Može li Rusija utjecati na cijene nafte?

Izvor: TASS

Izvor: TASS

Pad cijena nafte prisiljava Rusiju da razmisli o smanjenju proizvodnje.

Ruska Federacija osigurava oko 14% svjetske proizvodnje, no stručnjaci sumnjaju da će doći do osjetljivijeg rasta cijena sirovine, ako će samo Rusija smanjiti proizvodnju. No situacija se može izmijeniti u slučaju da se Rusiji priključe ostali proizvođači nafte.

Svjetske cijene nafte padaju od sredine godine. Određivanje cijena glavnih marki (američka WTI i sjeveromorska Brend) pali su s 105-110 dolara na manje od 80 dolara za barel. To se nije dogodilo od 2010. Takvo smanjenje cijena (-30%) moglo bi označavati za rusku ekonomiju gubitak od 90 do 100 milijardi dolara, izjavio je 24. studenog Anton Siluanov, ministar financija. 

Sankcije kao sredstvo za poticanje gospodarstva
Ruski predsjednik Vladimir Putin predložio je da se vrijeme sankcija iskoristi za povećanje konkurentnosti ruske ekonomije - u planu je da se za 1,5 do 2 godine napravi skok u povećanju konkurentnosti realnog sektora. Prema podacima ruskih stručnjaka, industrija zemlje već odgovara porastom na signale države, ali taj porast uglavnom ovisi o javnim nabavama.

U vladi su razmislili kako mogu stabilizirati cijenu. Jedna od mogućih mjera je smanjenje proizvodnje, predložio je ministar energetike Aleksandar Novak. Međutim, istaknuo je da još uvijek nije donesena odluka o tome.  

''To pitanje traži detaljnju razradu. Naš budžet jako ovisi o prihodu iz naftnog sektora. Nemamo takvu tehnologiju kao Saudijska Arabija da bi brzo smanjili ili povećali proizvodnju'', objasnio je ministar.

Rusija je jedan od najvećih proizvođača nafte. Dnevne količine proizvodnje ruske nafte mogu se usporediti jedino s dvama igračima na svjetskom naftnom tržištu – Saudijskom Arabijom i SAD-om. U 2013. Saudijci su dnevno proizveli 11, 5 milijuna barela nafte, Rusija – 10, 8, a SAD – 10. Svi ostali proizvođači nafte proizvode puno manje – između 3, 1 i 4, 2 milijuna barela dnevno. 

Ipak, Rusija je na svjetskoj sceni neovisni igrač za razliku od Saudijske Arabije, koja zajedno s još 11 država čini kartel – OPEC. Na OPEC otpada već 43% od čitave svjetske proizvodnje. Djelovanje članova kartela je usklađeno. Kad je potrebno dići cijene, oni smanjuju ponudu, i obratno. Rusija proizvodi, pak, tri puta manje od država OPEC-a uzetih zajedno.  


Ne može se sam

U igri protiv Saudijaca, koji ne žele smanjiti proizvodnju, Rusi, kao solo-igrači, nemaju puno šanse, ističe Nikolaj Isain, stručnjak Instituta za energetsku strategiju. Kao prvo, Rusija maksimalno proizvodi prema svojim tehničkim mogućnostima, a Saudijska Arabija ima još prostora da poveća proizvodnju za još barem 3 milijuna barela dnevno. Da bi nekako utjecala na svjetske cijene nafte, Rusiji je potrebno smanjiti proizvodnju minimalno za 4 milijuna barela dnevno, odnosno za više od trećine.

Takav korak bi teoretski doveo do rasta cijena nafte za 15-25 dolara za barel, smatra Valerij Polhovskij iz Forex Cluba. Odnosno Rusija bi mogla vratiti cijene koje joj odgovaraju (oko 100 dolara za barel), koje su utvrđene i u budžetu države za 2015.

Povećati sliku.

No Rusija bi onda jako puno izgubila. Smanjenje proizvodnje nafte dovest će do pada prihoda ruskih naftaša te, dakle, manjih prihoda u budžet.

Osim toga, Rusija riskira da će izgubiti svoja tradicionalna potrošačka tržišta. ''Odlazak Rusije s tržišta s velikim zadovoljstvom prihvatit će Iran, Saudijska Arabija i drugi potrošači. Kao prvo, cijene će porasti. A kao drugo, oni bi mogli povećati količine izvoza po tim visokim cijenama'', govori Polhovskij. Rusija, pak, gubi status pouzdanog isporučitelja, ipak se nafta isporučuje po dugotrajnim ugovorima. I ono najvažnije, kasnije će biti jako teško vratiti rusku naftu na tržište.

Da bi se suprotstavila kartelu, Moskvi je potrebno da se ujedini s drugim proizvođačima nafte, ističu sugovornici novina Vzgljad. 


Zajedno smo jači

Najednostavniji način je ujedinjenje unutar država ZND-a (bivše države SSSR-a op. red.). No udio proizvodnje svih ostalih saveznih republika (osim Ruske Federacije) ne prekoračuje 25% količine ruske proizvodnje nafte. Zbog toga neće biti značajnog utjecaja na svjetskoj sceni, smatra Nikolaj Isain iz Instituta za energetsku strategiju.

 

U igri protiv Saudijaca, koji ne žele smanjiti proizvodnju, Rusi, kao solo-igrači, nemaju puno šanse, ističe Nikolaj Isain, stručnjak Instituta za energetsku strategiju.

 

Već su postojali pokušaji stvaranja alternative OPEC-u. Recimo, Šangajska organizacija suradnje u čiji sastav ulaze Kazahstan, Kirgizija, Rusija, Tadžikistan, Uzbekistan i Kina. No njihova količina proizvodnje nafte ipak se ne može usporediti s OPEC-om.

Dakle, da bi utjecala na svjetske cijene nafte Rusiji je potrebno ili uspostaviti odnose s OPEC-om, odnosno postati njezin dio, ili na vrijeme i pravilno iskoristiti raskol u OPEC-u. Neki članovi kartela kao što su, recimo, Iran, Irak, Nigerija, Venecuela i Ekvador zalažu se za što skorije smanjenje proizvodnje, Ujedinjeni Emirati i Kuvajt su protiv, a pozicija najutjecajnije Saudijske Arabije još uvijek nije sasvim jasna.

Međutim, ''prema neslužbenoj informaciji, Rusija i Saudijska Arabija trenutno vode zasebne pregovore, koji se tiču zajedničke djelatnosti usmjerene na povećanje cijena nafte'', govori Aleksej Kokin, analitičar Uralsiba.

Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova Rusije, istaknuo je da i Rusija i Saudijska Arabija smatraju da cijene moraju biti tržišne. ''I mi, i naši saudijski partneri protiv smo toga da se politički utječe na tržište'', rekao je 27. studenog novinarima Lavrov nakon pregovora sa Saudom al Faisalom.

Na temelju materijala novina Vzgljad2, Gazeta.ru