Četiri najveća problema ruske ekonomije

Shutterstock / Legion-Media
U Rusiji se sve češće govori o tome da su potrebne strukturne reforme. Ali u kojem pravcu one trebaju biti usmjerene? Vodeći ruski ekonomisti označili su četiri glavna problema ruske ekonomije na konferenciji „Život stranaca“ (Foreigner’s Life) u Moskvi.

1. Nade u kineske investicije nisu se opravdale

I pored političkih deklaracija, kineske investicije nisu dospjele na rusko tržište. Štoviše, pojedini kineski investitori počeli su povlačiti svoja sredstva iz Rusije. Primjerice, 4. veljače je kineski fond Chengdong Investment odlučio prodati svoj udio u moskovskoj burzi.

Kineze u tom pogledu mogu zamijeniti investitori iz Indije, s obzirom da je SSSR svojedobno realizirao mnoštvo investicijskih projekata zajedno s Indijom.

Međutim, najveća je vjerojatnost da sredstva u Rusiju stignu sa zapadnih tržišta kapitala. U mnogim europskim zemljama su na snazi negativne kamatne stope. To znači da unutar konkretne zemlje novac gotovo i da nema nikakvu vrijednost, tako da su investitori prisiljeni tražiti projekte u inozemstvu.

 

2. Životni standard opada brže nego inače

Ovoga puta životni standard stanovništva opada daleko brže nego za vrijeme prethodnih kriza u ruskoj ekonomiji. Broj svih proizvoda koje su stanovnici Rusije kupili u 2015. godini manji je za 10%. Čak i 1998. godine, za vrijeme najteže krize u novijoj povijesti zemlje, taj pokazatelj (kupovina proizvoda za kućanstvo u maloprodaji) opao je za svega 5%, a 4% nakon svjetske financijske krize 2009. godine.

Postoji još jedan razlog zašto građani imaju sve manje novca. Naime, poduzeća namjerno smanjuju plaće kako bi povećala vlastite prihode. Plaće su u 2015. godini porasle za 4,6 posto, a prihod tvrtki za 49%. Jedan od razloga takvog stanja je činjenica da u Rusiji ne postoje učinkoviti sindikati koji bi se mogli izboriti za prava radnika.

 

3. Slobodni tečaj rublja uzrokuje inflaciju

Od 2014. godine tečaj rublja u Rusiji je slobodan, što znači da tržište određuje vrijednost ruske valute. Od tada je rubalj zabilježio pad od 60% u odnosu na američki dolar i na euro, s tim što se vrijednost rublja mijenja u skladu s promjenom cijena nafte. Zbog toga tečaj rublja tijekom jednog mjeseca može opasti ili porasti za 20%. Moguća nestabilnost tečaja uračunata je u vrijednost ugovora koji se sklapaju u zemlji.

Ekonomisti su izračunali da nestabilnost valute godišnje povećava inflaciju za 7%. Radi usporedbe, u 2015. godini je inflacija iznosila 15, 5 posto. U takvoj situaciji kreditne stope banaka ne mogu biti niže od 15-20%, čak ni kada se kredit podiže za kupnju opreme. Tako ispada da poduzeća jednostavno nemaju sredstava za kupnju nove opreme i širenje proizvodnje, što je posebno veliki problem.

 

4. Kompanije ne kupuju novu opremu

Bruto nacionalni dohodak i različite industrijske grane u 2015. godini nisu zabilježile toliko veliki pad kao za vrijeme krize 2008-2009. godine. Primjerice, bruto nacionalni dohodak je smanjen za 3,7 posto, dok je u prethodnoj krizi pao za 7,9 posto, građevinski radovi su smanjeni za 7% (ranije za 16%), a pokazatelji prijevoza robe željeznicom ostali su isti.

Prema riječima ruskih ekonomista, loša vijest je ta što su daleko veći pad zabilježili pokazatelji koji govore o gospodarskom rastu u perspektivi, i tu se prije svega misli na količinu investicija. Primjerice, investicije u osnovne fondove manje su za 8%, a uvoz opreme je smanjen za čitavih 38%. U Rusiji se oprema u prosjeku koristi 14 godina, a na Zapadu 7 godina. Radni vijek oko 20% tokarskih strojeva u Rusiji je odavno istekao i oni mogu biti odbačeni u svakom trenutku.

Investicijske programe reduciraju čak i najbogatiji naručitelji u zemlji, tj. naftne i plinske kompanije. Prema izračunima akademika Abela Aganbegjana, sa cijenom nafte od 35 dolara za barel investicije naftnih kompanija se smanjuju za 20%, a plinski gigant "Gazprom" može ubuduće prenijeti investicije u plinovod "Snaga Sibira", kojim se treba transportirati plin iz Rusije u Kinu.

Tekst je utemeljen na materijalima sudionika foruma ''Foreigner 's Life'': na izvještajima akademika Abela Aganbegjana, bivšeg zamjenika direktora Centralne banke Konstantina Koriščenka i Olega Zasova, direktora odjela za makroekonomske prognoze banke "Vnešekonombanke", koja je u Rusiji ključna institucija za razvoj.

Više