Mogu li Rusija i Europska unija tužiti jedna drugu u WTO-u?

Izvor: AFP/East News

Izvor: AFP/East News

Kao odgovor na sankcije od strane Europske unije i SAD-a Rusija je pokrenula istragu unutar WTO-a. Prema mišljenju ruskih vlasti, te mjere proturječe pravilima slobodne trgovine i ne mogu se primijeniti na člana organizacije. Kako ističu stručnjaci, uzajamne sankcije strana devalviraju samu vrijednost organizacije.

Kao odgovor na sankcije od strane EU i SAD-a, koje su povezane s ukrajinskom krizom, Rusija je pokrenula proceduru podnošenja tužbe u WTO-u. Kako je izjavio za Ruski vjesnik Maksim Medvedkov, direktor Odjela za trgovinske pregovore Ministarstva ekonomskog razvoja, izjava Rusije trenutno se nalazi na razmatranju Glavnog vijeća WTO-a te će u budućnosti Rusija razmatrati konkretne korake za podnošenje tužbe protiv SAD-a, a potom potencijalno bilo kojih drugih država koje su uvele ograničenja protiv ruskih kompanija. Prema riječima Maksima Medvedkova, temelj za podnošenje takve tužbe mogli bi biti gubici bilo koje ruske kompanije koja je dospjela na listu sankcija SAD-a, EU, Kanade ili Japana. Zato je neposredno prije podnošenja tužbe u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji potrebno objaviti kompaniju koja je pretrpjela gubitke zbog sankcija. ''Naš odgovor na jednostrane korake SAD-a, EU i nekih drugih država bio je uravnotežen te odgovara pravima i obvezama Rusije u međunarodnim sporazumima, uključujući i Svjetske trgovinske organizacije'', izjavio je ranije Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova Rusije.

Embargom protiv sankcija: tko je veći gubitnik?
Procjenjuje se da će zemlje Europske unije izgubiti 12 milijardi eura zbog embarga na prehrambene proizvode koji je Rusija uvela kao odgovor na sankcije EU.

Prema mišljenju Ilje Balakireva, glavnog analitičara UFC IC, tema sankcijskih akcija i njihovo odgovaranje normama Svjetske trgovinske organizacije nije jako dobro razrađena. ''Tradicionalna pozicija WTO-a je bila takva da se organizacija ne miješa izravno u politički motivirane sukobe'', govori stručnjak. Prema njegovom mišljenju, ako WTO prizna nelegalnost ruskog prehrambenog embarga, tad će i legalnost antiruskih sankcija biti pod upitnikom. U svakom slučaju, WTO nema realnu vlast da bi ukinio ove ili one sankcije, u najboljem slučaju može se raditi o kaznama, smatra.

Međutim, nakon što je Rusija uvela uzvratne sankcije i 7. kolovoza zabranila uvoz namirnica iz EU i SAD-a, europske države već su se zainteresirale za proceduru podnošenja tužbe preko WTO-a. Konkretno govoreći, takvu mogućnost razmatra Poljska. Poljska vlada je 20. kolovoza 2014. poslala Europskoj komisiji molbu da razmotri u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji zabranu uvoza poljoprivrednih namirnica iz EU od strane Rusije. Tim više, Karel De Gucht, europski komesar za trgovinu, već je obećao da će vlasti EU pomoći Poljskoj u provedbi konzultacija u WTO-u. ''Za Poljsku se dodatna drama čitave situacije sastoji u tome da su proizvodi poljskih farmera isprva dospjeli pod sanitarnu zabranu još prije nego što je ta priča dobila takve velike razmjere. Poljska razmatra dobivanje nadoknade gubitaka od EU, kao što se obično događa u takvim slučajevima'', objašnja Ilja Balakirev. Ipak, prema njegovim riječima, male su šanse za to nakon što su uvedene sankcije za čitav niz država. ''EU pokušava 'uskladiti sat' s Rusijom i žali se što nema dovoljno novaca za sve. Upravo zbog toga ništa ne ostaje Poljskoj koja pokušava dobiti svoju kompenzaciju preko WTO-a'', dodao je.

