Može li se BRICS-ov David nositi s zapadnim Golijatom?

Nikada nemojte podcjenjivati protivnika. To bi trebao postati jedan od osnovnih principa novoosnovane Razvojne banke BRICS-a kada počne s radom 2016. u Šangaju.

Nova Razvojna banka može odmah krenuti punom parom u oštru konkurentsku borbu s "blizancima iz Breton Woodsa" iza kojih stoji SAD, ali, ako se uzme u obzir da Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF) postoje skoro 70 godina, jasno je da će ih biti vrlo teško istisnuti  s vodećih položaja u bankarskom svijetu.

Prvo, Svjetska banka ima 223,2 milijarde dolara upisanog kapitala (uplaćenog i neuplaćenog) dok je Razvojna banka BRISC-a počela sa "skromnih" 50 milijardi dolara, s planom da se taj iznos postupno poveća na 100 milijardi. Ali, ovo su samo brojke. Ako BRICS to želi, ili ako se pojavi potreba, kapital nove banke može se još povećati.

Ipak, nije novac najveća prednost Svjetske banke, već njeno bogato iskustvo. Sa 188 zemalja članica ona financira različite projekte po cijelom svijetu, a kako je poznato – iskustvo  se ne stječe preko noći.

Južnoafrički konzultant Aleksandar O'Riordan vjeruje da stvarna snaga Svjetske banke leži u tome što je ljudi doživljavaju kao vrlo moćnu i utjecajnu organizaciju. "U sferi međunarodnih institucija koje se bave pitanjima razvoja još uvijek ne postoji konkurent Svjetskoj banci, netko tko je u stanju poput nje privući najsposobnije ljude, financirati  najveće i najvažnije projekte i skoro svugdje nametnuti svoj ​​utjecaj", kaže on.

"Jednostavno, potražite na internetu ili znanstvenim časopisima podatke o nekoj temi - bilo da se radi o klimatskim promjenama ili o pitanjima koja se tiču ranog razvoja djece - i uvjerit ćete se da je Svjetska banka već izvršila analizu tog problema i da ima najpotpunije podatke na temelju kojih se mogu napraviti preporuke za dalje djelovanje".

U Indiji, na primjer, gotovo svaki ekonomski stručnjak, konzultant ili državni službenik želi raditi za Svjetsku banku, prvenstveno u SAD-u, dok je Europa na drugom mjestu liste želja. Ako im to ne uspije, onda je i Indija prihvatljiva. U "blizancima iz Breton Woodsa" stalno se žale na intenzivno lobiranje u birokratskim krugovima New Delhija kojemu je cilj da se netko zaposli kao izvršni direktor (regionalni rukovoditelj) u Svjetskoj banci.

Zaposlene u Svjetskoj banci nacionalne vlade dočekuju širom raširenih ruku, ali se popis privilegija ovdje ne završava. Osim plaćenih troškova smještaja, plaća je astronomski visoka, a tu je i pravo na oslobođenje od plaćanja poreza. Kada ugovor istekne, nekadašnji službenik Svjetske banke najvjerojatnije će brzo naći dobar posao u privatnom sektoru.

Sada vam je jasno o čemu se radi - tko je radio za Svjetsku banku, ne mora više brinuti za svoju karijeru u području bankarstva. Sicilijanski mafijaši bi rekli da su takvi ljudi "kao stvoreni za naš biznis."

Borba s mafijom

Kada su 1994. u Indiji provođene ekonomske reforme, jedan viši ekonomski savjetnik u Odjelu za ekonomske poslove Ministarstva financija rekao je piscu ovih redaka kako su se brojni ljudi bliski Svjetskoj banci počeli infiltrirati u najvažnije sektore ministarstva.

Ovaj je ekonomski stručnjak dodao kako je doslovno otjeran svatko tko se protivio da Svjetska banka prikriveno preuzme ovo ministarstvo.

Dakle, kako Razvojna banka BRICS-a može izaći na kraj s ovakvom mafijom? Prvo, trebaju se stvoriti ravnopravni uvjeti za igru - ili zabraniti sinekure i legalizirani parazitizam na koje su navikli "mafijaši" iz Svjetske banke, ili, s druge strane, osigurati iste uvjete za ekonomske stručnjake i konzultante koji će raditi u Razvojnoj banci BRICS-a. U visokom bankarskom društvu, sposobni ljudi prilaze onoj strani koja im nudi zaradu i privilegije. Ako Razvojna banka BRICS-a ne osigura dobre uvjete svojim kadrovima, završit će kao utočište za one koji nisu uspjeli u Svjetskoj banci.

