj bio uključen u sličnu poslovnu aktivnost. Abramovič - koji je tada već imao ženu i kćer - počeo je proizvoditi lutke u svom stanu.

Pred izlogom Doma igračaka / Aleksandar Grašenkov/RIA Novosti

Najprije su počeli prodavati igračke u hotelima, zatim na stanicama metroa i, konačno, u robnim kućama. S vremenom su se Ujut proizvodi mogli naći diljem Rusije. Dok je prosječna mjesečna plaća u zemlji iznosila od 100 do 200 rubalja, Abramovič je zarađivao između 3000 i 4000 rubalja mjesečno. Nekoliko godina kasnije se povukao s tržišta i prebacio na ugljikovodike. "Igračke za mene nikada nisu bile krajnji cilj", rekao je vlasnik nogometnog kluba Chelsea, vrijedan 7,8 milijardi eura (od 2017., prema Forbesu). "One su bile dostupni put prema mojem cilju - pokretanju poslovanja koje se moglo razvijati."

Mihail Hodorkovski: Unovčenje 

Mihhail Hodorkovski / Reuters

Mihail Hodorkovski je bio marljivi student kemije koji je došao na čelo naftne kopanije Jukos, prije nego što je spušten na zemlju kao osramoćeni tajkun. Svoju je karijeru započeo u isto vrijeme kao i Tarasov - štoviše, svoje su prve kompanije registrirali na isti dan.

Hodorkovski i njegovi poslovni partneri uspostavili su tzv. centar za znanstveno i tehničko stvaralaštvo mladih (skraćeno NTTM na ruskom jeziku), još jedan tip komercijalnog poduzeća koji je u ono doba bio dozvoljen. 1987. godine su postojala samo 33 NTTM-a diljem Sovjetskog Saveza. Kao i sve tvrtke, imale su mogućnost da gotovo bezvrijedne bankovne račune u rubljima pretvore u gotovinu.

"Zapravo je zakon o državnim poduzećima takvu priliku davao svima zainteresiranima, no morali ste biti poduzetni umjesto da sjedite prekriženih ruku", prisjetio se kasnije Hodorkovski.

/ V. Tarabaščuk/TASS

Njegov je NTTM postao jedan od prvih u Sovjetskom Savezu koji su počeli nuditi usluge unovčenja novca uz veliku proviziju. Proizvodne tvornice, znanstveni centri i konstruktorski biroi su pohrlili iskoristiti tvrtku Hodorkovskog jer je sustav vladinih ugovora bio pod pritiskom birokracije.

Poduzeće je zaradilo oko 80 milijuna rubalja samo u 1988. godini, a ubrzo je osnovalo svoju vlastitu zadružnu banku.