 

Perspektive tužbe

U povijesti Svjetske trgovinske organizacije već su bile uvedene sankcije, iako se nikad nisu primjenjivale na jednog od članova organizacije. Konkretno, nakon događaja iz 1989. na trgu Tianmnen u Pekingu, protiv Kine su bile uvedene sankcije. No WTO tad još nije postojao, a sama Kina je postala član organizacije tek 2001. ''Članovi WTO-a mogu uvesti sankcije u nekim slučajevima kao što su, recimo, rat, ozbiljno pogoršanje međunarodnih odnosa. U tom slučaju ograničenja se obrazlažu potrebom za jačanjem nacionalne sigurnosti'', objasnio je Maksim Medvedkov. Međutim, kad su SAD, EU i Kanada uveli, prema njegovim riječima, svoje sankcije u proljeće i ljeto 2014., oni nisu bili u ratnom stanju s Rusijom. Pritom u praksi različite države na različite načine tumače zahtjeve nacionalne sigurnosti. Prema riječima Jorgea Castra, savjetnika Odjela za pravna pitanja WTO-a, jedna europska država je zbog nacionalne sigurnosti jednom uvela ograničenja za uvoz obuće, a druga – zabranu uvoza konja.

Povećati sliku.

Kako je rekao Jorge Castro, WTO trenutno ima 160 država, 98% čitave svjetske trgovine kontroliraju pravila WTO-a. ''Nakon što se priključe Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, članovi organizacije uzimaju na sebe obveze da se suzdrže od donošenja uzajamnih trgovinskih ograničenja. Osnovni cilj organizacije je pronaći pozitivna rješenja trgovinskih sporova. Ovdje nema mjesta za teoretska pitanja, to je praktični sistem koji mora osigurati balans tržišta'', izjavio je. Prema riječima stručnjaka, većina sporova u WTO-u rješava se prijevremeno. Dakle, od 481 rasprave koje su započete u WTO-u, samo je 268 rasprava završilo panelnom diskusijom, a samo je 18 slučajeva tijekom čitave povijesti završilo presudama. 

No kako je izjavio 28. kolovoza na press-konferenciji u Moskvi Aleksej Uljukaev, ministar ekonomskog razvoja, Rusija može odustati od podnošenja tužbe u WTO-u, ako zapadne države odustanu od eskalacija sankcija. ''Situacija je dinamična, ovisi o ponašanju partnera. Ako oni odustanu od svojih namjera, i mi ćemo se suzdržati od naših mjera. Ako ne, ubrzat ćemo naše mjere'', rekao je ministar.

 

''Nije poznato koliko će vremena uzeti čitav proces''

Ozbiljne sankcije državi-članici WTO-a uvode se prvi put. O tome kakve će biti perspektive uzajamnih sankcija Rusije i EU u WTO-u u intervjuu za Ruski vjesnik izjavio je Lucius Vazesha, bivši predsjednik i član komisije Svjetske trgovinske organizacije za rješavanje sporova. 

 

Kakva je procedura podnošenja takvih tužbi u sklopu WTO-a?

Procedura podnošenja tužbi u WTO-u je strogo propisina pravilima. U slučaju da Rusija želi tužiti, potrebno je to javiti tajništvu i konzultirati se u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji s državama koje su uvele sankcije. Ako pregovori ne završe uspjehom, tad će biti organizirano specijalno vijeće. Stručnjaci, članovi tog vijeća, moraju biti članovi WTO-a i moraju pokazati jesu li bile prekršeni zakoni Svjetske trgovinske organizacije nakon sankcija. Nakon sjednice vijeća, stručnjaci pripremaju referat koji mora biti razmotren na temelju konsenzusa. Nakon toga strana koja je izgubila može uložiti žalbu. Ne zna se koliko će vremena uzeti čitav proces.   

Jesu li postojali slučajevi u povijesti WTO-a, kad je članica organizacije pokušala osporiti sankcije druge članice?  

Da, bilo je takvih slučajeva u povijesti WTO-a kad su države pokušale osporiti sankcije. Recimo, možemo se sjetiti kako je Nikaragva tužila SAD. Ipak taj spor nije na kraju doveo do nikakvog rezultata. Najvažnije je to da tužitelj dokaže da uvođenje zabrane trgovine nije povezano zapravo sa sigurnosti države te pruži konkretne igrače koji su pretrpjeli gubitke. U slučaju s Nikaragvom, članovi WTO-a su priznali da Nikaragva ima pravo, no zbog birokratskih odugovlačenja unutar organizacije čitav stvar nije došla do svojeg logičkog kraja. Dakle, slučaj zapravo nije nikad dovršen.

 

Može li WTO u principu biti arbitar u takvim sporovima oko sankcija?  

Ako djelovanje sankcija nema samo politički učinak, nego se odražava i u principima slobodne trgovine, onda imaju neposredan odnos na pravila Svjetske trgovinske organizacije. U tom slučaju Rusija može napraviti presedan i pokrenuti proces. Svjetska trgovinska organizacija ima veliko iskustvo pri rješavanju sporova, no jako malo iskustva u rješavanja sankcijskih sporova. U svakom slučaju ako stvar ostane politička, sustav WTO-a neće moći pomoći.