Kako je operacija u Siriji utjecala na rusku ekonomiju?

Rusija u Parizu pokazala oružje za borbu protiv terorista

Od 30. rujna, kada je počela operacija, izvedeno je preko 4 200 letova i uništeno preko 2  000 ciljeva. Rusku zrakoplovnu grupu čini preko 50 aviona i helikoptera. Teško je reći kako se izdaci ove vojne operacije odražavaju na ruski budžet, a upravo to je njen najneposredniji ekonomski učinak. „Nikakvi podaci o tome nisu dostupni. Pokušaji analitičara da izračunaju izdatke daju različite razultate, kako s gledišta metodologije procjenjivanja, tako i u konačnim brojkama“, kaže Evgenij Gnjilomjodov, direktor Centra za perspektivnu analizu strateških istraživanja. Ministar financija Anton Siluanov dao je do znanja da se Ministarstvo obrane uklapa u ranije izdvojeni budžet, a dodatni troškovi u tekućoj godini nisu predviđeni. U budžetu za 2016. godinu troškovi za nacionalnu obranu su povećani – sada iznose 3 bilijuna rubalja (42,6 milijardi dolara), što je 4% bruto nacionalnog dohotka. Od toga je, prema podacima specijaliziranog izdanja „Nezavisimoe voennoe obozrenie“, oko 145 milijardi rubalja (2 milijarde dolara) izdvojeno za „pojedine akcije, uključujući i akcije u sferi nacionalne obrane i sigurnosti“.

Je li nanesena šteta investicijama?

U cjelini gledano, vojna operacija u Siriji zasada samo posredno utječe na rusku ekonomiju. Prateći događaji, kao što je incident u kome je Turska oborila ruski avion, utjecali su na odnose između dviju zemalja, uključujući i ekonomsku sferu.

Zamrznut je de facto projekt plinovoda „Turski tok“. Stručnjaci, međutim, sumnjaju da će to zaista rezultirati ekonomskim gubicima. „Teško da je moguće obustavljanje projekta ’Turski tok’ zbog nezadovoljstva turske strane politikom Rusije u Siriji, prije svega zato što je Turska zainteresirana za uvoz energenata i za perspektivnu ulogu koju bi joj na tržištu energenata Europske unije donijelo puštanje ovog projekta u rad“, kaže Ivan Kapitonov, docent Instituta za državnu službu i upravu Ruske akademije za narodnu privredu i državnu administraciju. Stručnjak podsjeća da Turska dobiva od Rusije oko 60% plina koji troši (27 milijardi kubnih metara u 2014. godini). I pored toga što alternative formalno gledano postoje, tu količinu Turska može nadoknaditi iz drugih izvora samo ukoliko stvori novu infrastrukturu.

Infografika: Što je ruska vojska dobila u 2015. godini? Povećati sliku.

Nema panike ni među predstavnicima stranog biznisa koji rade u Rusiji. „Veliki investitori razmišljaju u kategorijama koje se mjere desetljećima. S gledišta donošenja odluka za njih su daleko važnije perspektive cijena nafte nego vojne akcije u regiji koja je ionako usijana“, kaže ekonomist Sergej Hestanov. „Svi ovi događaji nisu izazvali ni odljev kapitala, ni povlačenje aktiva iz Rusije“, potvrđuje Evgenij Gnjilomjodov. Pa ipak, prema njegovoj procjeni pojedini događaji mogu kratkovremeno utjecati na cijenu nafte i na akcije ruskih kompanija, kao i na stabilnost rublja u odnosu na druge valute.

Odloženi učinak u vojnoj industriji

Prema mišljenju stručnjaka s kojima je porazgovarao RBTH, ruska vojna industrija je dobila mogućnost da ponudi svoje proizvode svjetskom tržištu zahvaljujući demonstraciji tih proizvoda u ratnim uvjetima.

Kako i čime Rusija pokriva Siriju iz zraka?

„Aktivna djelovanja Vojno-svemirskih sila Ruske Federacije, korištenje različitog naoružanja i očigledni rezultati njihove primjene (a nitko više ne sumnja u te rezultate) pružaju mogućnost da se govori o učinkovitosti ruske tehnike i municije“, kaže Evgenij Gnjilomjodov. Prema njegovom mišljenju, to ubuduće može dovesti do sklapanja novih povoljnih ugovora u ovoj sferi.

S takvim stavom se djelimično slaže i stručnjak za naoružanje Konstantin Makijenko iz Centra za analize strategija i tehnologija. On podsjeća na praksu izvoznika oružja iz NATO-a – oni uvijek naglašavaju da je njihovo naoružanje isprobano u borbenim akcijama („combat proved“). U Siriji se sada koriste i taktički bombarderi Su-34 i lovci Su-30SM. „Sada, kada su ovi sustavi oprobani u borbenim akcijama, njihova konkurentnost je znatno veća“, kaže Makijenko. On, međutim, dodaje da se ne može proslijediti direktna veza između konkretnih borbenih akcija i konkretnih ugovora. U ovom trenutku glavni uvoznici ruskog naoružanja su Indija i Irak.

„Najveća prednost za rusku industriju u cjelini može doći do izražaja kasnije, ukoliko se operacija u Siriji uspješno okonča. U tom slučaju će biti potrebno da se obnovi razrušena infrastruktura u zemlji, i ruske kompanije će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osiguralesvoje dugogodišnje sudjelovanje u tim procesima“, zaključuje Evgenij Gnjilomjodov.

Tko je Hasvani, naftni biznismen koji navodno pomaže Rusiji?