Zašto je Rusiji potrebna iranska nafta?

sim sirove nafte, Iran bi Rusiji mogao isporučivati ''petrokemijske proizvode, cement, tepihe, proizvode nastale preradom povrća i voća''.Izvor: AP

sim sirove nafte, Iran bi Rusiji mogao isporučivati ''petrokemijske proizvode, cement, tepihe, proizvode nastale preradom povrća i voća''.Izvor: AP

Rusija i Iran potpisali su Memorandum o međusobnom razumijevanju na 5 godina, kojim je predviđena nagla aktivacija ekonomske suradnje. Dokument polaže temelje za suradnju u trgovinsko-naftnoj sferi između dvije zemlje u vrijednosti od nekoliko milijardi. Ipak, nisu samo ruske kompanije aktivne u pogledu Irana – tu su i njihovi konkurenti iz drugih zemalja, između ostalog i zapadnih.

''Memorandumom je predviđeno širenje trgovinsko-ekonomske suradnje u sferi izgradnje i rekonstrukcije proizvodnih kapaciteta, razvoja elektroinfrastrukture, naftno-plinskog sistema, ali i isporuke strojeva, opreme i robe široke potrošnje '', objasnili su u Ministarstvu energetike RF. U ovom resoru su precizirali da će se o konkretnim ugovorima u okvirima naznačenih pravaca razgovarati 9. i 10. rujna u Teheranu na zasjedanju međuvladine komisije RF i Irana (čiji su dopredsjednici Novak i Zanganeh).


Nafta u zamjenu za robu

Radi se prije svega o kupnji iranske nafte od strane Rusije. Strane su prvobitno spominjale veoma velike količine – do 25 milijuna tona godišnje, što predstavlja otprilike četvrtinu ukupne iranske proizvodnje nafte. Sada je, prema podacima lista Kommersant, ugovorena skromnija količina od 2,5 do 3 milijuna tona godišnje. Iran će prodavati naftu po nešto jeftinijoj cijeni od brenta. Vrijednost godišnjeg ugovora mogla bi iznositi 2,35 milijardi dolara.

Rusija obnovila vojnotehničku suradnju s Iranom  

Glavni problem suradnje u sferi nafte ostaje pronalaženje drugih načina realizacije isporuke s obzirom na naftni embargo protiv Irana. Ranije je razmatrana varijanta isporuke u Bjelorusiju i Ukrajinu gdje ruske kompanije imaju prerađivačke kapacitete. Ta varijanta je ipak odbačena iz političkih razloga. Sada se pretpostavlja da će glavni pravci isporuke biti Kina i potrošači u Africi (vjerojatno Južnoafrička republika).

Osim sirove nafte, Iran bi Rusiji mogao isporučivati ''petrokemijske proizvode, cement, tepihe, proizvode nastale preradom povrća i voća'', smatra ambasador RF u Teheranu Levan Džagarjan. Iran namjerava iskoristiti zaradu za kupovinu proizvoda i usluga od RF. Kako je izjavio ambasador Irana u Moskvi Mehdi Sanai, Teheran je zainteresiran za kupnju ruskih strojeva, tračnica, teretnih kamiona, metala i žitarica.

Sporazumi između dvaju zemalja podrazumijevaju i sudjelovanje ruskih kompanija u projektima izgradnje i rekonstrukcije elektrana i električnih mreža na teritoriju Irana. Prema riječima ambasadora, Teheran je zainteresiran za sudjelovanje Rusije u elektrifikaciji svoje željeznice. Iran također razmatra mogućnost kupnje nekoliko stotina megavata električne energije od Rusije. Pored toga, kako kaže ambasador, Teheran bi pozdravio pokretanje zajedničkih projekata izgradnje minirafinerija na teritoriju Irana i eksploataciju nalazišta plina.

Velike količine

Stručnjaci smatraju da čak i 3 milijuna tona godišnje, to jest 1,5% iranske proizvodnje, predstavlja veliku količinu. Kako je za Rusku reč objasnio analitičar Investkafea Grigorij Birg, to je 10% od onoga što Rusija izvozi u zemlje azijsko-tihooceanske regije i 2% naftnog izvoza naše zemlje u zemlje EU. ''To je velika količina za naftno tržište, naročito ukoliko sankcije protiv Rusije ubuduće budu negativno utjecale na nivo domaće proizvodnje nafte'', smatra Grigorij Birg. Prema riječima ovog stručnjaka, Rusija može ponovno izvoziti sirovu naftu, može je prerađivati i izvoziti u obliku naftnih derivata, a može je koristiti i na unutrašnjem tržištu.

Sankcije ubrzale suradnju s Iranom

Prema procjenama stručnjaka, potpisivanje rusko-iranskog memoranduma upravo u ovom trenutku uvelike je motivirano zaoštravanjem odnosa između Rusije i Zapada. ''Moskva, koja je uložila velike napore u diplomatsko rješavanje iranskog nuklearnog pitanja spremna je suzdržati se od poteza koji bi mogao izazvati oštru reakciju SAD-a. Međutim, situacija se promijenila'', izjavio je za Kommersant stručnjak PIR-Centra (Centar za politička istraživanja Rusije) Andrej Baklicki i dodao: ''Rusija je sada daleko manje raspoložena za osluškivanje preporuka SAD-a, a Iran, čiji je značaj za Zapad naglo porastao zbog događaja u Iraku i traganja za alternativom ruskim fosilnim gorivima, dobio je veliku slobodu za manevriranje. Pored toga, Moskva je ranije morala uzeti u obzir prijetnju američkih sankcija zbog kršenja naftnog embarga protiv Irana, ali sada, kada su i protiv naftnog sektora RF također uvedene sankcije, tom čimbeniku se pridaje manji značaj.''

Kao još jedan uzrok ubrzane realizacije planova Moskve prema Teheranu stručnjaci vide i zaoštravanje borbe za iransko tržište. Od kraja prošle godine, kada je započet proces ukidanja sankcija Iranu, u Teheranu su već boravile reprezentativne biznis-delegacije iz Kine, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Italije, Austrije, Švedske i niza drugih zemalja. Također, ovih dana su Reuters i The Wall Street Journal, pozivajući se na izvore u njemačkim industrijskim tvrtkama, prenijeli da bi, uslijed situacije u Ukrajini i uvođenja sankcija Ruskoj Federaciji od strane SAD-a i EU, njemački biznis mogao preusmjeriti svoje investicije s ruske ekonomije na iransku. Njemačka Trgovinsko-industrijska komora prognozira da će nakon daljnjeg slabljenja sankcija protiv Teherana godišnji izvoz Njemačke u Iran dostići 10 milijardi eura (u 2013. iznosio je 1,85 milijardi eura).

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće