Postiže li Rusija nešto u borbi protiv korupcije

Međunarodni centar za istraživanja i inicijative u području borbe protiv korupcije Transparency International objavio je Indeks percepcije korupcije za 2014. Prema ovom dokumentu, Rusija je u odnosu na prošlu godinu pala za 9 mjesta i našla se na istom mjestu kao Nigerija, Kamerun, Libanon , Iran i Kirgistan (sve ove zemlje dijele 136. mjesto Indeksa od ukupno 175).

Gotovo istovremeno u Rusiji je pokrenuta još jedna antikorupciona inicijativa: federalno Ministarstvo rada i socijalne skrbi predložilo je provođenje psihološkog testiranja činovnika kako bi se provjerila njihova sklonost korupciji. Prije toga je u Rusiji već usvojen zakon koji državnim činovnicima zabranjuje posjedovanje imovine i računa u inozemstvu. Još jedna značajna odluka bilo je uvođenje novčanih kazni za primanje mita u vrijednosti od 25 do 50 puta većoj od visine mita.

U kontekstu zakonodavnih aktivnosti posljednjih godina pad Rusije na rang-listi spomenutog Indeksa je dočekan sa sumnjom, a sam dokument optužen za neobjektivnost. Potpredsjednica organizacije Transparency International - Rusija Elena Panfilova objasnila je za Ruski vjesnik da je "ljutnja" očekivana reakcija, jer "cilj je Indeksa da ima poticajni karakter", kako bi se "državni organi razbjesnili i počeli nešto poduzimati". Ona smatra da se posljednjih godina gotovo ništa nije promijenilo. "Situacija je stabilno teška", istaknula je Panfilova i dodala: "Dobra je vijest da nismo pali nisko kao Kina ili Turska, koje su iz različitih razloga ove godine vrlo mnogo izgubile".

Nije dovoljna volja

Kako se navodi u priopćenju za tisak organizacije Transparency International, Rusija se u posljednjoj trećini Indeksa percepcije korupcije u znatnoj mjeri zadržala zbog neodlučnosti u vođenju istraga kada su u pitanju prekršaji u sferi korupcije.

Grafikon: Zemlje BRICS-a: Usporedba

Potpredsjednica centra za borbu protiv korupcije istaknula je kako je u posljednje vrijeme bilo nekoliko slučajeva korupcije koji su imali veliki odjek u javnosti, ali da se ovakvi slučajevi nerado istražuju. "Postoje slučajevi koji još nisu istraženi, koji su vezani za uzimanje mita od stranih kompanija u Rusiji. Između ostalog, to su slučajevi kompanija Daimler AG i Hewlett-Packard. Zadnja tvrtka na suđenju je sama priznala da je sredinom 2000-ih davala mito Generalnom tužilaštvu Rusije. Ali naša strana šuti. Poslije toga je teško očekivati da netko povjeruje kako se kod nas vodi ozbiljna borba protiv korupcije", izjavila je Panfilova.

Predsjednik Nacionalnog antikorupcionog odbora, član Vijeća pri predsjedniku RF za razvoj civilnog društva i ljudska prava Kiril Kabanov je za Ruski vjesnik izjavio da sumnja kako se Rusija zaista nalazi na istoj razini kao Kamerun i Nigerija. Iako priznaje da je "situacija s korupcijom teška" i da predstavlja "prijetnju nacionalnoj sigurnosti". Po njegovom mišljenju, realna situacija nije onakva kakvom je ljudi vide, jer su građani loše informirani o onome što je učinjeno. "Postoji Nacionalni plan za borbu protiv korupcije za 2014.-2015. To je dobar plan, no malo tko za njega zna. Mi imamo 'Otvorenu Vladu' [sustav za pitanja borbe protiv korupcije, koji je osnovan 2012. na inicijativu predsjednika Rusije - prim. red.], koja kontrolira velike državne ugovore", nabraja Kabanov. "Ali nemamo poseban resurs koji bi mogao stalno objašnjavati javnosti kakve mjere provodi država", dodao je Kabanov.

Ljudi o korupciji manje razmišljaju

Prema anketama nevladine organizacije za proučavanje javnog mnijenja Levada-Centra, korupcija je proteklih godina doista bila razlog zabrinutosti za sve veći broj ljudi. Dok je 2008. ona izazivala zabrinutost 27% ruskih građana, 2013. na korupciju se žalilo 39% građana i zauzimala je treće mjesto među problemima koje su oni izdvajali, odmah poslije rasta cijena i siromaštva. Međutim, posljednja istraživanja govore suprotno: smanjio se broj onih koji smatraju da je u Rusiji posljednjih godina došlo do porasta korupcije. Jedno od objašnjenja je da je opadanje zanimanja za korupciju danas u većoj mjeri izazvano usmjeravanjem pažnje prema međunarodnoj sceni.

Žrtva krimske kampanje „Krimski fatum“ se svodi na činjenicu da se Rusija ponovo našla u situaciji u kojoj su su s jedne strane „svi protiv Rusije“, a s druge samo ona. Rusija je sad država-revizionist i ne smije pokleknuti. Osim toga, „krimska kampanja“ je donijela i žrtve: verovatno je najveća među njima gubitak nade u nacionalnu odgovornost ruske opozicije.

Drugo objašnjenje je porast građanske samosvijesti. Prema procjenama predsjednika Fonda za primijenjena politička istraživanja INDEM, sociologa Georgija Satarova, svakodnevna korupcija je nešto manja u posljednje vrijeme. "Za to su djelomično zaslužne vlasti, ali uglavnom se radi o tome da je običnim građanima dojadilo činovnicima gurati novac", smatra Satarov. "Što se događa u poslovnoj korupciji nije poznato."

Voditelj odjela za istraživanja neprofitne organizacije Fond za borbu protiv korupcije Georgij Alburov uvjeren je da se situacija nije poboljšala. Po njegovom mišljenju, ljudi na vlasti sami sebi postavljaju ograničenja koja očigledno ne mogu ispoštovati. Konkretno, radi se o zabrani da činovnici imaju imovinu i račune u inozemstvu. "Uopće ne smatram da je takva zabrana bila neophodna, ali, ako žele, neka donose pravila, a mi ćemo ih loviti u kršenju istih", dodaje Alburov.

Međutim, svi sugovornici Ruskog vjesnika jednoglasno izjavljuju da najveći problem Rusije nisu nedostaci u zakonodavstvu, već u primjeni zakona. Izostanak političke volje i transparentnih istraga anulira sve pokušaje popravljanja situacija.