Ali, ovo je najlakše napraviti. Pravi izazov bit će ulaganje u intelektualni kapital koji treba iznjedriti mehanizme za opsežna istraživanja i analizu poslovne politike Razvojne banke BRICS-a. Većina članica BRICS-a su među vodećima na svijetu u brojnim područjima. Tako se Indija, Rusija i Kina nalaze na vrhu nevesele liste "izvoznika" ekonomskih stručnjaka u SAD. Primjer Ragurama Rajana, koji se vratio iz Amerike da bi preuzeo položaj guvernera središnje banke Indije, ne treba biti usamljen slučaj. Razvojna banka BRICS-a može biti pravo mjesto za takve ljude.

Zamjena dolara

Sudeći po izvještaju Svjetske banke, pet zemalja u koje je ova institucija plasirala najviše kredita jesu Kina, Brazil, Turska, Indija i Indonezija. Američki Savjet za inozemne odnose navodi da su se Kina, Indija i Brazil kod Svjetske banke zadužili u iznosu od 66 milijardi dolara - što je više od početnog kapitala Razvojne banke BRICS-a.

Što je postigla Rusija na Summitu BRICS-a u Brazilu

Prilikom donošenja odluke o osnivanju nove banke, ruski predsjednik Vladimir Putin predstavio je viziju BRICS-a: "Međunarodni financijski sustav... u velikoj mjeri ovisi o američkom dolaru, točnije o monetarnoj i financijskoj politici američkih vlasti. Članice BRICS-a žele to promijeniti".

Međutim, ironija leži u tome što je cjelokupni inicijalni kapital novoosnovane banke u američkim dolarima. S druge strane, od kapitala unesenog u Svjetsku banku samo je 10 posto  u ovoj valuti, a ostatak je uplaćen u valutama zemalja članica.

Naravno, situacija će se izmijeniti porastom upotrebe valuta članica BRICS-a, ali ovaj proces treba ubrzati.

Odgovor na lažno predstavljanje Zapada

Prema najnovijim podacima Svjetske banke, krajem 2010. ukupni vanjski dug zemalja u razvoju iznosio je 4 milijarde dolara. U izvještaju mreže europskih nevladinih organizacija "Eurodad" (European Network on Debt and Development) objavljenom u siječnju 2014. stoji da zemlje u razvoju samo za kamate na europske kredite plaćaju skoro 800 milijuna dolara godišnje.

U suštini, zapadni sustav kreditiranja prisiljava zemlje u razvoju da odlože ulaganje u društveni razvoj, jer se prije toga moraju nositi sa servisiranjem dugova.

BRICS mora naći odgovor na lažno predstavljanje Zapada , odnosno Svjetske banke i MMF-a,  kao borca ​​protiv siromaštva u svijetu. Nema naznaka da oni išta čine u tom pravcu za zemlje koje im nisu naklonjene. Štoviše, rade sve da unište gospodarstva ovih država.

Ruski biznis se oslobađa dolara

John Perkins iznio je sve ovo na vidjelo u svom intrigantnom djelu "Ispovijedi ekonomskog ubojice". Perkins otkriva da su američke obavještajne službe angažirale stotine konzultanata poput njega sa zadatkom da provode ekonomsko porobljavanje nekih zemalja u razvoju.

U Etiopiji je pristup programima Svjetske banke bio onemogućen onima čija politička opredjeljenja nisu bila "odgovarajuća". Dužnički problemi koji su u više navrata zadesili Argentinu predstavljaju tipičan primjer kako neka zemlja može upasti u zamku, iako već godinama otplaćuje kredite.

Ukoliko Razvojna banka BRICS-a bude iskreno vodila računa o interesima svojih klijenata, to može okončati "ekonomski aparthejd" koji je Zapad uspostavio.

Sjećate li se praznih polica u trgovinama u nekadašnjim socijalističkim zemljama? Bile su potpuna suprotnost u odnosu na supermarkete u kapitalističkim državama, u kojima je bilo izloženo obilje robe. To je dokaz da je postojanje konkurencije dobra stvar. I zato će Razvojna banka BRICS-a samim svojim postojanjem onemogućiti Svjetsku banku i MMF da se nastave bezobzirno ponašati prema gospodarstvima zemalja u razvoju.