Jukos uzvraća udarac

Bit presude

Prema odluci haaškog Stalnog arbitražnog suda, koja je objavljena 28. srpnja 2014., Rusija kao strana koja je izgubila spor treba bivšim dioničarima kompanije Jukos (čiji je suvlasnik, Mihail Hodorkovski, pomilovan krajem prošle godine) isplatiti odštetu u visini od 50 milijardi dolara. To je procijenjena vrijednost 70% kompanije, koliko je bilo u vlasništvu tužitelja, uključujući i neisplaćeni dio dividendi, pri čemu je iznos smanjen na račun uračunatog rizika. Zapravo se radi o kompenzaciji za bankrot i prodaju aktiva naftne kompanije 2004.

Naftni gigant kod Sahalina

Prema mišljenju Arbitražnog suda, Rusija je prekršila odredbe Energetske povelje i 2004. je de facto preuzela naftnu kompaniju od njenih zakonskih vlasnika. Između ostalog, ključna aktiva Jukosa  – kompanija za eksploataciju nafte Jugansknjeftegas – prešla je pod kontrolu državne kompanije Rosneft. Kako je izjavio ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, Rusija će se žaliti na odluku Arbitražnog suda u Nizozemskoj, što je kasnije potvrdilo i Ministarstvo financija RF. Između ostalog, prema podacima državnih tijela, Rusija nije ratificirala Energetsku povelju, već je samo potpisala sporazum o priključivanju, što znači da sud u Haagu uopće nije nadležan za ovaj slučaj.

U svakom slučaju, prema riječima analitičara investicijskog holdinga FINAM Antona Soroka, „to je zabrinjavajući signal za investitore, koje, koristeći sve moguće istine i neistine, pokušavaju istjerati iz naše zemlje“. I ne samo to, moguće je da će gubitke pretrpjeti najveće ruske državne naftne kompanije Rosneft i Gazprom, koje je haaški sud prepoznao kao one koje su se okoristile od bankrota Jukosa. „S obzirom da su pri razmatranju slučaja Gazprom i Rosneft pozvani kao sudionici Ruske Federacije, sudska odluka o plaćanju 50,02 milijarde dolara odnosi se i na njih“, objašnjava pravnik iz odvjetničke kancelarije Plešakov, Uškalov i partneri Dmitrij Gorbatenko. Prema njegovim riječima, to s druge strane znači da postoji mogućnost da se isplata kompenzacije preusmjeri na račun Gazproma i Rosnefta, a u najgorem slučaju može doći do konfiskacije njihove imovine u inozemstvu. „Bez sumnje, odluka ima značajnu političku konotaciju. Za ruske kompanije odluka suda pripada opće prisutnoj tendenciji ka blokiranju ruskog biznisa“, slaže se glavni analitičar Investicijske kompanije UFS Aleksej Kozlov. 

Ugrožena imovina

Nakon što je haaški Arbitražni sud donio presudu, Rusija ima na raspolaganju 10 dana da podnese žalbu sudovima Nizozemske, objašnjava stariji partner u odvjetničkoj kancelariji Jurlov i partneri Vladislav Cepkov. Prema njegovim riječima, do 15. siječnja 2015. Rusija treba isplatiti svoj dug, inače će se na osnovni iznos početi obračunavati kamate.

U najnovijoj ruskoj povijesti već je dolazilo do konfiskacije imovine na temelju tužbi međunarodnim sudovima. Najpoznatiji slučaj se dogodio 1993., kada je sud u Luksemburgu pozitivno odgovorio na tužbu koju je švicarska firma Noga podnijela protiv Rusije. Određena je odšteta u visini od 300 milijuna dolara i ova kompanija je tijekom nekoliko godina konfiscirala ruske vojne avione, izložbe slika, račune državnih kompanija i slično. Međutim, 2009. Federalni apelacijski sud SAD-a je definitivno odbacio tužbu kompanije Noga protiv Rusije. Drugom prilikom je njemačkom poduzetniku Franzu Sedlmeieru 1998. uspjelo preko Arbitražnog suda u Stockholmu od Rusije dobiti oko 2 milijuna eura. Sud u Stockholmu je 2010. na osnovi njegove tužbe konfiscirao zgradu ruskog trgovinskog predstavništva u Švedskoj, a u veljači 2014. zgrada je prodana na licitaciji, a novac isplaćen ovom biznismenu.

Ruska energetika se okreće „teško dostupnoj nafti“

Kako predviđaju stručnjaci, ako Rusiji ne pođe za rukom pred apelacijskim sudom osporiti presudu na temelju tužbe Jukosa, tužitelji će tražiti rusku imovinu u inozemstvu za prodaju. Prema riječima pravnika u odvjetničkoj kancelariji Plešakov, Uškalov i partneri Dmitrija Gorbatenka, konfiscirana može biti „apsolutno bilo kakva imovina Ruske Federacije, osim one na koju se odnosi državni imunitet“. Kako navodi rukovoditelj informacijsko-analitičkog odjela Revizorsko-konzultantske kompanije Gradient Alfa Vitalij Cvetkov, ne može se zaplijeniti samo imovina u inozemstvu koja se koristi u državne svrhe, kao što su veleposlanstva, konzulati i predstavništva, a Rusija u stranim zemljama ne posjeduje imovinu u vrijednosti od 50 milijardi dolara koja podliježe prodaji na tržištu. „Ugrožena je imovina državnih kompanija u inozemstvu, međutim, praksa primjene zakona na konfiskaciju takve imovine nije definirana, što znači da će sudski procesi koji se na tu imovinu odnose biti dugi i složeni“, objašnjava ovaj stručnjak.